Kultura sjećanja – AU dame i njihov uspon na Prenj 1910. godine

fotografije sa stranice:ZONE2000

U nedjelju se organizuje uspon Mostarki na Čvrsnicu. Po sedmi put. Vrijedno pohvale. Naše planine, i planinarenje otkrili su nam Austrijanci davnih dana, nakon njihovog dolaska u Bosnu i Hercegovinu. Nekoliko godina nako njihovog dolaska prezentirali su svijetu, u prvom redu Evropi, naše prirodne ljepote. U tom poslu se posebno isticao jedan čovjek, Julius Polman, direktor banje Ilidža i instruktor Zemaljske vlade. On je početkom dvadesetog stoljeća napisao turistički vodič planinama Bodne i Hercegovine, a posebno se osvrnuo na ljepote planine Prenj, na kojoj je već toga vremena bilo uređeno nekoliko planinarskih kuća, sa mogućnosti nioćenja i pripreme hrane. Izgradnja željezničkih i sestovnih komunikacija omogućila je dolazak prvih turista u našu zemlju, i ponuda za posjetu, kako tada, tako i danas, ljepotama naših planina.

Na planinarskoj internet stranici ZONE 2000 objavljena je fotoreportaža, čiji autor je Mirsad Salihagić Gorsky, o usponu Austrougarskih dama na Prenj 1910 godine. Mirsad Salihagić Gorsky, autor ovoga članka, takođe je i koautor knjige na češkom „Bosna i Hercegovina i Crna Gora“ u izdanju Nakladatelsvi Sky iz Ostrave (Češka).

U članku na internet stranici objavljen je eksluzivan fotomaterijal vezan za austrougarski period u BiH. Fakta i poetika izmješani u ovom prilogu pomažu nam da dijelom razumijemo i doživimo vrijeme u kome su se udarali temelji bosansko-hercegovačkog planinarstva.

Fotografije napravljene prije 105 godina prikazuju prolazak kroz selo Idbar u pravcu Prenja

u julu 1910. godine, zatim susret sa Prenjskim vrhovima - Cetina (izvorno: Cvitinja ili Cvitina), sklonište Maria Theresia Hutte na Tisovici, prolazak glacijalnom dolinom Tisovica,

vrh Otiš 2097m (lijevo) i Zelna glava 2123m (desno) sa odvojka puta u pravcu Lupoglava

Sve ovo je bilo opisano i u turističkom vodiču iz Austrougarskog perioda, pomenutog Juliusa Polmana. Zemaljska vlada putem Građevinske direkcije je gradila objekte do kojih su vodili lijepo uređeni i markirani putevi, a stajali su na raspolaganju i planinarima uz plaćanje prenoćišta. U vodiču Juliusa Pojmana oni nose zajedničko ime "Schutzhütte", što bi se moglo prevesti kao sklonište, a nosila su imena dama iz visokih krugova tadašnje vlasti, koje su posjećivale bosansko-hercegovačke planine.

U vodiču se kaže i da se u željezničkim stanicama Ivan sedlo i Prenj nalaze opremljene sobe za planinare i turiste, te da se može obezbjediti i smještaj u šumarskim-lugarskim kućama.
Troškovima Zemaljske vlade podižu se hoteli u Konjicu i Jablanici, a namjenjeni su prvenstveno, posjetiocima Prenja i Čvrsnice.

A o samoj atmosferi tokom uspona na Prenj napisani su veoma lijepi opisi:

„Rzanje konja. Tihi žamor. Miris sedefastog jutra mi pipka nozdrve. Linija između sna i jave popirima magličasto obličje. Ustajem i spremam se tiho i po navici. Danas vodim evropsku gospodu preko Tisovice, Lučina, Velikog Prenja do Glogova.
Vani, glasovi postaju sve razgovjetniji i bučniji, gospoda i sluge im, se užurbano pripremaju za polazak. Idbrom se razliježu ustreptali zvuci ptič'jeg pjeva i žuborljivog potoka, kao zahvalnost novom danu. Izmješani mirisi jutarnje rose, damskih vodica i konjske balege razbuđuju sva čula“.

U turističkom vodiču je navedeno da je Schutzhütte, skloništa, izgradila Zemaljska vlada, njihovo opremanje i opskrba, kao i obezbjeđenje vodičke službe, što je omogućilo izlazak ljepota BiH na međunarodnu scenu. Navodi da je u ovim skloništima bio i poseban sanduk sa živežnim namirnicama i knjigom za upis izuzetih namirnica, koje su se plaćale poslije u Banji Ilidža. U već spominjanom vodiču J. Pojmana, između mnogih definirane su i cijene za vodiče od kojih ilustracije radi navodimo:

1. Jablanica - Ida Hutte - Veliki Prenj, 2 dana 8 kruna,
2. Jablanica - Maria Theresia Hutte, 2 dana 10 kruna,
3. Jablanica - Preko cijelog Prenja u Konjic, 3 dana 14 kruna,
4. Jablanica - Plasa i nazad, 8 kruna.

Vraćamo se tzekstu objavljenom u vodiču:

„U kamenu arenu za Kantarom, uvijek ispunjenu snijegom, ulazi se kroz kameni portal na slici lijevo dole. Krećemo s prvim zrakama sunca. Gospoda, udobno smještena u sedla, jašući idiličnim predjelima Idbra, znatiželjno posmatraju vodenice i polja razastrta po obroncima. Cvitina, drsko stršeći nad dolinom, izaziva sveopštu pozornost.
S vremena na vrijeme prelazimo preko potoka nabujalih od nedavnih kiša, do ulaska u šumu. Penjemo se serpentinama uz Zmijinac, gdje nas dočekuje blagi povjetarac njišući lišće bjelogorice, donoseći ugodnu svježinu. Dobroćudni konj bosanski, iako pod teškim teretom, čvrsto gazi naprijed. Kako se sve više penjemo, dolina Idbra nestaje u izmaglici

Na izvoru za Kantarom. U pozadini Vjetreno brdo (2088m)

Kroz grane bukava pojavljuju se prvi obrisi Tisovice. Odjednom rajska dolina nam se otvori u svojoj raskoši i djevičanskoj čistoti. Opojnost planinskog bilja i crnogorice uz stada ovaca, povika pastira i lavež pasa do krajnosti upotpuni euforični trenutak. Pred kolibom "Marija Terezija" planiramo odmor, opskrbu vodom i ručak. Rasterećuju konje i puštaju ih na ispašu.

Sklonište "Ida": Kod gospode ne opažam ushićenost, slatku radost trenutka, niti osjećaj povezanosti sa iskonskom prirodom i sveukupnim dojmom koji nas okružuje, više je to evropska suzdržanost. Njima je ovo tek bosanska avantura koju će, onako hladno, prepričavati u zimskim mjesecima, uz čašicu pića na popodnevnim sjedeljkama, u raskošnim odajama svojih dvora. A u meni sve trepti i dobuje, na zemlji pradjedovskoj.

Odmor u kolibi Glogovo:  Poslije odmora idemo preko gornje Tisovice i Crnoglava. Vidici se neprestano smjenjuju na obzorju. Čuje se samo topot konjskih potkova po kamenitom putu. Tu i tamo poneka snježna krpa. U Lučinama i Čemerikovim dolovima se prave kraći odmori. Dame, uz pomoć gospode, pokazuju svoja veračka znanja. Tu i tamo zaviruju po škrapama i pećinama.

Pogled sa Glogova preko Lučina na Otiš i Zelenu glavu: Penjući se uz Veliki Prenj pogledi pucaju na sve strane. Ispod nas su duboki kanjoni, planine u daljini. Idući ka kolibi "Ida" često zastajkujemo i posmatramo nesvakidašnje prizore koje je malo ljudi vidjelo. U kolibi na Glogovu, malo slavlje, zadovoljstvo u očima. Raspremam se i pripremam za spavanje pod vedrim nebom, obasutim zvijezdama...“
(iz teksta: Zapis vodiča iz Idbra)