Vremena je bilo vrlo malo. U martu 1955. godine, arhitekta Karl Souradny dobio je zadatak da izgradi stadion u Lajpcigu (tada DDR) za najmanje 100.000 posetilaca. Trebalo je da bude završen 15 meseci kasnije, baš na vrijeme za početak drugog gimnastičkog i sportskog prvenstva Radničke i Poljoprivredne države. Sportski. Ali još mladi DDR pokazao je od čega je napravljen: omladinske brigade, vojnici, studenti, radnici - 180.000 dobrovoljaca iz cijele zemlje došlo je da od ratnih ruševina sagradi 23 metra visok zid u koji je stadion trebao biti ugrađen. I tako je 4. avgusta 1956. godine, svečanim otvaranjem Centralnog stadiona u Lajpcigu, svečano otvorena ne samo jedna od najvećih arena na svijetu (110.000 mjesta), već i važan prestižni objekat socijalističke propagande. Gimnastičko-sportsko prvrnstvo DDR-a održavalo se osam puta u gigantskoj zgradi. Stotine hiljada dolazilo je da vježba u uvježbanim masovnim vježbama pred partijskim i državnim vrhom.
I naravno, igrao se i fudbal. 1987. godine, 1. FC Lokomotive Leipzig je ovdje pobijedila Girondins Bordeaux i plasirala se u finale Evropskog Kupa pobjednika kupova.
2000. godine stadion koji je bio dotrajao, srušen je. „Novi centralni stadion“ izgrađen je unutar starog zida – a od 2010. godine tu se nalazi „Red Bul arena“.
(welt)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen