U
časopisu Musavat broj 4. iz 1908. godine objavljen je slijedeći
tekst:
“Je
li to pedagoški? Čujemo, da se profesor ovdašnje gimnazije g.
Pichler spram gjacima naročito muslimanima ponaša naduto i ne
ljubazno kao kakav politički činovnik prema seljacima. Čim koji
gjak ne zna svoju lekciju, odmah mu govori da nije za školu i šalje
ga da pravi ciglu, cipele itd. Naravno da naši gjaci, u kojih je na
žalost ljubav za nauku malo razvijena, odmah pričaju roditeljima da
im traže selameta, da im je profesor rekao da su za nauku
nesposobni. Ovo je vrlo ne lijepo od g. Pichlera pa ga pitamo, je li
ovo pedagoški?”
Godine
1898. godine, u Mostar iz Zagreba kao profesor doseljava Antun
Pichler i kao tridesetogodišnjak preuzima profesuru za čak osam
različitih predmeta u gimnaziji, tako da je predavao: njemački
jezik, povijest, matematiku, fiziku, zemljopis, prirodopis, krasopis
i pjevanje. Usto, bio je istaknuti znanstvenik onoga doba, neumoran u
proučavanju biljnih i životinjskih specifičnosti Hercegovine.
Objavljuje znanstvene radove u „Glasniku Zemaljskog muzeja“ i
drugim relevantnim časopisima. Temeljito istražuje porijeklo dva
ogromna hrasta u Baba Beširovom haremu na Balinovcu. Moglo ga se
naći po pećinama od Skakala pa sve do Čapljine, gdje je vrijedno
sakupljao biljke, stvarajući veoma vrijedan katalog biljnih vrsta.
Nedugo
nakon dolaska u Mostar, u Liska ulici gradi obiteljsku vilu. To je
ona izuzetno lijepa zelena dvokatnica, treća u nizu od dispanzera
idući prema istoku, koja i danas zrači arhitektonskom ljepotom. Ta
vila bijaše sve do završetka Drugog svjetskog rata obrasla
bršljanom kojega je zasadio sam vlasnik. Nažalost, nakon toga je
vila nacionalizirana, ali i bez bršljana danas plijeni poglede
građevinskih esteta.
U
gimnaziji je Pichler predavao sve do svoje smrti 1922. g. Po njegovoj
izričitoj želji sahranjen je na groblju Smrčenjaci, kojega je još
za života oplemenio brojnim biljnim vrstama.
Priredili:
Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen