Sa otvaranja izložbe fotografija o Veležovoj vedeti i internacionalcu Enveru Mariću

 

Nastupi u timovima Evrope i svijeta obilježili su Marićevu izuzetno uspješnu karijeru

U Mostaru otvorena izložba dokumentarne građe o veležovoj vedeti i internacionalcu Enveru Mariću, koju je priredio novinar i publicista Zlatko Serdarević.

Izložba je jedan mali prilog obilježavanju stote godišnjice uspješnog djelovanja FK Velež, u predvečerje jubileja (1922-2022.), čime je započet serijal mini izložbi, koje će u kontinuitetu biti prezentirane tokom ove, i u godini jubileja. Izložba je otvorena u caffe „Globus“ u Fejićevoj ulici tako da i sam naziv asocira na otvorenost i pripadnost Veleža cijelom svijetu.

Autor je na dvadesetak panela izložio oko osamdeset izložbenih eksponata koji ubjedljivo ilustruju razvojni put internacionalca Envera Marića od njegovih prvih nastupa u Veležu do kraja karijere, sa svim uzletima i postignučima na internacionalnim takmičenjima.

Prilikom otvaranje izložbe, uvodnim riječima se prisutnim obratio novinar Božo Kijac, svojevremeno urednik Hercegovačkih novina, koji je na vijest o izložbi napisao: „Enver Marić je najbolji bosanskohercegovački fudbaler svih vrmena i jedan od najboljih svjetskih golmana svih vremena. Branio je gol Evrope i Svijeta. Respekt. Vrhunski sportista, profesionalac. Fudbalski znalac i kao igrač i kao trener u svjetski priznatim okvirima. A, opet, običan, porodičan čovjek, sugrađanin i komšija. Naš čovjek, nevjerovatno. Hvala našem Mari za sve naše radosti kojima nas je čašćavao bravuroznim intervencijama u najdražem dresu Rođenih! Možda je ovo najuvjerljiviji portret ili završna skica za takav rad, ali po svemu sudeči vrlo zorno pruža impresije o čovjeku o kome danas govorimo, želeći ukazati na potrebu daleko veće afirmacije njegovog doprinosa razvoju sporta ne samo u Mostaru nego i u regionu, akcentirao je autor Serdarević.

Nakon toga je naveo osnovne Marićeve reference istakavši da se nakon iscrpljujučih treninga sa žarom Barbarićem, nastupima u Mladoj i A seleciji Jugoslavije moglo zaključiti da će postati veliko ime, što se i ostvarilo.

Od prvog nastupa u najboljoj jugoslovenskoj selekciji u Beogradu protiv SSSRa 1972. godine, pa sve do posljednjeg u Kardifu sa Velsom 1976. godine, odigrao je čak 32 utakmice za reprezentaciju Jugoslavije, ostavljajuči upečatljiv trag u analima tadašnje države. Branio je u Kupu nezavisnosti u Brazilu, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, učestvovao na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 1974. godine, kao i u kvalifikacijama za naredno svjetsko prvenstvo. Na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj izabran je za najboljeg golmana Evrope. Iz jedne Marićeve izjave saznajemo da je najbolju odbranu igrajući za reprezentaciju, postigao na utakmici sa Španijom u Zagrebu.

Čuveni trio BMV, Bajević-Marić-Vladić, izrastao pod mentorstvom velikog trenera i čovjeka Sulejmana Repca, koji je bio strah i trepet za sve prvoligaše sedamdesetih godina, pronio je slavu Veležu širom svijeta. Taj trolist je ispisivao najljepše stranice fudbalskog umijeća i simbolično svjedočio ljepotu, vrijednost, bogatstvo i harmoniju zajedničkog života. Njima je posvečen jedan pano na ovoj postavci.

U timu Evrope je nastupao na humanitarnoj utakmici protiv Južne Amerike u Bazelu 1972. godine. Igrali su za gladnu djecu cijelog svijeta. Bila je to još jedna referenca za buduću karijeru. Sa Veležom je kao kapiten osvojio nacionalni i Balkanski kup. Kad je pozvan u tim svijeta na utakmicu protiv Crvene zvezde, tada nije verifikovana samo njegova izvanredna sportska ličnost nego i grad Mostar, odnosno Velež. Utakmica je 1972 godine odigrana u Beogradu, pred oko 50 hiljada gledalaca. Tada mu je stavljena kruna najboljeg na svijetu, kazao je Zlatko Serdarević, dodajući da je njihova generacija Veleža predstvljala segment u kontinuitetu tradicije kluba, od njegovog osnivanja 1922. godine, pa sve do današnjih dana, kada su Rođeni ponovo izborili nastup u evropskim takmičenjima.

Enver Marić je bio vidno uzbuđen, pažljivo je razgledao eksponate koji su bu budili sjećanja na vrijeme velikih uzleta i druženja sa suigračima, trenerima i članovima uprave Veleža.

“Svaki izložak je priča za sebe i ponovo kroz sječanje doživljavam to minulo vrijeme u kome smo zaista imali izuzetne uspjehe. Od 1968. godine, od kada sam u Veležu, prošlo je mnogo vremena, ali sjećanja ne blijede. Lijepo je podsjetiti se na svoje kolege, od kojih nekih više nema među nama. Ipak mi se i dalje sastajemo i družimo. Veoma sam sretan što je ova generacija izborila plasman za takmičenje u evropskoj Konferncijskoj ligi i nadam se da će uspjeti. Pokazali su kvalitet i dobru organizaciju. Zlatku se zahvaljujem na ovoj postavci, sa željom da nastavi na ovakav način afirmisati Velež”, kazao je na otvaranju izložbe Enver Marić.

(Zletko Serdarević/20210619)

Slike sa izložbe i Mara i Džaja u timu Evrope na utakmici Evropa - Južna Amerika 0:2, odigranoj 23.11.1972. godine u Baselu (arhiva)