Japan za početnike

 

Ove sedmice počele su Olimpijske igre i oči čitavog svijeta uprte su na Japan. To čini i fotograf Shin Noguchi već dugi niz godina, i kamerom bilježi život u njegovoj čudesno lijepoj zemlji.

Čudesan i pun ljubavi. To je rukopis fotografa Shina Noguchija. Snimka iz Tokija u decembru 2015.

Kratki odmor, ili barem minuta sna? Sasvim normalno za Japance, prolaznici žure, očito nezainteresirani, Tokio, august 2013.

Poziranje na japanski načim, gotovo kao iz jednog Manga. Mladići se vozaju kroz četvrt Asakusa u Tokiju, januar 2020.

Žena sa šlepom, majka sa djetetom. Trenutak kao stvoren za Shin Noguchi. Ulična scena u Tokiju, august 2012.

Prilikom posmatranja ovih slika ljudi bi trebali da razmišljaju o životu.

Kaleidoskop neobičnih scena iz svakodnevnog japanskog života, od kojih je većina zabilježena u Tokiju, Yokohami i Kamakuri.

Jedan selfie u vremenima Corone: Shin Noguchi u svom rodnom gradu Kamakuri, u kojem je također snimljena fotografija psa, koji gleda iz automobila, februar 2012.

Njegov Japan se promijenio. Gradovi su postali zapadniji.

Svijet ovih dana gleda u Japan, i Ljetne olimpijske igre u Tokiju, drugi put nakon 1964. i ovaj put pod posebnim uslovima, jer su Olimpijske igre 2021. zapravo one iz 2020. godine, i da su se Japanci pitali, igre bi bile otkazane i ove godine zbog Corone. Ali odluka o održavanju nije bila volja Japanaca, već volja "Međunarodnog olimpijskog odbora" (IOC), pa će tako svježe vakcinisani mladi putovati u Japan i doživjeti depresivne aseptične igre bez gledalaca, koji će zbog Corone ostati van borilišta. Na kraju će se, kao i dosta puta do sada i ove igre proslaviti kao veliki događaj i istorijski uspjeh. Za svaku opkladu.

Uz svaku okladu gledaoci širom svijeta će puno toga o ovoj zemlji i njezinim ljudima u TV prilozima, uobičajenim klišejima, sumo hrvačima, samurajima, sushiju i slično. Ali, uz malo više sreće, slike slične onima koje se nalaze u ovom prilogu, snimljene od strane velikog Street fotografa Shina Noguchija, koji već dugi niz godina prati svakodnevicu svojih sunarodnjaka i s puno ljubavi prikazuje njihove hirove. Za svoj rad on kaže, da pokušava vizualizirati pohvalu Marka Twaina da je "istina čudnija od fikcije". Za to vjerojatno nema bolje države od Japana. Njegove fotografije su cvijeće ulice, ponekad kreštave i čudne, ponekad razigrane i zamišljene, povremeno sentimentalne, nerijetko urnebesno smiješne i uvijek izjavljuju ljubav prema čovjeku.

(stern)

(Novasloboda.ba)