Za dvije godine, u japanskom glavnom gradu održaće se Ljetne Olimpijske igre. To bi mogla biti jedna veoma, veoma vruća i znojna stvar, kako se pokazuje ovih dana.
"Atsui desu“ kaže se u Japanu za „Baš je vruće“. Dok u drugim zemljama to najčešće zvuči kao tužbalica, u Japanu je to jedan uobičajeni ljetni pozdrav. Nakon ljeta, kakvo je još u toku, političari i funkcioneri strahuju da bi vlažna vrućina mogla biti veliko opterećenje za ljetne igre 2020. godine.
Ovih dana tempratura se kreće pretežno oko 37. podioka skale. Uz to je velika vlaga. Jedini spas za ljude je boravak u klimatiziranim, unutrašnjim prostorima.
U Japanu su ljeta uvijek bila vruća. Ipak, posljednjih godina klima se pooštrila, u onom toplijem smislu. Vrućine počinju uvijek ranije nego što su bile prethodnih godina. Ove godine je od početka jula do polovine avgusta bilo više od stotinu mrtvih, od posljedica prevelike vrućine, pretežno zbog dehidriranja organizma. Čak 57 hiljada ih je iz istih razloga zatražilo pomoć u bolnicama.
Zabilježen je slučaj smrti jednog zatvorenika, koji je umro u ćeliji od posljedica toplotnog udara. A jedna škola, sjeverno od Tokija, morala je zatvoriti školski bazen, jer je voda u njemu bila pretopla.
Sva ova pitanja se postavljaju, uz dodatak: Da li je Tokio prevruć za Ljetne Olimpijske igre? Kako će, na primjer, maratonci istrčati svoju stazu? Ili, kako će biti odigrana jedna fudbalska utakmica, uz istovremeno pitanje: Kako će to podnijeti gledaoci?
Mjerenja zadnjih godine pokazuju da su u nacionalnom stadionu u Tokiju, između sredine jula i sredine septembra, u 26 dana vladali uslovi koji su opasni po zdravlje. A vlažnost se pri temperaturi od 35°C penje na 70 procenata, što nije nikakva rijetkost, a pri takvim uslovima, čovjek se vrlo brzo osjeća kao da je 41°C. Prema propisima japanskog Ministarstva za zaštitu okoline, na temperaturama iznad 32,5°C ne preporučuje se bavljenje sportom u vanjskim prostorima. Na tekućim takmičenjima (kao što je Koshien, Japansko prvenstvo u baseballu, koji je japanski naconalni sport) igrači se tokom utakmica podvrgavaju specijalnom tretmanu. Postoje pauze za vodu, rade prskalice i ventilatori. Prebacivanje ovog sporta u velike hale, ili u večernje sate, ne dolazi u obzir, jer to je ipak nacionalni sport, i ponos. Gledaoci nosi pokvašene baseball kape, slamnate šešire, mokre peškire oko vrata. A na tribinama su stalno u pokretu prodavači osvježavajućih pića. Pivo teče potocima, a prodaju se i posebne kese sa kockicama leda unutra, za rashlađenje ili, jednostavno za sisanje.
A igrači? Tu važi pojam „trening smrti“, koji je izrekao japanski trener Tobiata prije stotinu godina. Prema njemu, igrači za uspjeh moraju istrajati do bola. A ko već na školskim utakmicama Koshiena briljira, dokazuje se kao tvrd orah. Postaje poznat u čitavoj zemlji, i već ima dobre preduslove za profi ugovor. Sport u Japanu je u sebi uvjek sadržavao nešto vojničko.
A političari i funkcioneri? Ljetna vrućina ih je iznenadila i proglasili su prirodnu katastrofu. Gradonačelnica Tokija Yuriko Koike je izjavila kako se ovih dana u Tokiju živi kao u sauni. Šta će se desiti sa Igrama? Atlete će svakako biti istrenirani. A strani gledaoci, koji će doći u velikom broju? Pitanje je da li će biti dorasli uslovima koji ih čekaju.
U Tokiju su Olimpijske igre već jednom održane. Daleke 1964. godine. Ali, u oktobru. Tako je bilo i u Mexiku 1968. A u Melbournu 1956. godine igre su održane tek u novembru. Naravno, tada još nije bilo pojma o diktatu televizije i novca od sponzora.
„Olimpijske igre u oktobru su jednostavno manje vrijedne“, već su kazao je šef američke CBS televizije. Da li zbog toga što se ljeti ne emituju američke serije na televiziji? Tokio je u svojoj prijavi za Igre ponudio „idealnu klimu za atlete i vrhunske rezultate“, ljeto sa mnogo sunca i mnogo blagih dana. Danas sve to zvuči prilično drugačije.
nauka? Japanci ne bi bili Japanci, da i za vrućinu ne izmisle nešto odgovarajuće. Napravljen je jedan specijalni sprej sa nano česticama koji, kad se naprka na kože, toplotu i ultra ljubičaste zrake odbija, a na taj način se smanjuje temperatura tijela. Sličnim sprejom trebale bi biti rashlađivane stotine kilometara puteva, čak i neki stadioni. Postavljaju se i nove ulične podloge, koje će, takođe, rashlađivati.
U svakom slučaju, baš se i ne čini, da u Japanu o tome ne razmišljaju. I nešto rade.
(sdz)
Smail Špago
(NvaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen