On je samo usavršio sijalicu, nije je izumio. Međutim, još jedna revolucionarna inovacija u potpunosti je nastala u laboratoriji Thomasa Alve Edisona: Godine 1877., Amerikanac, koji je patentirao više od 1.000 izuma, stvorio je "fonograf". Grčki izraz znači nešto poput "snimač zvuka". Zaista, ovaj uređaj je prvi put omogućio snimanje i reprodukciju zvuka. Pričvrstio je membranu na zvono, koje je zvučnim valovima vibriralo. Igla je urezala pokrete u aluminijsku foliju omotanu oko ručno točenog cilindra. Za slušanje, igla je prenosila urezane vibracije na membranu.
Izum je bio spektakularan, ali je snimak bio lošijeg kvaliteta. Edison je proširio prototip, želeći ga učiniti pogodnim za velike koncertne dvorane. Uspio je značajno poboljšati kvalitet zvuka korištenjem parafina umjesto aluminijske folije.
29. juna 1888. godine konačno je došlo vrijeme. Novi fonograf je postavljen u londonskoj Kristalnoj palati. Trebalo je snimiti dio iz oratorija Georga Friderica Handela "Izrael u Egiptu". Truba za snimanje bila je usmjerena preko balkona na pozornici, udaljenoj 25 metara. Elektromotor je pokretao mehanizam. Igla je urezala note u vosak. Prvi snimak klasične muzike uživo trajao je četiri minute – početak gigantske industrije snimanja zvuka.
(welt)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen