U
časopisu Musavat, broj 9. iz 1906. godine objavljen je slijedeći
tekst:
“Osvjetlenje.
Ovih dana, otkako je vjetar počeo zviždati, Mostar je divno
Osvijetljen. Barem svaki peti fenjer gori, a to je baš kako treba.
Za svaku hiljadu gragjana po jedan fenjer! ... Ko nije zadovoljan
neka sebi nabavi fenjer i neka ga nosi onako, kao pismonoša. Ko ne
će da kupi, dozvoljeno mu je skrhati vrat kroz naše lijepo uregjene
sokake, a dozvoljeno mu je i nogu slomiti, ako hoće. Za to ne će
platiti nikakve globe”.
Godine
1893. u Mostaru je javnu rasvjetu sačinjavalo 400 fenjera na
petrolej, koji se dobavljao iz rafinerije u Bosanskom Brodu.
Osvijetljenost ulica je bila nezadovoljavajuća, a veliki su bili i
troškovi održavanja, jer su fenjeri stradavali od bure i kojekakvih
„pustahija, kojima je pijanima to bila glavna noćna zabava.” Do
1900. g. bilo je uposleno 8 „užigača” koji bi predvečer palili
fenjere, a zorom ih „trnuli.” Još od 1903. g. se u Mostaru
pripremalo uvođenje električne rasvjete da bi tek u septembru
godine 1911. započela gradnja električne centrale, a to je ona
zgrada u kojoj je sve do pred zadnji rat bila štamparija „Rade
Bitanga”, neposredno uz nekadašnji hotel Ruža i na uglu ulica
Onešćukova i Husnije Repca. Tek 2. juna 1912. g. s mostarskih su
ulica uklonjeni dotadašnji fenjeri „na gaz” i lampe na acetilen
(karbid), po mostarski „garbit”, te su one mnogo bolje
osvijetljene.
Priredili:
Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen