spržena Zemlja
prenaseljeni gradovi
poplave
Zagrijevanje planete više nije neki
apstraktni fenomen. Posljedice su već vidljive svakome: toplotni
talasi, poplave, suše. Mnogi gradovi se sada prestrojavaju, kako bi
osigurali preživljavanje i opsatank svojih stanovnika.
Do sada, od početka
industrijalizacije, Zemlja se već zagrijala za jedan stepen više.
Na slici napravljenoj dronom u Australiji, promjena klime je više
nego očigledna.
Juli ove godine je bio najtopliji
mjesec od kada su počela mjerenja temperatura. U Lingenu, Donjoj
Saksoniji, u Njemačkoj, izmjereno je 42,6 stepeni Celzijusa, u
mnogim drugim mjestima u Evropi bilo je slično vruće. U Francuskoj
su brojni nuklearni reaktori morali usporiti svoju proizvodnju, jer
bi u suprotnom rijeke u koje izlijevaju rashladnu vodu, postale
pretople. Holandske zajednice posipale su po ulicama so tokom ljeta,
radi hlađenja ulica.
Oko 350 miliona ljudi živi u 350
gradova širom svijeta koji se bore sa temperaturama većim od 35
stepeni Celzijusa. Tokom sljedećih 30 godina broj gradova koji će
biti pogođeni povećavat će se
prema prognozama skoro trostruko. Danas
više ljudi umire zbog vrućine, nego svih ostalih ekstremnih
vremenskih pojava.
Šta će se desiti ako se to nastavi?
Kada toplotni valovi duže potraju, oluje postaju učestalije,
poplave dramatičnije?
Od početka industrijalizacije u drugoj
polovici 18. stoljeća, ljudi su ispuštali toliko CO2 u atmosferu,
da je globalna prosječna temperatura porasla za oko jedan stepen
Celzijusa.
Trenutno, svaka decenija povećava
globalnu temperaturu za 0,2 stepena.
Arktik je najviše pod uticajem
zagrijavanja planete. Tamo je već za tri do četiri stepena toplije,
nego prije 100 godina, što ima neposredan uticaj i na našu klimu. U
svijetu su godine iza 2014. bile najtoplije, otkad su započeta
mjerenja i zapisivanja temperature.
Pa ipak, postoje sumnjivci koji ne žele
vidjeti klimatske promjene ili negiraju da je sve to stvoreno od
čovjeka. Zato mladi širom svijeta, zbog zaštite klime izlaze na
ulice.
Pokret "Petkom za budućnost"
je globalno zagrijavanje učinio novim socijalnim pitanjem.
Generalni sekretar UN-a António
Guterres pozvao je šefove država i vlada na samit o klimi. Ponovo
se sve vrtilo oko sudbonosnog pitanja 21. stoljeća: Kako se usješno
izboriti sa globalnim zagrijavanjem?
Zadatak Međuvladinog odbora za
klimatske promjene, IPCC, je da pronađe odgovore. Osnovan je 1988.
pod okriljem UN-a, a pristupilo mu je 195 država svijeta, već je
izradio pet oosežnih izvještaja o napretku u tom pogledu, a i šesti
je u toku.
Izvještaji IPCC-a su debele knjige i
pripremaju se u višegodišnjem procesu. Stotine stručnjaka je
uključeno u rad, pregledavaju i ocjenjuju studije i međusobno se
dogovaraju sa svakom državom članicom. Rezultat je Mišljenje, koje
ne odražava pojedinačna mišljenja, već konsenzus svih sudionika,
iskazan trezvenim jezikom. Lektira je više nego šokantna.
Prema IPCC-u, postoji samo jedan način
da se postigne cilj zagrijavanja, ne višeg od 1,5 stepena: Globalna
emisija CO2 mora se gotovo prepoloviti do 2030. godine. Najkasnije do
2055. godine mora biti čak na nuli.
Drugim riječima, onaj ko proizvodi CO2
mora istu količinu ukloniti iz atmosfere. A ako bi se svijet
zagrijao za dva stepena - što je Pariški sporazum o klimatskim
promjenama formulirao kao alternativu - onda bi to bilo mnogo gore za
budućnost čovječanstva.
Dva stepena značila bi, između
ostalog, potpun gubitak koralnih grebena, masovno loše godišnje
žetve, topljenje ledene plohe sa Grenlanda, smrtnu opasnost za
milione ljudi. Posebno bi teško pogodio gradove, koje su ljudi
jednom izgradili kako bi se zaštitili od okoline. Više od polovine
svjetske populacije već živi u gradovima.
Svake godine automobili, avioni,
industrija i poljoprivreda proizvode tone i tone CO2 i drugih
stakleničkih gasova, koji poput pokrivača prekrivaju zemlju i
sprečavaju sunčevu energiju da prođe.
Koncentracija ugljičnog dioksida mjeri
se u ppm (part per milion, miligram po litru). Dugo godina se
smatralo da zabrinjavajuća vrijednost iznosi 400 ppm. Ova vrijednost
je premašena još 2013. godine. Prvi put u najmanje tri miliona
godina. A to znači, da su stvari na mnogim mjestima sve gore i gore,
posebno u gradovima koji se sve brže zagrijavaju.
Svako područje svijeta je na svoj
način obuhvaćeno klimatskim promjenama. Dok je u Indiji bilo
normalno da se dešava jedna poplava godišnje, sada se to dešava
dva do tri puta godišnje.
Nedostatak vode za piće je postala je
skoro normalna stvar u svijetu. Gradovi kao Sao Paolo, Los Angeles,
Melbourne, Kapstadt već se moraju prilagođavati tome.
Od sredine prošlog stoljeća broj
stanovnika na Zemlji se utrostručio, a količina vode za piće se
smanjila za šest puta.
To je stanje Zemlje u 2019. godini, kod
globalnog zagrijavanja većeg za jedan stepen Celzijusa.
Od ovog trenutka može biti samo gore,
i to vrlo brzo. Tu spadaju povratni udarci klime: Snijegom pokriveni
glečeri reflektiraju sunčeve zrake u svemir. Šume skladište CO2,
kao i tlo u arktičkoj tundri. Kako globalna temperatura raste, tope
se glečeri, temperatura raste, šume gore, nestaju glečeri i
smrznuta tundra. Više CO2 odlazi u amtosferu, zagrijavanje se
ubrzava, nestaju ledenjaci, šume, razvija se još više CO2. Jedan
đavolski, začarani krug.
"Klimatska matematika je brutalno
jasna: Svijet ne može izliječiti u roku od nekoliko godina, ali,
ako ništa ne učinimo, možemo ga smrtno raniti do 2020. godine",
upozorio je Hans Joachim Schellnhuber, osnivač Potsdamskog instituta
za klimatske promjene, u njegovom Istraživanju klimatskih uticaja,
još 2017. godine. Schellnhuber ipak širi samopouzdanje.
Svijet se nalazi u doba
eksponencijalnih transformacija: u SAD-u je emisija CO2 pala, uprkos
ekonomskom rastu, glad Kine za energijom podmiruje se velikim dijelom
iz energije vjetra i vode. Veliki investitori se sve više udaljavaju
od naftnih kompanija.
"Uvijek će biti onih koji
zabijaju glavu u pijesak i zanemaruju opasnosti od klimatskih
promjena, ali mnogo je veći broj onih koji su odlučani u
prevladavanju ove tromosti", napisao je Schellnhuber, s drugim
klimatskim istraživačima, u časopisu Nature.
Uprkos svemu šta se dešava, on i
dalje ostaje optimista.
(spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen