Herman i Candelaria Zapp imali su jedan san: U stilu nekadašnjih istraživača u novom milenijumu otputovati na jedno polugodišnje putovanje uzduž i poprijeko njihove domovine Argentine. Kupili su tamnoplavi oldtajmer marke Graham-Paige, dali otkaz na poslu i krenuli na put. Bilo je to 2000. gdine.
Danas, 17 godina kasnije par je još uvijek na putu, ali ne više sami, kao u početku. S njima je njihovih četvoro djece, jedan dječak i tri djevojčice, koji su rođeni u različitim dijelovima svijeta. Familija Zapp se još uvijek nalazi na putu i do sada su obišli 73 zemlje svijeta, a među njima i Simbabwe u džungla na Sumatri. Kako su najavli, njihovo putovanje se bliži kraju. Pred njima je još jedno putovanje brodom preko Atlantika, put njihove domovine.
Kako kažu, velika je stvar kad čovjek kroz otkrivanje svijeta otkriva i sam sebe. Otac familije je prije izvjesnog vremena napunio 48 godina, a pri kraju samog putovanja, održali su predavanje na jednom međunarodnom sajmu turizma u Španiji, gdje se trenutno nalaze. Tu su opisali njihove doživlaje i iskustva tokom putovanja.
Uz roditelje su i njihova djeca, sin Pampa (14) rođen u SAD, Tehue (11) rođena u Argentini, Paloma (9) rođena u Kanadi i Wallaby (7), rođena u Australiji. Pošto djeca nisu bila u mogućnosti posjećivati bilo koju školu, tokom putovanja nastavu im je držala njihova majka.
A kako kažu, tokom putovanja, umjesto 7 svjetskih čuda, doživjeli su 7 milijardi malih čuda, naime ljudi.
Svuda kuda su dolazili i prolazili, nailazili su na ljude dobre volje, koji su im nudili smještaj.
„Svuda smo nailazili na otvorena vrata, bez obzira o kome se dijelu svijeta radi“, kazuje otac familije.
Tokom putovanja, stanovali smo u oko 2.000 privatnih kuća, a prije njihovog dolaska u Španije, tamo ih je već čekalo oko 400 poziva.
„Morali bi ovdje ostati više od godinu dana, da bi bili samo po dan kod svakog domaćina“, kažu zajedno.
Postavlja se pitanje, iod čega su živjeli svih ovih 17 godina. Odgovor: Od pravljenja umjetničkih ručnih radova. Pisali su knjige, držli predavanja.
„Mi nismo nikakvi posebni, nego sasvim obični ljudi. Desilo se samo jednom da smo ostali bez para, u Ekvadoru, u vrijeme kad je ta zemlja bila u jednoj teškoj krizi. I tada smo počeli crtati akvarele, a njihova prodaja nas je učinila finansijski neovisnim“, kažu.
Sin Pampa smatra da je njegov život sasvim normalan i da mu se sviđa da uvijek iznova upoznaje nešto novo, od jahanja na slonu, leta balonom, letenja paraglajderom, pa čak i upravljanja jednim malim avionom. Jedini nedostatak, tokom ovog vremena je što je imao dobre prijatelje samo na 3 do 4 dana, jer su nakon toga putovali dalje. Ali, i pored svega, raduje se početku novog života u Argentini.
Neka bude sa srećom i njemu i čitavoj familiji.
(izvor:express)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen