U časopisu „MM Revija“, koji je izlazio tokom 1996. i 1997. godine, u nekoliko nastavaka objavljen je tekst Hilmije Šiširaka pod naslovom „Mostar – čaršija kakve više nema“.
Na ovom mjestu ćemo u više nastavaka čitaocima predstaviti njegov originalni tekst, uz pokušaj da svaki segment teksta što tačnije ilustriramo fotografijama iz bogate arhive sa stranice www.cidom.org.
U objektu sa kupolom, u kome je bila trgovina Bazar, tada je bio mliječni restoran. Na području Ričine, od Lakišića džamije do Bulevara, postojao je poslovni polukružni objekat, u kome su bile smještene manje trgovinske radnje. Mostarci su ga zvali Krivi dućani. Iza ovog objekta, sa granicama prema Krpića ulici, bilo je Komunalno preduzeće Čistoća. Na tom prostoru, mogle su se vidjeti cisterne – “štrcaljke” sa konjskom zapregom, koje su, uglavnom, služile za polijevanje makadamskih mostarskih ulica u ljetnom vremenu.
Na uglu, koji veže Ričinu sa Bulevarom (tada još uvijek Paralelnom ulicom) bila je jedna lijepo izgrađena stara česma. Njeno korito bilo je specifično i ličilo je na veliku morsku školjku. U to vrijeme, kroz središte Mostara prolazila je željeznicka pruga sa popularnim i nezaboravljenim “ćirom”. Rampa ispred Gimnazije spuštala se dnevno po nekoliko puta, čak su i đaci znali, po dolasku i odlasku vozova, određivati kraj ili početak školskog sata.
Mostar je imao i svoj mali “metro”, ispod koga se prolazilo prema Štefanijinom, a kasnije Lenjinovom šetalištu do Rondoa i dalje. Ovaj podzemni prolaz imao je dva stepenišna kraka, za ulaz i izlaz sa obe strane. Bio je sav u pločicama, u obliku šahovskog polja, pa je zbog svog estetskog oblika Mostarcima ostao zauvijek u nezaboravnom sjećanju.
Odmah do ovog prolaza, sa sjeverne strane, na ulazu u ulicu Moše Pijade, bio je mali kiosk za prodaju novina i cigareta, Mostarcima poznatiji kao Kvesića trafika. Od ove trafike, pa do tadašnje Željezničke putničke stanice, bili su locirani željeznički magacini. U istoj ulici, počev od kafane Jagnje, pa do upravne zgrade ŽTP-a, bilo je par malih dućana i brijačnica, kao i poslovne prostorije tek formiranog preduzeća Špedicija. Prvi direktor Špedicije bio je Remzija Puzić. Kasnije Špedicija prerasta u HAP (Hercegovački autoprevoz), da bi se, zatim, iz njega iznjedrio mostarski gigant Autoprevoz.
Slika 1 – Ričina, polukružni objekt Krivi dućani (u dnu fotografije), 1960. g.
Slika 2 – Ričina, na samom uglu s Bulevarom vidi se stara česma u zidu, 1959. g.
Slika 3 – Rampa i pješački prolaz ispod željezniče pruge, 1960-ih
Slika 4 – Željeznički magacini i stara željeznička stanica, 1964. g.
Priredili: Ismail Braco Čampara/Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen