Izvanredan
On je pravi protagonista ovih Olimpijskih igara, star 135 godina, visok 330 metara, čvrst kao gvožđe i, nadamo se, nepokolebljiv. Ajfelov toranj je već bio u centru prenosa na ceremoniji otvaranja Igara. Laserski šou natjerao je diva da bukvalno zapleše, a sada se uveče pretvara u svjetlucavo drvo. Tokom igara na Marsovom polju, pod nogama mu je spojena metalna konstrukcija sa znatno manje estetskih standarda: stadion na kojem odbojkaši na pijesku izvode svoje spektakularne susretee. Budući da se vrijeme sada poigrava, ništa drugo ne stoji na putu zabave na plaži, na ovoj istorijskoj lokaciji. Pogotovo što su Francuskinje Alexia Richard i Lézana Placette uspjele da savladaju Nemice Lauru Ludwig i Louisu Lippmann, što je naravno jako podgrijalo raspoloženje. Uglavnom, publika frenetično prati svaki nastup domaćih sportista, bez obzira na mjesto takmičenja.
Ajfelov toranj, koji je već bio svjedok igara 1900. i 1924. godine, doprinosi da tradicionalna takmičenja postanu akcioni i atraktivni spektakli.
Ali on se nosi i sa tim, i svojom novom ulogom, kao dekorativna pozadina sa izvanrednim značajem.
Zadivljujuće
“We did it!”, "Uspjeli smo!", vikala je presretna, nakon svoje posljednje vježbe. Tada joj je bilo jasno da je njen tim pobijedio u višeboju. Konačno opet, tri godine nakon srebrne medalje u Tokiju, koju su visoko odlikovane američke gimnastičarke doživjele gotovo kao poraz. Ali uspjeh Simone Biles, njeno peto olimpijsko zlato u ukupnom poretku, bio je mnogo više: pobjeda nad demonima, kako je ona sama to rekla, na šta je možda i mislila sa ovim „Uspeli smo!”. Da, uradila je baš to.
U Tokiju je vjerovatno najbolja gimnastičarka u istoriji odustala od takmičenja u višeboju zbog psihičkih problema, na zgrožavanje svih. Na kraju se previše toga srušilo na nju: pritisak da uspije, teško djetinjstvo, zlostavljanje od strane bivšeg timskog doktora Larryja Nassara. Dugo je bilo neizvjesno da li će ikada više moći da se bavi gimnastikom. Pa, jeste. Sada 27-godišnjakinja došla je u Pariz, djelovala je toliko nevjerovatno opušteno, da je usred takmičenja čak i zijevala od srca, a bodrila ju je cijela dvorana, uključujući i razne poznate ličnosti.
A zajedno sa Jade Carey, 24, Jordan Chiles, 23, Suni Lee, 21, i Hezly Rivera, 16, pobijedile su tako sigurno i briljantno.
Prelijetanje
Takmičenja sa konjima su uvijek bila kritikovana. Često s pravom, na primjer ako pogledate snimak britanske dresurne jahačice Charlotte Dujardin, koji je objavljen na društvenim mrežama neposredno prije početka Olimpijskih igara: trostruka olimpijska šampionka više od 24 puta u minuti treninga, bičem udari konja po zadnjim nogama - brutalna metoda da se životinja natjera da krene dugim koracima. Dujardin je otkazala učešće na Igrama u Parizu. Organizacije za zaštitu životinja su zahtijevale kraj za konjički sport na Olimpijskim igrama. Prava tragedija.
Utoliko je bolje ono, što je njemački jahač u više disciplina Michael Jung pokazao, u pozadini Versailleske palate, kako velike stvari mogu proizaći iz istinskog sklada između čovjeka i konja. Svestranost sa svoje tri kategorije skakanja (fotografija), kros jahanja i dresure, vrhunska je disciplina konjaništva - a hanoverski Wallach Chipmunk doveo je Junga do zlata. "Nisam sve najbolje uhvatio", rekao je nakon skokova. „Zahvalan sam svom konju. Spasio me je.
Svojim trećim zlatom u ovoj disciplini, Jung piše istoriju konjaništva: Niko to nije uspio prije njega.
(focus)
S.P.
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen