Sliku u prilogu mora se pogledati još
jednom, pažljivije. Na prvi pogled, tu se nalaze ljudi koji stoje,
ili sjede na zidu, negdje na ulici, sokaku, ili na nekom trgu. Sjede,
razgovaraju, slušaju, ili su jednostavno, otputovali nekud daleko,
utonuli u vlastite misli. A najbitnije je da se nalaze tu. Po
likovima, to su stariji ljudi, koji svoju svakodnevnu razgovornu
terapiju nalaze u susretima sa dragim i poznatim osobama, komšijama
i prijateljima. I To svakog dana. I ujutro i popodne.
Nažalost, i pored traganja po
internetu, nisam naišao na podatak, gdje je slika napravljena. Po
izgledu okoline, crijepovima na objektu, po odjeći na ljudima, i po
načinu ponašanja, sjedenja vani u društvu, moglo bi se naslutiti
da se radi o mediteranskom podneblju. Dalmacija. Hercegovina, ili
Italija?
Na drugi pogled se vidi, da su dvojica
ljudi koji sjede na desnoj strani slike, živi ljudi, zabavljeni
svojim mislima i pogledima, a pred njima se vidi samo ruka i kesa,
nekog prijatelja, prolaznika, koji nema vremena sjesti, ali se ipak
zaustavio, da upita za zdravlje, da rekne, ili čuje neku novost.
Trojica ljudi na lijevoj strani slike su naslikani na zidu nekog
objekta. koji se nastavlja na zid.
Mural, kako bi se to reklo u
umjetničkom žargonu, ili street-art, izraz iz novijih, modernih
vremena. Neko se sjetio da one koji „otputuju“ nacrta na zidu.
Oni su otišli, ali su i dalje tu. Oni ne čuju i ne pričaju, ali
čine običaj onima koji su ostali. Na zidu ima dovoljno mjesta da se
naslikaju slijedeći putnici. Neobičan način da se oda počast
onima koji su otišli. Za staro društvo, oni su još uvijek tu,
prisutni, o njima se priča, prepričavaju se njihove priče.
Prijeteljstvo se ne prekida nikada. Ono je bedem svakog društva,
svake zajednice.
Ukoliko neko zna, gdje je ovo uslikano,
bili bi mu zahvalni da nam to javi.
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen