Najdirljivija priča sa Wembleya

 

Uz sve priče koje se još uvijek raspredaju o engleskom izvođenju jedanaesteraca, i gubitku već unaprijed isplanirane titule, nalazi se i jedna duboko dirljiva priča sa Wembleya.

Shaun Reddingtonu, navijač, imao je dvije ulaznice za finale Evropskog prvenstva između Engleske i Italije. Odbio je ponuđenih 12.000 eura i na tweeteru napisao da će ih dati besplatno porodici, koja zaslužuje te ulaznice. Primio je 300 mailova s molbom za karte. Odabrao je studenticu koja pokušava živjeti punim plućima, prije nego što umre od neizlječivog tumora na mozgu.

Laura Nuttall (21) i njena majka, na Wembley su stigli iz sjeverne Engleske. Dan poslije

izgubljenog finala, otputovala je na nastavak liječenja u grad Köln, u Njemačkoj.

Laura studira politiku, filozofiju i financije.

U novembru 2018. otkriven joj je tumor i predviđalo se da joj preostaj još samo 12-15 mjeseci života. Redovno liječenje u Imuno-onkološkom centru u Kölnu koštalo je više nego što je porodica mogla priuštiti. Donacijama je prikupljeno 150.000 funti (oko 175 hiljada eura) za terapiju koja se nije obaviti u Engleskoj. Njen imunološki sustav se uklopio na terapiju.

Kad je rak otkriven prilikom standardnog pregleda očiju, poruka koju je dobila bila je: Idite kući i pobrinite se za lijepe uspomene. Sastavila je "Bucket List”, popis želja koje bi željela učiniti prije nego što umre.

Bila je na safariju u Južnoj Africi. Bila je u studiju Saturday Night Live u New Yorku. Upoznala je Michelle Obamu. Bila je na koncertu Paula McCartneyja i utakmici Evertona FC. Vozila se londonskom podzemnom željeznico, i vozila trkaći motor. Popila je pivo sa svojim omiljenim komičarom i lovila ribu s poznatim ribolovcima.

Zahvaljujući dvjema operacijama na mozgu i redovnim tretmanima u Kölnu, rak je sad pod kontrolom. Prošle je subote Laura s donatorom bila na BBC talk showu sa donatorom Wembley karata, koji je karte želio dati anonimno.

"Laura je potpuno svjesna činjenice da boluje od smrtonosne bolesti", rekla je njena majka Nicola. “Nikad je nisam vidio kako plače, ali ja plačem za nas obadvije. Ona jednostavno nastavlja sa svojim životom, ali ju je bolest promijenila. Puno je saosjećajnija i dražesnija. Na njezinom je popisu mnogo stvari koje još uvijek želi učiniti".

Prema majci Nicoli, te su stvari prilično "šašave". Laura sama kaže kako rak nije najbolji poticaj da se posveti tim pothvatima, "ali iskustva koja sam doživjela, bila su nevjerojatna!"

Igra se nije završila onako kako je ona željela.

Ali takav je život!

(bild)

(NovaSloboda.ba)