Danas počinje teniski spektakl u Wimbledonu. Događaj koji se u svijetu tenisa očekuje tokom čitave godine, za koji se traži karta više, ali koji se barem djelimično mora pogledati u televizijsskom prenosu.
Za one kojima je blizu, ili nije daleko, Wimbledon, kraljevski klub na jugozapadu Londona, mjesto je na koje žele otići, vidjeti i biti viđen. A uz sve to boravak na turniru začiniti porcijom jagoda sa šlagom uz čašu Pimmsa, nekada aristokratskog pića, čiji sastojci su i danas dobro čuvana tajna. U grubo rečeno, tu se radi o vrsti džina koji se miješa s pivom od džumbira i limunovim sokom, uz dekoraciju mente, jagode, kra¬stavca i limete. Biti u Wimbledonu, a ne probati jagode, ili ne popiti čašu Pimmsa, veliki je grijeh, isto kao otići na Baščaršiju a ne pojesti ćevape.
Kao i svaki veliki sportski događaj u svijetu i Wimbledon prate brojke superlativa. Prošle godine, a slično će biti i ove, u toku dvije nedelje trajanja turnira pojedeno je 28.000 kilograma jagoda i popijeno 230.000 čaša Pimmsa. I ostale brojke iz oblasti prehrane dje¬luju vrlo impresivno, što je sigurno jedan od velikih izvora zarade čitavog turnira. Tu se popije oko 350 hiljada šolja kafe i čaja, 250 hiljada flaša vode, 30 hiljada litara mlijeka, 28 hiljada flaša šampanjca itd. Pojede se oko 190 hiljada sendviča, 135.000 sladoleda, 32.000 porcija fish and chipsa, 150 hiljada raznih kolača, 23 hiljade banana, 20 hiljada vićnih jogurta, 6 hiljada pica itd. Brojke od kojih zaboli glava.
Wimbldon je turnir nad tur¬nirima. Prvi turnir odigran je još 1877. godine, a tek u posljednjih pede¬setak godina ovaj turnir je profesionalno takmičenje.
Iz prethodnih godina, od kako se turnir prikazuje na malim ekranima, gledaocima je poznato da je bio rijedak turnir na kome u toku 14 dana održavanja nije dolazilo do prekida mečava zbog kiše. Vrlo su rijetke godine da je bilo potpuno suho vrijeme tokom svih 14 dana turnira. Međutim, i taj podatak je Britancima idealna tema za klađenje. U engle¬skim kladionicama prije turnira se mogu pronaći pitanja za opkladu, hoće li tokom turnira biti kiše, ili prekida zbog kiše. To je jedna od speci¬fičnih opklada koje postoji samo na ovom turniru.
Velik je spisak opklada koje se vežu isklju¬čivo uz Wimbledon. Čak bilo ko može dati prijedlog za opkladu, a ako se taj prijedlog učini interesantam kladionicama, dopustiće uplatu.
Dugo godina, jedna od najpopu¬larnijih opklada je bila ona sa pitanjem, hoće li neki britanski teniser osvojiti pojedinačni naslov u Wimbledonu. A to nije bilo nimalo slučajno, jer je trebalo čekati duže od pola vijeka da se to jednom i dogodi. Andy Murray je to učinio 2013. godine. A već dugo postoje opklade tipa, kada će neka britanska teniserka osvojiti naslov, ili barem ući u finale, pa onda jedna dugoročnija, hoće li dijete Andrea Agassija i Steffi Graf jednog dana postati pobjednik Wimbledona, i tome slično.
Kiša je na neki način sastavni dio ovog turnira. Loše vrijeme ide na ruku organizatorima, jer prekidi traju uobičajeno sat ili dva, a ta pauza je kao stvorena da gledaoci ubiju vrijeme uz jelo i piće, ili u shopingu u trgovinama u sklopu kluba. Poznato je da se u vrijeme kišnih prekida promet u trgovinama suvenira višestruko poveća. Za posjetioce je nešto kao smrtni grijeh ne nabaviti na licu mjesta barem neki suvenirčić, mada tih originalnih suvenira ima po puno nižoj cijeni u trgovinama u gradu, kao i onih još jeftinijih, a veoma sličnih originalu, na svim štandovima podzemne željeznice.
Teniseri i teniserke, pogotovo oni koji dođu u završnicu turnira, u Wimbledonu dobijaju podjednako. Pobjednika, ili pobjednicu, u pojedinačnoj konkurenciji očekuje nagrada od čak 1,88 miliona funti. Poraženi u prvom kolu zaradiće 29.000 funti. Nagradni fond sada iznosi oko 26,750.000 funti, a iz godine u godinu se povećava. Glavni izvor prihoda su prodaja prava televizijskih i radio prenosa, koji idu u 180 zemalja svijeta. Za našu raju je posebno interesantno da postoje i radio prenosi sa teniskih mečeva iz Wimbledona.
Wimbledon je turnir zarade. Tako je precizno zabilježeno da je 1968. godine zarada sa turnira iznosila je 37.310 funti, 1974. godine zarada je bila 194.516 funti, a danas se vrti oko 40 miliona funti po svakom turniru. Napomena: riječ je o čistoj zaradi, a ne ostvarenom prometu.
Zanimljivo, a opet vezano za tra¬diciju, Wimbledon je jedini turnir bez reklama pored igrališta, osim Slazengerove. To ne znači da je turnir bez spon¬zora, međutim, oni svoj interes ostvaruju na drugi način, pošto imaju pravo da u svojim redovnim reklamama naglase da su službeni partner turnira. A i to donosi profit.
O tenisu ovdje nije za sad rečeno ni slova. O tome će biti više govora tokom naredne dvije sedmice.
Kako bilo da bilo, za ljubitelje tenisa, početak Wimbledona je znak za dvonedeljni užitak. Pa, ugodnu zabavu želimo!
Smail Špago
novasloboda.ba
