Pjesma koju niko ne mora prevoditi

Stih iznad svih: Đorđe Balašević napisao pjesmu koju niko neće morati prevoditi

Novosadski kantautor Đorđe Balašević ispunio je obećanje koje je dao publici na koncertu održanom prošle sedmice u Zadru i napisao pjesmu "Stih iznad svih", pjesmu za sve naše narode, koju ne treba prevoditi.

"Htio sam da ostane neka pjesma kao uspomena na koncert u Zadru za koji sam znao da će biti lijep i pozitivan i da će se o njemu pričati. Ne postoje neki trikovi, ali štos je u tome da moraš zaslužiti. One priče o gostoljubivosti su davno prošlo vrijeme i sada moraš negdje zaslužiti da budeš dobrodošao, a ja imam tu sreću da me ljudi dočekaju otprilike tako kako su me dočekali i to nema puno lajkova kod onih koji su otprilike nosioci drugih vijesti, koji su negativni i šire neku drugu energiju", rekao je Balašević.

Napomenuo je kako je ranije, čitajući komentare o sebi, nailazio na one kojima smeta što pjeva na ekavici. U svom stilu je panonski mornar objasnio kako je važne riječi kao što su ljubav, čežnja, sudbina ili suza nemoguće prevesti i kako samo emocije i funkcioniraju, ali da je ipak odlučio za fanove u Zadru, Sarajevu, Čakovcu ili Nišu napraviti pjesmu "na našim jezicima, koja se ne prevodi".

"To mi je predstavljalo tehnički problem, služio sam se rječnikom i pravopisima, dolazio do čudnih riječi. Ali napravio sam za vas i nas pjesmu koja se ne prevodi i koja će biti ista. To je pjesma koja je upisana vama na spomen te večeri 13. 5.", poručio je Balašević.

(klix.ba)

Đorđe Balašević - Stih iznad svih

Postoji stih... Naizgled vrlo prost...
Stih iznad svih... Stih više kao most...
Da premosti... Da prebrodi...
Kad priča nikud ne vodi...

Postoji stih... Pun raznih trikova...
Stih iznad svih... K'o stih svih stihova...
Čas rastuži... Čas razgali...
Pa razoruža... I kao gorska ruža...
Kamen razvali...

U inat svima... Postoji rima...
Kojom se vatre potpale...
Ponese plima... U inat svima...
Svo ono trunje s obale...

U inat svima... Kad prođe zima...
Izdanci niknu zeleni...
I blago njima....
Vole se mladi jeleni...

U spomenar... Za dvoje Zadrana...
Čempresa par... Na hridi Jadrana...
Dah bogova s Velebita...
I galeb jedan... Nebu svome predan... Tobož nebitan...

U inat svima... Postoji rima...
Kojom se vatre potpale...
Ponese plima... U inat svima...
Svo ono trunje s obale...

U inat svima... Kad prođe zima...
Izdanci niknu zeleni...
I blago njima....
Vole se vole... Mladi jeleni...

Postoji stih... Naizgled vrlo prost...
Stih iznad svih... Stih više kao most...
Da premosti... Da prebrodi...
Postoji rima... Koja se ne prevodi...

https://www.youtube.com/watch?v=W0hYYM1uz6w&feature=youtu.be

(spagos)