(tekst koji slijedi objavljen je u
„Dnevnom listu“ 16. augusta 2018. godine, autor J.S.)
Promovirane knjige „Perom i kamerom o Mostaru“ i „Stambol u Mostru“
Knjige magične privlačnosti na
tragu rasvjetljvanja povijesti Mostara
Očekivalo se da će
trifolijum autora Tibor Vrančić, Smail Špago i Ismail Braco
Ćampara ponovo ponuditi pravi eliksir za dušu jer se dugo bave
izučavanjem povijesti Mostara i Hercegovine, što se i desilo.
Njihova najnovija knjiga „Perom i kamerom o Mostaru" i
Vrančićeva „Stambol u Mostaru" ne samo što obogaćuju
literaturu o ovom gradu, nego ujedno predstavljaju novum s obzirom da
su ponudili do sada nepoznate tekstove europskih putopisaca u kojima
stranci bilježe sve ono što ih je motiviralo da trajno zabilježe i
time nam ostave dragocjene podatke o izgledu grada Mostara prije
nekoliko vjekova, o događajima koji su se zbili za njihovog boravka,
društvenim odnosima, tradiciji, etnografiji, infrastrukturi,
običajima. objektima, gospodarstvu i svemu onom što je za njih
predstavljalo zanimljivost.
Dosljednost tema
Svaki ispis europskih
putnika namjernika sa jasnim detaljima predstavlja poveznicu kojim se
dijelovi ogledala integriraju tvoreni živu sliku koja pruža vrlo
precizne odgovore na dugotrajna pitanja. Očigledno je da su autori u
potpunosti shvatili staru mudrost pretočena u sintagmu: „Tko ne
pozna istoriju, osuđen je daje ponavlja."
O knjigama je govorio
Zlatko Serdarević. publicist, novinar i kroničar Mostara, istakavši
da se u ovo infernalno doba prepuno svakovrsnih devijantnostli,
ponora, lutanja i beznađa, pohlepe za materijalnim. desakralizacije
i sve većim udaljavanjem od duhovnih vrijednosti koje u biti
predstavljaju uzvišeniji a time i svrsishodniji smisao čovjekovog
bitka, poput zrake svjetlosti pojavljuju ličnosti koje upravo u
istraživačkom i tragalačkom senzu pronalaze prostore za obitavanje
unutrašnjeg mira nudeći ga široj javnosti u želji da i sami
okušaju pronađene vrijednosti.
„Prvi evokativ
upućuje nas na zaključak da svi oni emaniraju dosljednost temama
kojima se duže vremena bave, a upravo taj element vrlo zorno
pokazuje vjernost ideji da vremenom u ogledalu prošlosti,
upornim tragalačkim radom, generiranim akcentiranim osjećajem za
prošlošću, vrate nekadašnji izgled Mostara i time nam pruže što
jasniju sliku grada ranijih generacija.
Svaki ispis europskih putnika
namjernika sa jasnim detaljima predstavlja poveznicu kojim se
dijelovi ogledala integriraju tvoreći živu sliku
koja pruža vrlo precizne odgovore na dugotrajna pitanja. Očigledno
je da su autori u potpunosti shvatili staru mudrost pretočena u
sintagmu: „Tko ne pozna istorju, osuđen je da je ponavlja."
Ove knjige su na tragu
pragmatičnosti da se kroz revalorizacji vrijednosti ranijih
generacija potvrdi želja za sticanjem mudrosti kako bi se pripremili
za budućnost", akcentirao je Serdarević.
Nema nikakve dvojbe da
panis angelicus - duhovna hrana ove trojice autora predstavlja
istraživanje prošlosti ali ne u klasičnom smislu istorijske nauke
nego kroz reproduciranje putopisne građe i segmentirane činjenice o
detaljima koji karakteriziraju Mostar. Ovim i prethodnim njihovim
izdanjima, nema sumnje, autori su osigurali mjesto u kulturnoj
kronici ne samo grada Mostara nego i na širim prostorima.
Melankolija povezana s
'boljom prošlošću'
„Ovakve knjige
specifičnog žanra poput brevijara, zbog niza zanimljivosti i
karakterističnih događaja koji su se zbili u daljoj prošlosti
Mostara, komuniciraju sa najširim slojevima. Autori Vrančić, Špago
i Čampara su protagonisti posebne literature prijemčljive zbog
svoje patine i tajanstvenosti . Njihova mašta ili san. priviđenje,
neostvariva zamisao jednom riječju himera jeste sublimirana u
pokušaj vraćanja pozitivnih vrijednosti minulih vremena, od svog
djetinjstva pa sve dublje unatrag, uvijek tražeći zapretenu
harmoničnost zajedničkog življenja u kome je dominantno mjesto
pripadalo ljudskim vrijednostima, moralu, čovjekoljublju,
humanitetu, poštovanju drugog i drugačijeg. Diskurs njihovog
svijeta je naoko omeđen zavičajem što nimalo ne umanjuje poslanje
i rezultate istraživanja. Istorijski, najznačajnije spoznaje
nastaju kad se granice krše, prevazilaze i tada se na horizontu
pomaljaju nove ali ovog puta šire granice. To udaljavanje od
lokalnog se upravo preko revalorizacije tekstova europskih putopisaca
jer oni u suštini svojim djelom vrše interakciju i komunikaciju
između građana svojih zemalja i ovdašnjih ljudi, kazao je
Serdarević iznoseći kišljenje da je u analizi knjiga "perom i
kamerom o Mostaru" i "Stambol u Mostaru" upravo ovo
suštinska poruka i smisao njihovog opredjeljenja spisateljske
aktivnosti.
Zar bi Mostar bio ovako
lijep da nije ljudi poput Vrančića, Špage i Čampare koji su u
svojim tekstovima imanentno istorijske arome i čudesnog sjaja,
čuvaju i vraćaju duh odmičući ga od ponora provincijalnosti?
Čitajući ova štiva kod
nas se stvara autorefleksija jer bivamo zarobljeni u minulo vrijeme
sa svim njegovim specifičnostima, blagodetima, turbulencijama i
manjkavostima. Dugotrajno vršene duboke tragalačke sonde autora u
minulo vrijeme od nekoliko vijekova unazad otkrivaju nam isčezli
svijet kojeg je do jučer prekrivala prašina zaborava iliideološka
zasjenjenost pojedinih društvenih sistema koji su negirali sve ili
gotovo sve što su stvarale prethodne generacije. Putanja tragalačkih
amplituda autora, nije teško zaključiti, u neprekidnoj je uzlaznoj
krivulji što znači da kontinuirana aktivnost i tragalački sens
neprekidno doživljava sve impresivniji vitalitet, istakao je
Serdarević, iznoseći zanimljivu konstataciju da je pojava
melankolije u pravilu u pravilu povezana za bolju prošlost i možda
zbog toga ove knjige predstavljaju okrijepu, duševni eliksir, ampulu
koja smiruje i u čovjeku stvara izvjesnu dozu nirvane.
Kao što su predstavljeni
putopisci vjerovali ili su nagonski osjećali da iskustvo drugih
svijetova, a ovdje je riječ o Mostaru i Hercegovini, predstavlja
pretpostavku za upoznavanje vlastitog svijeta, tako su autori ove
dvije knjige željeli upoznati sebe preko pisanih tragova stranaca.
Pored istorijskih činjenica koje stranci nude u svojim zapisima,
također, ima dosta poetičnih pasaža u kojima eksplicitno uskrsava
snoviđenje, emotivna i estetska komponenta prilikom opisa pejzaža,
žanr scena ili gradskih veduta.
„Ova knjiga nam pruža
podatke o galeriji fotografa bilo da je riječ o onim sa privremenim
boravkom u gradu bilo majstorima koje je Mostar zarobio svojom
ljepotom i u njemu su trajno ostali otvarajući fotografske ateljee
po uzoru na europske. Među njima su i domaći autori, nama draga i
poznata imena kao što su Anton Zimolo, Ivica Grubišić, Tošo
Dabac, Zijah Zijo Kolakovlć, I. i R. Jeremić, Franjo Aničić,
Dušan Knežić, Mostarac koji je 1913. godine u Briselu osvoju
zlatnu medalju za svoj autoportret i drugi. Nije mi poznat bilo koji
drugi rad u kome su obrađeni fotografi vezani za stvaranje u Mostaru
što knjizi daje dodatnu vrijednost, naglasio je Serdarević
fokusira-jući se potom na knjigu Tibora Vrančića "Stambol u
Mostaru".
Vapaj i eho minulih vremena
Kazao je da je
Vrančićeva knjiga "Stambol
u Mostaru" koncepcijski bazirana na izboru zanimjivih tekstova
brojnih recentnih autora o Mostaru, te da je na istom je tragu kao i
prethodna. Konstatirao je da se, zbog evidentne ljubavi Vrančića
prema Mostaru nameće jedno pitanje - zašto
je Mostar bogat grad?
„ Odgovor nam daje
Oscar Wilde svojom
mudrom izrekom postavljajući retoričko
pitanje: „Tko je siromašan ako je voljen?" Zar bi Mostar bio
ovako lijep i drag da nije ljudi poput Vrančića. Špage i Ćampare
koji mu svojim izdanjima sa tekstovima imanentno istorijske arome i
čudesnog sjaja, čuvaju i vraćaju duh odmičući ga od ponora
provincljalnosti? Tibor Vrančić nas u ovoj knjizi uvjerava da
nekulturi zaborava nema mjesta Jer duh nije uništen, kao što
Hemnigvay poručuje da se „čovjek može uništiti ali ne i
pobjediti". Za one koji se bave poviješću znana su imena
povjesničara čiji su selektivni tekstovi zastupljeni u knjizi. To
su: fra Nikola Lašvanin. Hamdij Kapidžić. Jusuf Mulić, Ivan
Zovko. Husaga Ćišić, Martin Đurđevtć, fra Ivan Frano Jukić,
fra Dominik Mandić, Matija Mažuranlć. Carl Pezz, Hivzija
Hasandedlć, Robert Michael. Prokopije Ćokorilo, Joanikije Pamučina.
Serafim Solaja, potvrdio je Serdarević.
Tumač duše
Knjiga je likovno
obogaćena faksimilima akvarela Miodraga Milićevića sa motivima
gradskih veduta. Stiče se utisak da se slike sa tekstom toliko
umrežavaju da se ovo izdanje teško može zamisliti bez bilo koje od
ove dvije komponente. Tekst i slika su se proželi do te mjere da
žive jednom frekvencijom stvarajući kod čitatelja kompleksniji
doživljaj.
Iako Vrančić nije imao
nakanu da napravi antologijski izbor tekstova o Mostaru poznatih
autora, književnika, putopisaca, znanstvenika ili novinara , knjiga
ipak ima dodirnih točaka s takvim izdanjima. Kao tumač duše
Mostara, njome doprinosi podizanju duhovnih karijatida Mostara.
Ovakve knjige mogu nastati
samo u kontemplaciji o Mostaru kao osobnoj opsesivnosti i prijatnom
usudu. Na njenim stranicama čujemo njegov vapaj za minulim
vremenima, ali i eho tog doba kao upozorenje da ne postoji
diskontinuitet vremena te da je zaborav u svakom slučaju poguban.
Promocijom je sa znatnom
dozom iskustva i profesionalnosti moderirao glumac Nedžad Maksumić.
dok je dijelove iz knjiga čitao Sead Đulić.
J.S.
Mostarsko ljeto 2018.,
kulturna manifestacija sa nizom programa iz svih grana umjetnosti,
koja je počela u lipnju bliži se kraju. Promocija dvije knjige
trojice koautora kao 36. sadržaj pira, u slavu umjetnosti i
umjetničkog stvaralaštva, privukla je veliki broj posjetitelja
(Dnevni list)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen