U časopisu „Dom i sviet“, broj 12
iz 1896. godine obavljen je poduži tekst pod naslovom Bosna i
Hercegovina – Putopisne crtice, autora dr. A Tresić Pavičića.
Dom i sviet je bio prvi hrvatski
ilustrirani list za zabavu, pouku i vijesti o dnevnim događajima,
javnom i društvenom životu, umjetnosti i znanosti, trgovini i
obrtu, glazbi, kazalištu i modi. Izlazio je dvotjedno (svakog 1. i
15. u mjesecu) u Zagrebu u razdoblju od 1. siječnja 1888. do 1923.
g. u nakladi knjižare L. Hartmana (S. Kugli & Deutsch). List
je bio dobro grafički opremljen, dobra izbora tekstova i izvrsnih
ilustracija.
Ovdje donosimo nekoliko
najinteresantnijih odlomaka iz toga putopisa, koji se odnose na grad
Mostar. Nažalost, uz tekst u časopisu nije objavljena ni jedna
grafika, ili ilustracija.
Kroz mostarsku čaršiju
"...Za tim
mi pokaza novi, veliki franjevački samostan sa crkvom, pak
djevojačku školu, koju ne polaze nego katoličke djevojčice, onda
bašču za voćarstvo, koju je vlada uredila za pouku i dobar primjer
narodu. Za tim prodjosmo kroz glasovitu mostarsku čaršiju, koja u
glavnih crtah naliči sarajevskoj, samo što je mnogo čistija, pak
se prošetasmo novom alejom, koja vodi preko čitavoga, ubavoga,
mostarskoga polja, i kroz uzke ulice, na desnoj obali Neretve.
Obidjosmo i desnu zapadnu stranu, koja je puna mezaristana, (groblja)
gdje no imade i liepih turbeta sa kupolom na šest i osam stupova, u
kojih gori uljena svietiljka, nad grobom dobrih. Malo
dalje diže se osamljena na polju
nedogradjena velika turska kasarna.
Pošto
pregledasmo čitav Mostar povede me u već spomenutu jadnu čitaonicu,
koja se nalazi preko potoka Radoboje, a za tim u
još jadniji njegov dućan, koji nema ni najprimitivnijega orudja za
knjigovežarstvo, koje je njegov zanat. Da korakneš
dva puta, prešao bi uzduž, čitav dućan, i on
radi u toj
škuljici po čitav dan, golim rakami, da, prehrani sebe i obitelj, i
još mu preostaje
vremena, da čita novine, i da piše liepe članke.
Bilo bi dobro i
patriotično djelo da se tkogod sjeti siromašnih Mostarana, ter da
im pomogne da sagrade bar išta pristojniju
čitaonicu, jer
ona današnja, nije ni za krčmu, i da se pomogne onakovim rad i sam
kakav je Šešelj, da bar dobave orudje za svoj zanat Moglo bi se
ustrojiti družtvo,
kao što je ono za podpomagaaje hrvatskih ljudi u
Istri, da se bar nešto učini
za one liepe, kršne i plemenite hrvatske ljude u Hercegovini...”
fotografije, Mostar 1896.
godine.
Priredili: Smail Špago,
Tibor Vrančić, Armin Džabirov
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen