Sa stranice Cidom – Zadračena stara ćuprija

Nisu podjele izum naših dana, jer u borbama za vlast, padalo je to na pamet i moćnicima iz prošlih stoljeća. Tako je svađa dva imenjaka dovela do pravog rata među građanima. Neprijateljstva su započela još 1802. g., kada Aliaga Voljevica – ajan (velikaš, prvak) Blagaja, sa svojim ljudstvom zauze Konak i utvrdu s topovima, kao i cijelu zapadnu stranu Mostara. Vidjevši da mu je protivnik nadmoćniji, prvi čovjek Mostara Aliaga Dadić, priznao mu je pobjedu, uvjerivši protivnika da otpusti trupe. Blagajski Aliaga naivno to i učini, na što Dadić sa svojim ljudima zauze Konak i napuštenu utvrdu, a Voljevica jedva spasi život bjekstvom. Tih dana Mostar bijaše podijeljen u pravom smislu te riječi, jer su se i građani razvrstali na Dadićevce i Voljevčeve simpatizere.
Sedam godina nakon ovoga, Aliaga Dadić pobijedi Gavran kapetana od Počitelja i poveća svoj ugled do nebesa. Inače je Dadić slovio kao zaštitnik kršćana u Mostaru, tako da Stambol postade zabrinut zbog ovako naglog uspona ovog „ćafira“, te posla Sulejman pašu s regularnom vojskom protiv njega. Međutim, Dadić odbaci Sulejman pašu s vojskom natrag u Nevesinje. Ubrzo nakon toga Dadić naprasno umrije – pričalo se da je osmanska vlast pronašla način kako ga potajno ukloniti, te ga je otrovala.
Neznani kroničar bilježi još jedan slučaj podjele prouzročene svađom velikaša. Godine 1815. u Mostaru su se vodile žestoke borbe za prevlast svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Dvije zavađene strane su predvodili Hadži Muharemaga Hadžiselimović zvan Peštela i Salih beg Bakamović. Mostar je podijeljen na dva zaraćena dijela, a tada je i Stari most pregrađen, tako da je prelazak preko njega bio jedno izvjesno vrijeme potpuno onemogućen. Mostarci su dugo nakon ovoga opisivali to vrijeme kao „vakat kad je Stara ćuprija bila zadračena“.

Fotografija: Na Starom mostu 1908. g.

(Tibor/cidom)