Od zore prema sutonu

Tako slični, a tako različiti. Zora i Suton. 

Zorom , uz čudesne zvuke jutra, udišemo život, ispijamo prve dnevne odluke zaslađene nadama i planovima koji bojažljivo izviruju očekujući tren da potpuno okupiraju naše misli. Prvi naš pogled je tamo prema nebu kao da će nam ono dati sve odgovore. Ako postoji i jedan oblačak, razgrnemo ga pogledom tražeći zlatni tračak da nam blago pomiluje lice. Spremni smo tek tada pustiti naše misli da lutaju , lebde, jezde na krilima nadanja. Tada smo puni hrabrosti i smjelo koračamo kroz naše odluke. Odvažno odbacimo oblake sumnje i duboko udahnuvši krećemo naprijed. U tim trenucima nismo svjesni varljivosti tih magičnih niti koji miluju sve oko nas, prelamajući se u kapima jutarnje rose, dajući nam osjećaj jedinstvenog trena u kom su moguća sva čuda.
S druge strane, suton, taj zagonetni vjesnik tame, tiho se prikrada, kruži oko nas uz lagani dašak svježine. Često i ne osjetimo kako nas je ogrnuo plaštom olovne tuge. Ali, svako od nas osjeti opipljivu svjesnost prolaznosti. Mnoge nade padaju izvan zidova bunara želja, mašta se raspršila nestajući sa kapima rose. Nota tuge je zastala i obojila umoran pogled koji ponovo luta prema nebu tražeći one varljive niti.
"Zajdi, zajdi, jasno sonce, zajdi pomrači se" čujemo kako prolazi lagano pored našeg lica, želeći da utonemo u zaborav. Pogled nam luta prema zalasku. Okrugla crvena lopta opominje da počnemo prebirati po dnevnoj dozi utisaka, vagajući njihovu uspješnost i vrijednost. Često odmahnemo glavom, slegnemo ramenima kao da otresamo dnevni teret, pokušavajući uživati u nadolazećoj tišini. Uljuljkani u ljepotu prizora, udišemo duboki osjećaj trenutnog vizualnog zadovoljstva, ne primjećujući da tonemo u tamnu , zagonetnu noć, gdje nas čekaju naši snovi u kojima je sve ostvarljivo. 

Zato, pazite koga puštate u svoje snove.

Fotos...kod Galisa...caffe Fratello

(Emica/20190805/facebook)