Most Malabadi (Malabadi Köprüsü) je
samonosivi lučni most preko rijeke Batman, pritoke Tigrisa, a nalazi
se u blizini grada Silvan, u jugoistočnom dijelu Turske.
Sagrađen je između 1146 i 1147.
godine, u vrijeme vladavine Artukida, po nalogu vladara Timurtasa od
Mardina, sina Ilgazija i unuka Artuka. Jedno stoljeće kasnije
slijedila je prva restauracija mosta, a poslijednja je obavljena
početkom dvadesetog stoljeća. Nekada je ovaj most bio jedina
saobraćajna veza preko te rijeke u čitavom regionu, a bio je u
neprekidnoj upotrebi sve do 1950. godine, kada je u njegovoj
neposrednoj blizini izgrađen, za to doba moderniji i stabilniji
most.
Luk mosta premoštava čitavo korito
rijeke, a najveći je lučni most u Turskoj i susjednim regionima.
Sam most je dug 150 metara, širok 7 metara. Visina najviše tačke
mosta iznad rijeke iznosi 19 metara, a širina luka je 38,6 metara.
Detaljni opis mosta prvi je napravio poznati putopisac Evlija
Čelebija.
O mostu je u zadnje vrijeme bilo više
govora, jer se u njegovoj samoj blizini, uzvodno, sagradila brana
velikog vještačkog jezera.
Ono što nas posebno interesuje, vezano
za naš ponos, mostarski Stari most je podatak da je most u njegovo
vrijeme pohodio Evlija Čelebija. Pošto se navodi podatak da je
Malabadi most bio najveći lučni most u Turskoj i okolnim regionima,
nije čudo da je Evlija Čelebija, kad je ugledao mostarski Stari
most zapisao:
„Eto neka se zna da sam ja, bijedni i
jadni rab (božji), Evlija, dosada prešao i vidio šesnaest
carevina, ali tako visok most nisam vidio. On je prebačen s jedne na
drugu stijenu, koje se dižu do neba. Dužina toga mosta od jedne do
druge kapije, što se nalaze na unutrašnjoj strani dviju tvrđava,
koje leže na oba kraja mosta - iznosi ravnih stotinu koraka, a širok
je petnaest stopa“.
A o Starom mostu i njegovom graditelju
mimaru Hajrudinu je zapisano:
„Ovaj je Most sagrađen kao luk duge.
Ima li mu išta slično u svijetu, Bože moj? Stih
je upisan na prvom kamenu položenom u temelje Starog mosta 1557. god
čija gradnja je počela po naredbi Sulejmana Veličanstvenog. Donio
je taj most, u glavi i srcu, Hajrudin neimar, mostograditelj po
struci, a pjesnik po duši.
Prvi kamen uklesan u
historiju Mostara graditelj je donio čak iz rodne Persije. Prevalio
je sa njim tolika kopna i bezbrojna mora, osjetio je on planine i
okvasio se po svjetskim rijekama. Hajrudin je izgradio Stari most za
devet godina i od 456 blokova kamenja, gdje svaki, pojedinačno ima
svoju priču i suštinu.”
Ko zna, možda je na svom
putovanju iz rodne Persije u Tursku, a onda odatle u Mostar, mimar
Hajrudin prešao preko mosta Malabadi, i ugledavši taj most, u
svojoj glavi već tada stvorio viziju mosta, kojeg je tek trebao
izgraditi u dalekoj i nepoznatoj zemlji.
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen