Za razmišljanje: Mi smo samo prenosnici štafete

Prave gazde života su geni!

Život je kratak: Pokazati i vrijeme neživljenja!

(tekst koji slijedi objavljen je na blogu leteciholandez.blogger.ba)

Kada čitamo biografiju neke osobe, onda je prvo što gledamo, godina rođenja i godina smrti, odnosno dužinu života. Tako, ako je neko živio sto godina, kažemo kako je on dugo živio. Naprimjer, neko ko je rođen 1917, pa umro 2017, živio je za prosječnog čovjeka jako dugo, “cijeli jedan vijek”. Međutim možemo njegov život prikazati i drugačije. Ako uzmemo da je istorija života i ljudskog roda počela prije miliona, odnosno stotina hiljada godina, i da je pretpostavka da će život trajati beskonačno, onda ćemo vidjeti da nekoliko godina ili desetljeća ne predstavljaju ništa. Za individuu je međutim svaka godina života, svaki mjesec, svaki dan, pa i sat bitna. Isto je i sa pojmom vremena koje mi doživljavamo sasvim drugačije, nego je ono, ako se gleda sa rastojanja. Jedan okret zemlje za nas je dan i noć, ali je u svemirskim razmjerama, za nekoga ko gleda zemlju sa velike daljine (prema našim pojmovima daljine) jedan okret zemlje samo jedan tren. Ako uzmemo da historija Homo sapiensa počinje prije nekih 2 miliona godina, i ako se za sada ne vidi vrijeme njegovog nestanka, odnosno ako uzmemo da je to nekih milion godina unaprijed, onda možemo život pretpostavljenog stogodišnjaka napisati kao: NN, nije živio od prije dva miliona godina do 1917-te, te od 2017 do beskonačnosti. Izračunata dužina života jedinke je mrvica, mrvicine, mrvice, zanemarljivo mali broj, odnosno 0,000033…. raspoloživih godina (100 godina podijeljeno sa 3 miliona godina). Iz ovoga jasno proizilazi da je život jedinke bitan samo kao kratkotrajni prenosnik štafetne palice, i da život na zemlji postoji zahvaljujući sposobnošću razmnožavanja, odnosno genskoj reprodukciji. Prave gazde života su geni, odnosno DNK, a njihovo udruživanje i stvaranje takozvanih individua, odnosno biljnih i životinjskih vrsta služi za prijenos gena. Na taj način ostaju dugo nepromjenjeni i geni i vrste, a pojedinci su samo prolaznici. Kao što je davno rekao čuveni Erazmus:”Mi smo na ovom svijetu posjetioci, a ne njegovi obitavaoci”!

(spagos)