(preneseno iz
Dnevnog avaza od 15.6.2015)
Realnost koja kaže da
smo, nažalost, od plasmana na Evropsko prvenstvo 2016. godine u Francuskoj i
dalje daleko.
Toliko smo toga upropastili na startu ciklusa da će za
vađenje trebati mnogo više od pobjede nad Izraelom, mnogo više truda, strpljenja,
borbe i živaca u utakmicama od kojih bi svaka mogla značiti propast.
Jesenja četiri kola koja će zaključiti kvalifikacije dočekat
ćemo na petom mjestu naše grupe, sa šest bodova zaostatka za liderom Velsom i
tri za Belgijom, ali i velikom neizvjesnošću i strepnjom za konačan ishod.
Idealan bi rasplet bio da dobijemo sve što je ostalo i samo
tada sa sigurnošću možemo reći da bismo se dočepali drugog mjesta koje direktno
vodi u Francusku. Jer, sigurno bismo pretekli Belgiju (u slučaju da budemo poravnati,
bili bismo bolji u međusobnom duelu), ali i Izrael i Kipar. To bi bio neki idealan rasplet za proboj na drugo
mjesto.
No, realne prognoze malo su drugačije. Pobjedu u Briselu
protiv drugoplasirane reprezentacije na svjetskoj rang-listi ipak nije suviše
realna. Bod bi bio neka naša (ali ujedno i poželjna) realna opcija, i preostale
tri pobjede, mogli bismo se nadati, u najmanju ruku, trećem mjestu i plasmanu
u baraž. Ali, opet, zavisno od ostalih rezultata. Ako nam budu odgovarali, čak
se i tada možda možemo probiti na drugo mjesto, ali u nekoj najgoroj opciji moglo
bi se desiti da uopće ne budemo medu najbolje tri ekipe.
Tako hismo, kako budemo vodili vlastite, jednim uhom
slušali izvještaje o bitkama na drugim terenima. Recimo, kako igraju Velšani i
Izraelci...
Razlog za optimizam
O najgorim
opcijama ne treba razmišljati. Da izgubimo u Belgiji, ne dobijemo Vels...,to bi
već bio katastrofalan razvoj.
Šta će donijeli
septembar i oktobar to tek može naslutiti. No, ono što smo gledali od
reprezentacije BiH u Andori, Austriji i protiv Izraela, nagoni nas da ipak
pomišljamo na dobar scenarij.
(M.Tanović,
Avaz)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen