Teško da je bilo šta tako intenzivno reklamirano u američkim medijima kao što su to bili alkohol i cigarete. Jedna knjiga, koja se pojavila ovih dana, pokazuje kako se blisko reklamiranje duhana i alkohola ispreplitalo sa američkom pop kulturom, te kakav je to uticaj imalo na ispiranje mozga.
Kako se prodaje jedan smrtonosni otrov? U funkciji lijeka. Kada su se dvadesetih godina prošlog vijeka u američkoj svijesti pojavila prva upozorenja o štetnosti duhanskog dima, Lucky Strike je pronašao „zaštitu pušenja“. Konkurencija R. J. Reynolds Tobacco Company jednostavno je ustvrdila: „ Ljekari puše Camel više nego i jednu drugu vrstu cigareta“ i potvrdila to kroz lažno svjedočenje „pravih“ ljekara.
Nakon toga nije više bilo potrebe da ljudi misle o „ekserima na kovčezima“ i „pušačkom kašlju“, nego jednostavno nastaviti da puše, jer zaboga, tako je rečeno u reklami. Jer, ko je to pouzdaniji od ljekara? A ljekari, sa ili bez odobrenja, ispunili su i drugu funkciju. Cigarete su tada postale statusni simbol, moderne i socijalne.
Ni Hollywood nije ostao potpuno nevin u svemu tome. Idoli sa velikog ekrana imali su ogroman uticaj da su se i stari i mladi prihvatali i cigarete, a usta ispirali alkoholom. U proizvodima iz Hollywooda se dimilo kao da ne postoji sutra. Prve riječi, koje je Greta Garbo izgovorila u jednom filmu su bile: „Daj mi jedan viski i nemoj biti skroman“.
Sublimiranije je mozak ispiran u kompaniji British American Tobacco. Edward L. Barnays, manipulator masama i otac propagande imao je ideju da ispriča herojsku priču. Otac modernog PR-a nije prodavao proizvode, on je mijenjao konvencije i način ponašanja. Na primjer, da žene ne puše.
On je 1929. godine angažovao grupu feministkinja za tradicionalnu uskršnju paradu na Petoj aveniji u New Yorku, a one su tokom parade, iza svojih lastika na čarapama, vadile cigarete i javno ih pušile. On je za štampu dao informaciju da se u vrijeme parade pušile aktivistkinje za prava žena
„Torches of Freedom“. Odjednom je stvoreno jedno novo tržište.
Sve ovo je u knjizi „20th Century Alcohol & Tobacco Ads“ predstavio autor Jim Heimann. U ilustrovanoj knjizi, zajedno sa stručnjakom za vizuelni dizajn Steven Hellerom, objašnjavaju kako su Amerikancima tokom proteklih sto godina servirani uživanje i zadovoljstva, koja su im ugrožavali zdravlje i dobro stanje. U knjizi su predstavljeni posteri i kampanje od 1900. do 1999. godine, od svjetskih zdravstvenih ilustracija, preko trezvene fotografije proizvoda, do kreativnih majstorskih djela. Reklamne ikone, kao na primjer Marloboro-Man, koji je postao toliko poznat, da uz njega skoro nije ni bilo potrebe prikazivati o kakvom se proizvodu radi, jer se to odmah znalo, pa sve do flaše vodke, koju je dizajnirao čuveni Andy Warhol.
Sve do šesdesetih godina, motivi su povezivali ne samo reklamu za cigarete i alkohol, nego su tu uplitali i rasizam u društvu. Afroamerikanci su kao ciljna grupa otkriveni tek krajem šesdesetih godina, a reklama je od tada postala još agresivnija. Seksualni stereoipi su se zadržali i trajali još duže. Dok je kod muškaraca trebali da utjelovljuju muškost, žene su vrlo često tretirane samo kao seksualni objekti, ili dame za usluge.
Alkohol i duhan pripadaju najintenzivnije reklamiranim proizvodima u američkim medijima. U tom smislu, 392 stranice ove knjige prikazuju putovanje kroz noviju istoriju SAD, od kraha berze, prohibicije, Drugi svjetski rat, do prosperitet i baby booma, pojavljivanja koktel kulture, divlje šesdesete i građanska prava, šarene osamdesete.
I, konačno, borba protiv pušenja.
(spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen