Zeleno zlato

 

Jedan od najdragocjenijih čajeva na svijetu raste na planini Jingmai u Kini. Znanje o uzgoju i berbi čuva se generacijama. Fotografu i autoru Justinu Jinu je ipak bilo dozvoljeno da prati proces.

Oblaci magle lebde iznad šuma čaja na planini Jingmai. Samo mali put vodi do sela u kojima žive autohtoni narodi. Noseći lagane cipele, žene se pažljivo penju na stabla čaja kako bi ubrale listove. Sve se događa polako i pažljivo. Vrijeme je prijatelj čaja. I nikada se ne radi o količini. Listovi se zagrijavaju u nekoj vrsti ogromnog woka kako bi se zaustavio proces raspadanja.

Majka i njen sin prevoze ubrane listove. Zanat se prenosi s roditelja na dijete. "Čajni kolači" su prešani ravni kolači napravljeni od listova. Što se duže skladište, to su skuplji. Čaj s planine Jingmai ima orašasti i zemljani okus. U Kini je sorta Pu Erh tražena kao i fino vino. Berba slijedi stara pravila, ali distribucija slijedi nova: Uzgajivač čaja objašnjava blagodati ovog napitka u prijenosu uživo.

UNESCO je proglasio regiju mjestom svjetske baštine. Cijena čaja je već naglo porasla.

Koristeći konac, žene umotavaju listove banane i trave u snop. U ritualu se zatim mole za kišu. Jedna od mnogih tradicionalnih ceremonija naroda Blang, ovo simbolično slavi novi početak.

Za berbu savršenog čaja potrebna je dobrohotnost predaka i duhova. Domaćin Ai Rong i njegova supruga Ke Lanfang (oboje stoje) mole se kod mitskog drveta za dobru godinu.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća nije postojala potražnja za proizvodom koji je bio tako složeno proizveden kao što je čaj Jingmai. U drugim regijama u kojima se uzgajao čaj u to vrijeme, farmeri su krčili svoje stare nasade i sadili mlađe grmlje. Fokus je bio na masovnoj proizvodnji.

Oko 6.000 stanovnika sela duž Jingmaija držalo se svojih tradicija, dijelom i zato što nisu imali izbora. Nije bilo puteva, a udaljena sela nisu bila pogodna za logistiku koju je zahtijevala veleprodaja. To se promijenilo tek 2000. godine.

Čak i danas, samo kameni put vodi uz planinu. Stanovnici se boje da bi katran ili asfalt pokvarili aromu čaja. Na kontrolnim punktovima vlasti osiguravaju da nijedna strana životinjska ili biljna vrsta ne dođe do planine. Strogi propisi primjenjuju se na svu novu gradnju i krčenje šuma. UNESCO je 2023. godine proglasio regiju mjestom svjetske baštine, čineći je jedinom regijom u svijetu u kojoj se uzgaja čaj s ovim statusom. Cijena čaja je već naglo porasla.

Ai i Ke sada vode poljoprivrednu zadrugu koja zapošljava radnike iz cijele regije. 37 domaćinstava godišnje proizvede tonu čaja. U Jingmaiju je prosječni prihod znatno veći nego što je bio prije dvije decenije. Ai i Ke zajedno zarađuju ekvivalent od oko 34.000 eura godišnje, što je više od prosječne godišnje zarade u obližnjem gradu Huminu.

90 posto prihoda regije dugo dolazi od uzgoja čaja. Neke od tradicionalnih drvenih kuća pretvorene su u čajdžinice, a neke porodice su izgradile moderna skladišta gdje su temperatura i vlažnost optimalno prilagođeni za sazrijevanje čaja. Mlađa generacija organizuje degustacije čaja za rastuću publiku širom Kine. Ai i Ke su renovirali prizemlje svoje drvene kuće kako bi ugostili ceremonije čaja za potencijalne kupce. Ekskluzivnost njihove biljke, nekada čuda prirode i ekonomski nedostatak, sada podstiče procvat.

(stern)

(NovaSloboda.ba)