I zanimanje i hobi - Fotografisao 400 Nobelovaca

Fotograf Peter Badge iz Hamburga tokom zadnijih 15 godina susreo se i fotografisao 400 nosilaca Nobelove nagrade iz čitavog svijeta.

Pred objektivom njegove kamere pozirale su najpametnije glave današnjice. A sam Gabriel Garcia Marquez mu je tokom njihovog susretan 2003. godine, savjetovao da te svoje susrete ovjekovječi u jednoj knjizi i tom prilikom mu obećao da će mu biti počasni gost na promociji knjige. Knjiga se pojavila ovih dana, ali, nažalost, nosilac Nobelove nagrade za literaturu nas je napustio prošle godine.

Badges u svojoj knjizi daje pogled njegovih, skoro avanturističkih putovanja na susrete sa matematičarima, piscima, fizičarima i borcima za mir. O tim susretima on sam govori:

Susret sa Aung San Suu Kyi (69, Nobelova nagrada za mir 1991.)

„Prvi put sam se pokušao susresti sa ovom političarkom sa Myanmara 2007. godine. Tada je ta zemlja još bila pod vojnom opsadom. Bilo je nemoguće doći o ove, tada najčuvanije žene u toj zemlji. Drugi susret s njom sam pokušao organizovati kratko vrijeme nakon ukidanja njenog kućnog pritvora, 2010 godine. Bila je najavljena jedna podijum diskusija, u kojoj je najavljeno i njeno učešće. Iako je prethodno izgledalo da je sve bilo dogovoreno, na licu mjesta ništa nije funkcionisalo. Oko Nobelovke je bio gust kordon tjelohranitelja, bilo joj je nemoguće prići. Probio sam se do jednog stepeništa, tu je susreo i predstavio joj se. Odmah je pristala da je fotografišem”.

Hans Dehmelt (92. Nobelova nagrada za fiziku 1989. godine)

„Jednog vrućeg dana 2004. godine došao sam u Seatle, da fotografišem rođenog Nijemca Hansa Dehmelta. Zvonio sam na njegova vrata, nije otvarao. Pokušao sam još koji put. Bilo je strašno vruće i brinuo sam za tog starog gospodina na tolikoj vrućini. Kasnije sam ga susreo na jednom bazenu, gdje se u potpunom miru sunčao. Bio je u kupaćim gaćicama, sa šeširom na glavi. Tako sam i fotografisao jednog od najpoznatijih istraživača na svijetu”.

Dopris Lessing (94, Nobelova nagrada za literaturu)

„Bila je tako jednostavna i nekomplikovana u telefonskom razgovoru. Mogao sam, kako mi je rekla, doći kad god hoću i napraviti snimak. Odletio sam u London 2008. godine, zazvonio na njena vratima. Nakon zvona, čuo sam je kako galami iza vrata: „Ko to zvoni, šta mislite ko ste vi?” Drugi put sam se najavio službeno. Tada joj je već bilo 89. godina. Primila me u dnevnom boravku. Oko nje su bile brojne mačke, čak su se motale i oko mojih nogu. Jedva sam čekao da izađem. Među tolikim mačkama i u strahovito neugodnom smradu nisam mogao dugo izdržati”.

Aleksandar Solženjicin (89, Nobelova nagrada za literaturu)

„Činio mi se ko neki fantom. Danima sam tražio kako uopšte da dođem u kontakt s njim. Bez rezultata. Niko nije imao direktne veze s njim. Čak su mi neki govorili da je možda već odavno umro, a da to nije ni objavljeno. Otputovao sam u Moskvu. Nakon dva dana traženja, put me doveo u jednu siromašnu četvrt van grada. Nisam mogao ni sanjati da najpoznatiji pisac na svijetu može tu živjeti. Došao sam do jednog ograđenog imanja, otvorila se ogromna kapija, i tek tada sam vidio jednu veoma lijepu vilu. Primila me njegova supruga Natalija, pri tome mi je samo kratko i hladno rekla ‘halo’. Uspio sam fotografisati najpoznatijeg pisca na svijetu, a da on, pri tome, nije progovorio ni jednu jedinu riječ”.

Desmond Tutu (83, Nobelova nagrada za mir 1984.)

„Desmonda Tutua sam susreo 2004. godine u Londonu. Bio je šarmantan i nevjerovatno prijateljski raspoložen, ali i pored toga veoma upečatljiv. Bio je spreman da ga odmah fotografišem, ali je htio da prvo nešto popijemo i naručio dva piva sa đumbirom, a da mene nije ništa pitao. Iako ne volim đumbir, jednom svešteniku i nosiocu Nobelove nagrade čovjek se ne može usprotiviti. Kod prvog gutljaja, skoro sam povratio, ukus piva je bio veoma neobičan. Tada sam se poslužio malim trikom, i nagovorio ga da ga slike napravimo vani, na dnevnom svjetlu. Napravio sam fotose, i upravo kad sam se htoo pozdraviti i krenuti, Tutu me je opomenuo, i kazao kako smo zaboravili na piće”.

Susreti i fotografije sa ostalim Nobelovcima opisani su u knjizi: „Geniale Bergegnungen – Weltreise zu Nobelpreisträgern“ (Genijalni susreti – Put svijetom ka nosiocima Nobelove nagrade), autor Peter Badge.
(izvor:bild)

Priredio: Smail Špago

novasloboda.ba