(Tekst koji sliedi je objavljen na
portalu Bljesak info , 8.12.2011. godine)
(nastavak 3)
Ekspanzija kafića u Mostaru se
nastavlja početkom '80-ih obnovom Starog grada. Arhitekt Džiho
Pašić je u kafićima vidio mogućnost oživljavanja tog dijela
grada, koji je bio prazan izvan turističke sezone. Poslovni prostori
su ponuđeni u koncesiju ugostiteljima, kako bi se Stari grad oživio
i u zimskom razdoblju.
Među mnogobrojnim kafićima i
restoranima se izdvaja „Tin“ koji je otvorio pjesnik Goran
Matović. Nazvan po pjesniku Tinu Ujeviću, ovaj kafić je bio
domaćin mnogobrojnih promocija knjiga, poetskih večeri i izložbi.
Zbog specifične atmosfere, „Tin“ je bio popularan i među
turistima.
Izgradnjom novih stambenih jedinica na
Bulevaru i u Centru II početkom '80-ih., povećava se i broj kafića.
„La Linea“, „Scala“ i „Bolero“ na Bulevaru su bili česta
odredišta tinejdžerske populacije, dok se u Centru II. izdvajaju
„Leptir“ i „Cepelin“.
Jadran Topić je na Aveniji otvorio
kafić „Corner“ nakon povratka iz njujorškog „Cosmosa“. To
je bio i prvi kafić na Aveniji, jer općinske vlasti nisu dopuštale
njihovo otvaranje kako se ne bi uznemiravale osobe zaposlene u JNA
koje su tu živjele.
Darko Dodig navodi i dopis, koji je
dobio od JNA, u kojem se upozorava na skraćivanje radnog vremena
zbog vojnih pilota koji su živjeli u blizini njegovog kafića, a
koji „uvijek moraju biti odmoreni zbog mogućeg napada NATO-a“.
Među prvim vlasnicima kafića treba
izdvojiti i ugostitelja Edu Kahrimanovića Bajrama koji je otvorio
cafe-slastičarnu, kolokvijalno poznatu kao „Novi Bajram“ u Ulici
Alekse Šantića i ugostiteljski objekt koji je često mijenjao
namjene na Lenjinovom šetalištu.
V.P.
(nastaviće se...)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen