Iz inata Rođeni …

Rođeni (iz inata) – uprkos svemu…

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu starmo.ba dana 9. jula 2021. autor je Faruk Kajtaz)

Mostar — Utakmicom na Grbavici protiv Iraca iz Colerainea, mostarski Rođeni su se i smibolički podigli iz pepela i opet postali – KLUB.

Dugo je trebalo da se to dogodi, jer je Veležu bila namijenja sudbina tavorenja i nestanka!

Piše: Faruk Kajtaz

Velež je bio simbol koga je trebalo uništiti i izbrisati, zarad nekih novih politika i planova. Htjela se pisati neka nova istorija/povijest Mostara, u kojoj nije bilo mjesta za Velež, kao i mnoge druge simbole i važne istorijske priče grada.

Ovaj simbol Mostara je u ratu, a posebno postratnom periodu, namjerno devastiran, ponižen i protjeran sa svoga stadiona, koji pamti mnoge antologijske utakmice i Veležove igrače. One kojima se nije divila samo bivša država, već i cijeli fudbalski svijet.

Kako sam već jednom napisao u jednom svom tekstu o Rođenima – Velež je bio najveći „mali klub“ u bivšoj državi!

Drugi su bili moćniji i finansijski i politički, ali Velež je imao i srce i igrače, koji su igrali neki svoj fudbal – kombinaciju južnoameričke virtuoznosti i evropske taktike.

Niko nije igrao (o)lako i bez respekta protiv Veleža, pa makar to bile i ekipe iza kojih su stajale moćne političke, državne ili vojne strukture. Rođeni su uvijek imali taj „X faktor“, na koga se moralo računati.

Znali su „lopte“ i bili toliko „bezobrazni“ da su perjanicama ex-YU fudbala iz čistog zezanja znali uvaliti po pet ili šest golova.

Igrom sudbine ili (ne)vidljive ruke moći, nikada na vrhu u bivšoj državi (osim dva Kupa), ali uvijek fudbalski zavodljivi i zanimljivi. Zato su Velež voljeli i izvan Mostara, jer je bio primjer da se vrhunski fudbal može igrati i izvan velikih gradova, kao simbola političke i ekonomske moći.

Prošlost je lijepa, dijelom, jer je prošlost u kojoj pamtimo samo ono lijepo, ali sada treba razmisliti o budućnosti. Velež je opstao i opet se vratio tamo gdje pripada. Na evropsku fudbalsku mapu.

Teških koraka, po trnovitom putu.

Od ekipe bez igdje ičega; trofeja, opreme, stadiona – do evropske scene. Ničega nije bilo osim, navijača! Onih istih, koji su bili presudni da se „vječni plamen“ Rođenih održi uprkos svemu.

Samo ta vjera i ljubav Veležovih fanova, mogla se suprostaviti nasrtajima na klub. Mnogi su pozivali na „nove relnosti“, pa i moguće gašenje kluba, ali oni koji „vole više Velež od mame“, nisu mislili tako.

Nikao je i „stadion“. Prvo, više kao čista improvizacija iz prkosa i inata. Sada već kao stadion, koji polako dobija konture ozbiljnog sportskog borilišta primjerenog novom vremenu i standardima.

Zaslužio je to Velež. Zaslužili su to navijači, koji su se poput svojih ljubimaca i prije i sada isticali drugačijim pristupom. Odanost klubu kojoj se svojevremeno divio Beograd, a danas Sarajevo.

Navijačka energija, puna duha, koju je mogla proizvesti samo „Crvena armija“. I zato zarad te ljubavi, energije i na kraju krajeva Mostara, vrlo je važno da se Velež konačno vratio.

Oživio kao klub, koji je uvijek bio puno više od toga – simbol Mostara, ali i duha i talenta ljudi sa ovih prostora. Klub prave raje; od fizičkih radnika, do intelektualaca, inžinjera i ljekara.

Velež se vratio da ostane, bez obzira na rezultate, koji će sigurno doći bude li se nastavilo kao do sada. Planski i sa srcem. Zbog toga komplimente treba uputi i aktuelnoj upravi, koja je pokazala da ima viziju i što je puno važnije – da zna kako je pretočiti u realnost.

Vječni plamen Veleža se održao i razbuktao. Ogrijte se Mostarci na toj vatri igre, kažu, veće od života! Skoro stogodišnjak se vratio u život i formu.

(StarMo)

 FK Velež: Utisci se još uvijek nisu slegli...

Iako se utisci nakon sinošnje utakmice još uvijek nisu slegli, koristimo ovo priliku da se iskreno zahvalimo našim vjernim navijačima na korektnom ponašanju, navijanju i poštovanju dogovora kako sa Upravom FK Velež, tako i sa lokalnim vlastima Kantona Sarajevo tokom putovanja na relaciji Mostar - Sarajevo - Mostar, zatim tokom samog boravka u gradu Sarajevu, te na stadionu Grbavica.

Vaš huk sa tribine, vaša pjesma i ljubav prema Klubu bila je velika snaga našim igračima koji su nakon primljenog gola nastavili da se bore, te da na kraju upišemo vrijednu pobjedu.

Još jednom ste pokazali zbog čega ste za nas najbolji navijači na svijetu, i zašto se za Rođene kaže da su klub RAje, ljubavi, prkosa i ponosa.

Nastavljamo zajedno da se borimo, da budemo jedni uz druge i u dobru i u zlu.

Jedva čekamo da opet budemo zajedno na našem stadionu, te da iz sve snage zajedno zapjevamo:

Mostar u srcu, Velež do groba!

Hvala Red Army, hvala RAja...

Kako je dobro vidjeti vas opet...

(fkvelež)