U časopisu „MM Revija“, koji je izlazio tokom 1996. i 1997. godine, u nekoliko nastavaka objavljen je tekst Hilmije Šiširaka pod naslovom „Mostar – čaršija kakve više nema“.
Na ovom mjestu ćemo u više nastavaka čitaocima predstaviti njegov originalni tekst, uz pokušaj da svaki segment teksta što tačnije ilustriramo fotografijama iz bogate arhive sa stranice
www.cidom.org.
Ispod zgrade Opštinskog suda bile su kancelarije Crvenog krsta, a južnije Balićeva apoteka. Na prostoru, gdje je izgrađena zgrada Elektro-Hercegovine, nalazilo se malo bravarsko-limarsko preduzeće i jedna pekara. Preko puta, u ulici Podharem, gdje se nalazi zgrada GP Hercegovina, bio je park. Južnije od parka, gdje je do 1992. godine bila mala samoposluga, održavana je nastava jednog odjeljenja Škole učenika u privredi.
Na uglu ulica Adema Buća i Rade Bitange bila je jedna mala kafana, sa stanom na spratu, a odmah preko puta bila je ljetna bašta sa pozornicom društva Preporod, u kojoj su se redovno održavale igranke i druge priredbe. Mnogo godina kasnije, na toj lokaciji biće izgrađeni objekti Dječjeg vrtića.
Na potezu od Mikačića kuće, u Krpića ulici, pa do Voljevičine, zaključno sa ulicom Rade Bitange, znači veći dio Bulevara, bilo je pod voćnjacima i vinogradima. Za kratko vrijeme, na ovom prostoru počeće izgradnja stambenih zgrada. Isto tako, na istočnoj strani Bulevara, izuzev objekata, vlasništvo Golubovića, u ulici Matije Gupca i Sliškovića, u ulici Husnije Repca, nalazio se kompleks sa voćnjacima.
U narednim godinama, na ovim prostorima biće podignuto veliko naselje. Preko puta Štamparije, u ulici Matije Gupca nalazio se Dom staraca (kasnije skladište Štamparije), a malo niže bila je brijačnica. Na početku Kapetanovine, u blizini Mlinice, bilo je skladište preduzeća Prenj, gdje se prodavao ogrijevni materijal.
Od Kapetanovine prema Ogradi, u prostorijama gdje je bila Mjesna zajednica, nalazio se ugostiteljski objekat Bijela lađa, a niže, prema Lučkom mostu, bile su trgovačka radnja, brijačnica i nadaleko poznata Dugalića pekara.
Ovim završavam moja sjećanja na pojedine dijelove mostarske šaršije, od prije pedeset godina. Ostalo je još mnogo toga da se napiše, ali o tom nekom drugom prilikom. Želio sam da ovim feljtonom otrgnem od zaborava sve one čari našeg predivnog grada, koji je, upravo zbog svoje ljepote, i najviše stradao u ovom bestijalnom ratu. Želio sam također, da najmlađe generacije Mostaraca nikad ne zaborave uspomene na rodni grad u koji se svima nama valja što prije vratiti i da svi skupa pomognemo njegovoj brzoj obnovi i izgradnji. To je najmanje što možemo dati najljepšem dragulju na svijetu.
Slika 1 – Panorama iz 1954 na kojoj se vide Cernica, Bulevar i bašte na istočnoj strani Bulevara
Slika 2 – Panorama iz 1954 na kojoj se vide Onešćukova, Štamparija te kuće Golubovića i Sliškovića
Slika 3 – Šemovac – skladište preduzeća Prenj, 1964.
Slika 4 – Onešćukova – Dom staraca, 1960-ih
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
