VKBI - Tribina i izložba fotografija "Zločin Hag-kazna"

Centar za kulturu Mostar
Mostar, 31. marta 2017. u 19:00 sati
Predavanje i izložba fotografija

Zgrada Narodne biblioteke zablistala u punom sjaju

Jedan od simbola Mostara – zgrada “Dječijeg odjeljenja” Narodne biblioteke, zablistala je u punom sjaju, na radost svih mostaronostagličara.

Završena je adaptacija i farbanje zgrade, koja je izgrađena sada već davne 1904. godine.

(Novasloboda.ba)

Previše TV serija?

Bum televizijskih serija, koje su snimljene zadnjih godina, doveo je do viška ponude i ruinirajućeg takmičenja ponuđača. Tako barem misli John Landgraf, šef američkog kanala FX. Samo u SAD je u 2016. godini proizvedeno preko 400 serija, što je duplo više nego 2010. godine. Mnoge od njih su potpuno nerentabilne, tako da televizijske kuće i stream ponuđači novac gube, bukvalno rečeno, “tonama”.

Mnogi plaćeni kanali došli su pod pritisak,  jer rapidno gube abonente. Istovremeno, troškovi snimanja serija rastu, a najčešće kroz gaže glumaca. Pri tome, glumci kalibra Meryl Streep, ili Roberta de Nira, po epizodi imaju cijenu 700 hiljada dolara. Pa ko voli,  nek’ izvoli.

Prikazivanje Netflix serije Marco Polo, scena na gornjoj slici, obustavljeno je nakon dvije epizode, jer bi serija po proračunu trebala donijeti gubitak od preko 200 miliona dolara. Sada su klasični televizijski kanali postali oprezniji sa nalozima za snimanje novih serija, kako javlja magazin “Hollywood reporter”. Pripremiti jednu seriju i snimiti samo pilot epizodu, postao je, takođe,, veoma rizičan posao, jer jedva da je vidljiv bilo kakav dobitak.

A šta bi tek rekli na poplavu serija koje se nude našim televizijskim gledaocima, snimljenih i kupljenih za bagatelu.

(izvor:spiegel)

(Novasloboda.ba)

U potrazi za vodom

Prostim okom, u mrkloj noći, veoma teško je raspoznati bufale. Zbog toga je mađarski fotograf Bence Mate prilikom njegove noćne ture, u blizini sela Mkuze u Južnoj Africi, osvjetljenje na njegovoj  kameri držao čitavih 45 sekundi, dok nije uspio napraviti noćnu sliku stotine kilograma teških bufala.

Uprkos njihove težine i snage, te rogova, čiji raspon zna biti preko jedan metar, ove životinje rađe teže ka oprezu. Mnogi gladni lavovi kruže okolinom, pa bufali samo pod okriljem noći reduzimaju kretnje, u potrazi za vodom.

(izvor:spiegel)

Smail Špago

(Novasloboda.ba)

Mjesto gdje živi sreća

Prema World Happines Report 2017, Izvještaju o sreći u svijetu za 2017. godinu, Norveška i Island su na vodećim mjestima. Na pitanje: Zašto je to tako? odgovor je: Ljudi u tim zemljama znaju šta to čovjeku u životu treba!

Na slici: Divlja ljepota. Mjesto čežnje između mora i planina, gradić Reine na jednom ostrvu iz arhipelaga Lofoten na sjeveru Norveške,

Indeks sreće:

1 Norveška

2 Danska

3 Island

4 Švajcarska

5 Finska

6 Holandija

7 Kanada

8 Novi Zeland

8 Australija

10 Švedska

13 Austrija

16 Njemačka

31 Francuska

35 Katar

155 Centralnoafrička Republika

Nordijska sreća u brojevima:

Prošle godine Norveška je bila na četvrtom mjestu, a prva je bila Danska.

U Norveškoj živi 5 miliona stanovnika, ili 13 po kvadratnom kilometru.

U dječije vrtiće ide čak 87% djece. Cijena oko 300 eura mjesečno.

U velikim preduzećima 40% upravnika su žene

Stanovništvo u Danskoj se povećava za 0,4% godišnje

Godišni prosječni dohodak u Danskoj iznosi 50 hiljada eura.

Na Islandu je samo 0,4% Islanđana bez posla.

Na Euro 2016 reprezentacija Islanda je postigla 8 golova.

Hygge je jedan svjetski poznati trend udobnosti u Danskoj.

(izvor:focus)

Prema najnovijem izvještaju World Happiness Report za 2017., najsretnija zemlja na svijetu je Norveška. Njezini stanovnici su najviše zadovoljni, a analiza rangiranja u obzir uzima šest faktora: BDP po stanovniku, očekivano trajanje zdravog života, sloboda stanovnika, socijalna podrška sistema, humanitarne donacije i velikodušnost, te stanje korupcije.

U top deset najsretnijih zemalja, ušle su uglavnom nordijske zemlje kao što su Danska koja je prošle godine bila najsretnija zemlja, zatim Island, Švicarska, Finska, Holandija, Kanada, te Novi Zeland, Australija i Švedska. Najgore se živi u Srednjoafričkoj republici, Burundiji, Tanzaniji, Siriji, Južnom Sudanu, Liberiji, Gvineji, Rouandi i Togoi.

Što se tiče Bosne i Hercegovine, našla se na 90. mjestu od ukupno 155 zemalja koje su ušle u analizu.

(spagos)

Tamo gdje živimo: Nippes - Köln, Neusserstrasse nekad i sad

U mom komšiluku, ovuda svakodnevno napravim turu pješke do pijace i nazad. Kakva god, i gdje god bila pijaca, za mostarce širom svijeta to je Tepa.

Jedna razglednica iz 1938. godine pokazuje Neusser Strasse, u gradskoj opštini Nippes u Kölnu, u visinu raskršća sa Einheitstrasse, lijevo. Tada je tu još stajao objekat, na adresi Neusser strasse broj 299, u kojem se nalazila ribarnica. Mjesto je tada nazivano „iglene uši Nipessa“. Primjećuje se uski trotoar pred objektom i šine tramvaja, koji toga vremena išao ulicom. Danas u Neusser strasse nema više broja 299. Na tom mjestu se nalazi mali trg, gdje tradicionalni lokal „Em Golde Kappes“ u ljetnim danima postavlja svoje stolove. Ovaj lokal, od saniranja 2009. godine sije novim sjajem. Desno se prepoznaju mnoge stari objekti, koji su ostali onakvi kakvi su bili i nakon bombardovanja na kraju Drugog svjetslog rata, uključujući i lijepi objakat na uglu sa Florastrasse broj 1. Tamo se i danas prodaje pisaći pribor, a ta radnja se dugo zvala „Merheim“, dok se u zadnje vrijeme zove „Pisaći pribor Düssel“, desno na slici.

(izvor:KStA)

(spagos)

Svijet je čudesno mjesto: Tower Bridge u Kini

Kinezi su, to već odavno znamo, plagijatori broj jedan na svijetu. U Kini su već napravljene: Bijela kuća, Kapitol, Ajfelov toranj, a najnovija kopija se nalazi u gradu Suhzuo, gdje odnedavno egzistira londonski Tower Bridge. I to kakav!

Umjesto dvije kule, kao u Londonu, njihov most ima čak četiri. Uz to, preko mosta vodi cesta sa pet traka, a most je duplo širi nego londonski.

Sve je isto, osim par smiješnih sitnica: pogrešna rijeka, pogrešno vrijeme i sasvim pogrešan grad.

Ali, zatvorite oči, i idemo preko!

(izvor:stern)

Smail Špago

(Novasloboda.ba)

Mostar u objektivu fotokamera - Federico Patellani

Brojne fotografije Mostara iz perioda Drugog svjetskog rata napravio je poznati italijanski fotograf  Federico Patellani (1911 – 1977). Zahvaljujući tim fotografijama, mogli smo pobliže upoznati Mostar iz 1941. godine.

Federico Patellani je diplomirao pravo, a imao je poseban interes za književnost i slikarstvo. Svoju strast fotografiranja upražnjavao je za vrijeme služenja vojnog roka 1935. godine u Africi, kada je i objavio prve fotografije s ovog putovanja u magazinu L'Ambrosiano. Nakon toga, 1939. godine nastavlja dugogodišnju saradnju s časopsom Il Tempo. Iste godine, Patellani je bio koproducent filma Maria Soldatisa Piccolo Mondo Antico.

Početkom Drugog svjetskog rata, 1940./1941. godine, objavio je uzbudljive ratne fotografije iz Jugoslavije i Rusije, a dvije godine kasnije, slike bombardovanog Milana.

Bio je dvije i po godine ratni zarobljenik u Švicarskoj, u Corriere Lombardo, a nakon toga se vratio svom starom poslu, fotografiji. Ostale su upamćene njegove slike iz poslijeratne Italije, ponovni procvat industrije, kao i fotografije sa izbora za Miss Italije. Objavio je fotografije socijalnih uslova na jugu zemlje, u časopisima Epoca i Oggi. Godine 1952. osnovao je kompaniju Pat Foto Pictures i radio kao slobodni umjetnik. Nova serija fotografija s italijanskog juga požnjela je veliki uspjeh. 1953. godine, a Alberto Lattuada ga je iste godine angažovao kao asistenta režije za njegov film La luppa. Nakon toga, u Turskoj i Grčkoj Patellani je radio prvi dokumentarni film za televiziju.

Takođe je objavio fotografije s putovanja po Africi, iz Belgijskog Konga i Kenije. Svoje zadnje putovanje na Cejlon obavio je 1976. godine, a fotografije s tog putovanja objavljene su u mnogim časopisima.

Ovih nekoliko fotogrfija Federica Patellanija iz Mostara, iz 1941. godine, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .

Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago

(novasloboda.ba)

Preko leda do hrane

Rano jutro na Tibetu, ne tako daleko od Himalaja. Sunce se upravo pojavljuje i u zlatnom odsjaju pokazuje hiljade ovaca.

Zbijene jedna iza druge, u dva reda, ovce prelaze preko zaleđenog Puma Yumako jezera, koje leži na nadmorskoj visini višoj od pet hiljada metara. One prelaze na jedno ostrvo, na kome ima još dovoljno hrane. Put im je dug tri kilometra. Jedan iscrpljujući marš, posebno za jagnjad.

Uprkos svemu, nagrada za trud i strah ih čeka na ostrvu, i svakim korakom su mu sve bliže. Ovce će na ostrvu ostati oko mjesec dana. Prilikom prelaska, ovce se ponašaju savim mirno, i disciplinovano, kao mala djeca, kad idu u šetnju ruku za ruku.

Jedan lijep pogled.

(izvor:stern)

Smail Špago

(Novasloboda.ba)

Za arhivu: Albanija - BiH 1:2 (0:2)

Albanija-BiH 1:2 (0:2)

28. mart 2017.

Stadion:Elbasan Arena, Elbasan

Strijelci: 0:1 Džeko (7.), 0:2 Lulić (43.) , 1:2 Balaj (68.)

BiH: Begović, Vranješ (od 40. Stevanović), Đumić, Šunjić, Zukanović, Jajalo (od 71. Vrančić), Krunić, Prcić (od 46. Cimirot), Lulić (od 68. Duljević), Džeko (od 59. Bajić) i Kodro (od 78. Pavlović).

Albanija: Strakosha, Alla, Hysaj, Veseli, Basha, Memuashaj, Llullaku, Kukeli, Allji, Balaj, Hyka. (rezerve: Shehi, Hoxha, Grezda, Agolli, Sadiku, Bare, Latifi, Cikalleshi, Ajeti, Roshi, Taku, Lila)

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine pobijedila je selekciju Albanije sa 2:1 u prijateljskoj utakmici u Elbasanu.

Golove za BiH postigli su Edin Džeko u 7. iz penala i Senad Lulić u 43. minuti, a za Albaniju Bekim Balaj u 68. minuti.

Fudbaleri BiH upisali su drugu pobjedu u ovoj godini. Nakon trijumfa nad Gibraltarom izabranici selektora Mehmeda Baždarevića u gostima su slavili protiv Albanije u prijateljskom susretu.

Baždarević u ovom meču nije mogao da računa na nekoliko standardnih reprezentativaca što je otvorilo priliku za nastup igrača koji nemaju priliku da igraju u zvaničnim utakmicama, kao i debitanata Kenana Kodre i Darija Đumića.

Edin Džeko doveo je BiH u vodstvo u 7. minuti iz penala, a to mu je bio 50. gol u dresu reprezentacije.

Džeko je minutu ranije imao priliku da zatrese mrežu, ali je njegov udarac sa desetak metara na gol-liniji zaustavio jedan albanski reprezentativac.

Nakon primljenog gola Albanci su preuzeli inicijativu i svim snagama krenuli po izjednačenje, ali je odbrana bh. tima dobro obavila posao.

U finišu poluvremena BiH je došla do drugog gola. Strijelac je bio Senad Lulić, nakon asistencije Kenana Kodre.

U drugom poluvremenu Albanci su preuzeli igru i konstantno napadali, a do pogotka su stigli u 68. minuti golom Balaja koji je bio najviši u skoku u šesnaetsercu i udarcem glavom zatresao mrežu Begovićevog gola.

Do kraja su domaći igrači vršili pritisak i konstzantno napadali, ali je BiH uspjela sačuvati prednost i upisati pobjedu. Latifi je u posljednjim sekundama imao najbolju priliku za izjednačenje, ali je Begović dobro intervenirao i spasio gol.

Ovo je bio peti meč između BiH i Albanije i druga pobjeda bh. selekcije uz dva remija i jedan poraz.

(spagos)

Sve za zdravlje: Sunca nikad dosta

Jedno stručno viđenje stvari, koje manje više znamo, ali su poredane na jedan interesantan način. Uglavnom, sunca nikad dosta, i ne bježaeti od njega ni sekunde, osim ako nije ona paklena ljetna pripeka...

Dr. Slađana Velkov je rođena u Skoplju, a odrasla je u Srbiji. Studirala je medicinu u Nišu i Skoplju, gdje je i diplomirala.

Radila je za Ujedinjene nacije u Makedoniji, kao doktor opšte prakse u Hitnoj pomoći u Vranju i u Kuvajtu kao doktor i menadžer za razvoj medicine, piše “Balkanpress“…

Posljednjih nekoliko godina bavi se besplatnim obrazovanjem o samoizlječenju pravilnom ishranom i načinom života. Održala je preko stotinu predavanja, radio i TV gostovanja u Saudijskoj Arabiji, Indiji, Srbiji, Makedoniji, Kuvajtu, Španiji, Bugarskoj i Australiji. Veliki je zagovornik prevencije bolesti u vidu zdravog načina života i prava izbora na vakcinisanje.

Ona tvrdi da ova dijeta i savjeti za zdrav način života pomažu kod svih bolesti, a da je poštovanje svakog od njih od velike važnosti za kompletno izliječenje.

• U toku prvog sata nakon izlaska ili prije zalaska sunca gledajte u Sunce. Počnite sa 10 sekundi, povećavajte 10 sekundi svakog dana. Stanite bosonogi na suhu zemlju ili beton dok gledate u Sunce.
• Pijte čistu vodu bez fluorida ili filtrirajte vodu iz česme povratnom osmozom. Najbolja je prirodna, izvorska neflaširana voda. Ostavite vodu na suncu nekoliko sati u prozirnim, bezbojnim, staklenim bocama da bi upila sunčevu energiju. Ne ostavljajte je noću napolju.
• Budite fizički aktivni na svježem zraku svakog dana. To je jedna od najboljih metoda detoksikacije.
• Dišite duboko na svježem zraku najmanje 20 minuta ujutro i uveče.
• Spavajte između 10 uveče i 2 ujutro, zato što tada naše tijelo luči ljekovite hormone. Pratite ritam Sunca.
• Izbjegavajte komercijalne kozmetičke preparate, zamijenite ih prirodnim.
• Ishranu bazirajte na sirovom voću, povrću i žitaricama, bez životinjskih proizvoda.
• Izbjegavajte dijetalne proizvode koji sadrže vještačke zaslađivače.
• Izbjegavajte alkohol, cigarete, kafu, crni čaj, žvakaće gume, hranu ili pića iz konzervi.
• Budite pozitivni, imajte osmijeh uvijek na licu, to će pospješiti lučenje ljekovitih hormona.
• Ne razmišljajte i ne govorite negativno o sebi ili drugima, jer vaša podsvijest prati vaše misli. Ponašajte se kao da ste zdravi.
• Kada oprostimo, oslobađamo se mržnje i ljutnje koji utiču na lučenje negativnih hormona i oštećuju naše zdravlje. Opraštajući drugima, mi pomažemo sebi.
• Čak i mentalne bolesti mogu da se liječe sirovom biljnom hranom i suncem.

Ova doktorica smatra da je idealna ishrana potpuno sirova biljna hrana.

“Možete jesti voće i povrće, male količine prethodno potopljenih badema ili oraha. Poželjne su i 2 kašike lanenog ulja dnevno ili 2 kašike svježe samljevenog lanenog sjemena”, kazala je.

(haber.ba)

Napojiti dušu

Silali krater u Keniji je mjesto za one koji vole izlazak sunca.

Sve djeluje tako svježe, a miris prirode je nevjerovatan. Silali krater je idealno mjesto na kome se može doživjeti intenzivni izlazak sunca. Čovjek se ovdje nadugo i naširoko osjeća kao jedinka, sam za sebe, u ovoj snažnoj ljepoti koja zrači ogromnom snagom. Silali krater je jedan ugašeni vulkan, koji je bio aktivan do prije 7.000 godina.

Malo je turista koji su pronašli put do njega. Ljudskih tragova nema ni na ovom krateru, niti na Logipi jezeru u blizini, u Suguta dolini, kao ni na Aruba planini u Keniji. Usput nema nikakvih otpadaka, bačenih boca od kole, ili plastičnih vrećica.

Priroda je netaknuta i pokazuje se u svojoj punoj ljepoti. Čak se čini nestvarnim, kako se priroda nije prilagodila na prisustvo ljudi. Ne postoji nigdje nikakva ograda, niti stub za mobilnu mrežu, nema ni poljskih puteva, koje ugazaju ljudi tokom hodanja. To je jedno od onih mjesta koje ljudska duša treba, kako bi se oporavila.

Jedno mjesto koje uliva novu snagu.

(izvor:stern)

Smail Špago

(Novasloboda.ba)

Za arhivu: Radnički – Velež 2:2 (0:2)

Korak do zone spasa

Radnički - Velež 2:2 (0:0)

26. marta 2017.

Radnički: Šabić, Udovičić, Mahović, Šahović, Kasumović, Salihović M., Kuduzović, Stjepanović, Kalajanović, Salihović H., Aljukić

Velež: Abdihodžić, Petrović, Zvonić, Memić, Mujezinović, Handžić, Carvalho (od 66’ Tatar), Brandao, Panesso (od 55’ Ćosić), Mahinić, Krcić.

Strijelci: 0:1 Brandao (4.), 0:2 Salihović (20., autogol), 1:2 Salihović (84.) 2:2 Udovičić (87.)

Velež je olako ispustio dva pogotka prednosti u Lukavcu i na kraju se umjesto tri morao zadovoljiti s jednim bodom.
Možda bi Rođeni s bodom bili zadovoljni da im je nuđen uoči utakmice, ali rasplet je bio takav da bez sumnje u Veležu žale. Velež je i dalje u opasnoj zoni, ali je od jučer na samo bod zaostatka od mjesta koji garantuje opstanak. Do kraja je još mnogo utakmica, a pobijedom nad Rudarom u narednom kolu, došli vrlo blizu ostvarenju cilj s obzirom na niz nešto lakših mečeva koji slijede nakon Rudara.

„Poslovni ručak“ u školi

Učenici osnovne škole u Wuhanu, u kineskoj provinciji Hubei, u školi ne uče samo čitanje i pisanje, nego i način kako se pravilno jede. Zbog toga, prije obroka u školi, dolazi kratko predavanje o ponašanju za stolom i prilikom jela.

Za vrijeme jela zabranjeno je govoriti, kako to nalažu norme lijepog ponašanja.

A da bi tokom obroka dobili još riže, povrća ili supe, djeca jednim diskretnim pokretom ruke mogu skrenuti pažnju na sebe.

Za mnoge je i to jedna proba strpljenja.

(izvor:spiegel)

Smail Špago

(Nova sloboda.ba)

Sat za planetu Zemlju: Stari most utonuo u mrak

Mostar, Banja Luka, Sarajevo, Zvornik, Foča, Bugojno, Trebinje, Goražde, Prijedor, Doboj, Ljubuški, Zenica, Livno i drugi BiH gradovi, njih više od petnaest, u subotu su u 20,30 sati isključili dekorativnu rasvjetu svojih najznačajnijih znamenitosti, kao i javnu rasvjetu brojnih trgova i ulica. Bio je to BiH doprinos najvećoj globalnoj volonterskoj akciji „Sat za planetu Zemlju”, koju je svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF organizovala desetu godinu za redom.

U BiH su u mrak utonuli Stari most u Mostaru, Banski dvor u Banja Luci, Gradska vijećnica u Sarajevu, Gradska uprava Doboj, Gun-Gor park, kao i cijeli šetalište pored rijeke Drine u Goraždu, te brojni trgovi i javne zgrade.

Akciji gašenja rasvjete u svojim domovima pridružili su se i brojni građani Bosne i Hercegovine, a i mnoge institucije i firme. Inicijativu su ove godine podržali UniCredit Banka, gašenjem svijetla na upravnim zgradama u Banja Luci, Mostaru i Sarajevu, prodajni centar Mepas Mall u Mostaru, Muzej suvremene umjetnosti, te Muzički paviljon u Banja Luci.

Centralna proslava odvijala se u , gdje je upriličena proslava Stand up for Planet u Muzičkom centru Pavarotti. Mostarska publika se zabavila uz stand up komičare Igora Iggy Drlju, Omera Hodžića, Tomislava Primorca i Josipa Škilju.

Studenti UWC-a Mostar su za vrijeme Sata za planet Zemlju imali akustični koncert uz svijeće u Omladinskom kulturnom centru Abrašević. Prije samog koncerta, predstavnici WWF-a su održali kratku prezentaciju o klimatskim promjenama – najvećoj prijetnji današnjice.

Brojni gradovi su i ove godine podržati akciju “Sat za planetu Zemlju”, koja se organizuje s ciljem da se ukaže na neophodnos borbe protiv klimatskih promjena, kao i da se uputi snažna poruka kako je moguće preduzeti nešto u vezi ublažavanja klimatskih promjena i očuvanja resursa na planeti.

Deseti po redu Sat za planetu Zemlju ugasio je više od 7000 svjetskih gradova, iz oko 175 zemalja svijeta sa svih sedam kontinenata. Inicijativa je u Guinnessovoj knjizi rekorda upisana kao najveća svjetska volonterska akcija, a broj onih koji učestvuju iz godine u godinu sve je veći. Svojim malim, individualnim akcijama, možemo postići neizmjerno puno, još posebno ako se, kao u Satu za planetu Zemlju, okupe milijuni ljudi sa zajedničkim ciljem!

(Novasloboda.ba)

Za arhivu: BiH - Gibraltar 5:0 (2:0)

Subota 25. mart 2017., početak 18:00

Kvalifikacije za SP 2018 u Rusiji, 5. kolo, grupa H

Stadion Bilino Polje, Zenica

Sudija: Svein Erik Edvartsen

BiH - Gibraltar 5:0 (Ibišević 4, 43, Vršajević 52, Višća 56, Bičakčić 92)

BiH: Begović, Cocalić, Bičakčić, Kolašinac, Vršajević, Cimirot, Hodžić, Pjanić, Ibišević, Zukanović, Višća. 

Gibraltar: Ibrahim, Garcia, Chipolina, R. Chipolina, Casciaro, Payas, Casciaro, Hernandez, Guilling, K. Chipolina.

Bh. reprezentacija je večerašnjom pobjedom na Bilinom polju u Zenici popravila gol-razliku i izjednačila se na tabeli s Grčkom, koja večeras igra u Briselu protiv Belgije. Selektor Mehmed Baždarević dao je šansu nekim igračima iz drugog plana, a jedina mrlja na sve je žuti karton Kolašinca, zbog čega će propustiti duel s Grčkom. Od početka se igralo samo na gostujućem dijelu terena, a na prvi gol čekali smo nepune četiri minute. Ibišević je Pjanićevu loptu sjajno prihvatio, naštimao se i pogodio za 1:0. Dvije minute kasnije šansa za Višću a onda i Hodžićev udarac u 10. minuti zaustavlja gostujući golman Ibrahim. Napadač Dinama ubrzo propušta još jednu priliku. Najbolju šansu gosti su imali u 19. minuti preko Casciara, čiji je udarac izblokirao Zukanović. Veliku šansu u 27. minuti ne koristi Bičakčić nakon ubačaja iz kornera.  Tek u završnici prvog dijela slomili smo otpor Gibraltara i došli do drugog gola. Nakon sjajne akcije po lijevoj strani, Višća je ubacio, a Ibišević lagano, glavom, loptu gurnuo u mrežu. U sedmoj minuti nastavka rezervista Pavlović je ubacio s lijeve strane, u strijelce se upisao Avdija Vršajević, povratnik u reprezentaciju. Edin Višća je u 56. minuti pogodio za 4:0. U ostatku utakmice Zmajevi su diktirali tempo, napadali, stvarali šanse, da bi u nadoknadi Bičakčić postavio konačnih 5:0. Ipak, najvažnije utakmice čekaju nas protiv Grčke i Belgije u nastavku kvalifikacija.

Belgija i Grčka su odigrale neriješeno 1:1.

Tabela nakon 5. kola:

(spagos)

Iz životinjskog svijeta; Opasni predajnici

Od prije izvjesnog vremena, životinje u Keniji su opremljene predajnicima, kao lavica na slici u prilogu, koji, prije svega, treba da pomognu naučnicima, kako bi putem signala, koje dobijaju sa predajnika, pratili kretanja životinja u naučne svrhe. Kako svaka dobra strana u životu ima i negativno naličje, isto to se pokazalo i u ovom slučaju. U igru su se umješali kriminalci, koji, takođe, hvataju signala sa predajnika, i to koriste u svoje svrhe.

Predajnicima su širom svijeta opremlje stotine raznih vrsta živtinja, a pored velikih divljih mačaka, tu su još i polarni medvjedi, ptice, morski slonovi, ribe itd. GPS čipovi su postali standardna oprema kojom se prate putevi kretanja životinja, njihova zadržavanja i ponašanje. Na taj način, omogućava se  nevjerovatan pogled unutar samog životijskog svijeta, a sve to u naučne svrhe.

Nedostatak je vrlo brzo uočen, jer tehnički verzirani lovci, uz pomoć mobitela, dolaze do istih podataka, iako aktivisti za zaštitu životinja ne pričaju rado o tome. Još 2013. godine, hakeri su pokušavali prodrijeti u ove podatke. Slične podatke ponekad šalju i turisti sa fotosafarija, koji praveći fotografije životinja sa unesenim podacim mjesta gdje su napravljene i javnim objavljivajem istih na društvenim mrežama, skoro nesvjesno pomažu krivolovcima da veoma brzo i lako dođu do svog plijena.

Iz istih razloga, tehničari rade na poboljšanu sistema zaštite.

(izvor:sdz)

Smail Špago

(Novasloboda.ba)

Dan narcisa i prevencije ranog otkrivanja raka dojke

Sigurno niste jedini koji ste vidjeli svoje prijatelje kako postavljaju srca na svoje Facebook profile ovih dana. Nikakvog drugog komentara nema. 

Riječ je o poruci koja se želi poslati svim ženama. Možda niste do sad primijetili, ali većina onih koji su stavili srce na svoj zid su upravo žene. 

Ove je godine Dan narcisa 25. marta, a njime se želi istaknuti važnost prevencije i ranog otkrivanje raka dojke. 

Važno je da žene sve dobi, od najmlađih do najstarijih budu kvalitetno informirane o svemu što mogu učiniti za zdravlje svojih grudi.

(spagos)

Stari most na Bayrampaşi u Istanbulu

Slike replike Starog mosta iz Mostara u Istanbulu, smo već objavljivali na ovom mjestu. Sada se pojavila jedna fotografije, koja prikazuje most u okolini, a i ulicu Mostar u ovome dijelu Istanbula.

Ne postoji u novijoj historiji generacija Bošnjaka koja nije morala bježati sa svog topraka u nepoznate i neizvjesne daljine izgnanstva. Mnogi su se odlučivali za Tursku u nadi da će ondje pronaći barem dio domovine, pa stoga danas u ovoj zemlji postoje velike zajednice Bošnjaka. Jedna je od njih u istanbulskoj općini Bayrampaşa.

Bošnjaci su na Bayrampaşi osnovali Udruženje “Bosna – Sandžak”, imaju svoje restorane i kafiće, a i predsjednik je mjesne zajednice Yıldırım Bošnjak Adnan Ličina. U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, Bošnjaci na Bayrampaşi imali su Udruženje “Bosna – Sandžak”, koje je uveliko pomagalo izbjeglice.

Ovo je najveće udruženje Bošnjaka u Turskoj i osnovano je 1989. godine. Jedno je od malobrojnih građanskih udruženja kojem je Turska dodijelila titulu udruženja od društvene koristi. Otvorilo je to brojne mogućnosti i olakšalo njegovo funkcioniranje, a jedna od najvećih prednosti jeste ta što Udruženje ne plaća porez.

Članovi udruženja, najčešće bogatiji trgovci, finansiraju njegov rad. Zgrade u kojima je Udruženje napravili su bez pomoći države.

Najprije su kupili staru zgradu, zatim pored nje napravili još jednu, a onda njihove vrhove povezali replikom Starog mosta. Kada se kompleks pogleda iz daljine, staklo ispod mosta izgleda poput Neretve. Veliki čelični ljiljan ispred zgrade, podignut kao spomen-obilježje bošnjačkim šehidima, upotpunjava sliku Bosne koju uporno čuvaju i njeguju Bošnjaci na Bayrampaşi.

Muhtar Adnan Ličina objašnjava da su repliku Starog mosta izgradili jer u Udruženju nemaju Hercegovaca, a žele imati barem nešto što će ih podsjećati na Hercegovinu. Još jedna replika Starog mosta izgrađena je i nedaleko od prostorija Udruženja. Služi kao pješački most iznad autoputa, a u blizini je i ulica Mostar.

Predsjednik Udruženja “Bosna – Sandžak” Zahit Büyükbayrak, porijeklom iz Rožaja, objašnjava da Stari most simbolizira spajanje starih i novih vremena, baš kao što na Bayrampaşi spaja staru i novu zgradu Udruženja. Kaže da ne postoji rivalitet između bošnjačkih udruženja u Turskoj kao što je to slučaj u nekim drugim zemljama. Naprotiv, “Bosna – Sandžak” nastoji uspostaviti što bolje odnose s drugim bošnjačkim udruženjima i, budući da su najmasovnije udruženje Bošnjaka, pomoći im u organiziranju.

(preneseno sa faktor.ba)

link na faktor.ba: http://www.faktor.ba/vijest/stav-bosnjaci-u-turskoj-na-bayrampasi-su-svi-bosnjaci-jedno-foto-174553

(Kompletan tekst pročitajte u novom broju magazina STAV, koji je u prodaji)

(Faktor.ba/Magazin STAV)

(spagos)

Kazaljke sat unaprijed: Ljetno računanje vremena počinje u nedelju

Kako upamtiti, da ponovimo pravilo: U proljeće, stolovi se izbacuju ispred kafića naprijed, kazaljke sata se pomjeraju naprijed. U jesen, stolovi se vraćaju nazad, unutra, kazaljke sata se vraćaju nazad.

Pomjeranjem kazaljki na satovima za jedan sat unaprijed, u nedjelju, 26. marta, u dva sata ujutro počinje ljetno računanje vremena.

Ljetno računanje vremena u ovoj godini počinje posljednje nedjelje marta tako što se vrijeme u dva sata ujutro pomjera za jedan sat unaprijed i računa kao tri sata.

Pomjeranje kazaljki u zapadnoj Evropi uvedeno je početkom 1970-ih godina, uz obrazloženje da se time "produžava" dan, omogućava ušteda u potrošnji električne energije, povećava produktivnost, poboljšava prilagođavanje ljudi i radni dan čini efikasnijim.

Pomjeranje vremena se u većini slučajeva obavlja u noći između subote i nedjelje da ne bi izazvalo veće probleme za radno stanovništvo.

Prelazak na ljetno računanje vremena prvi put je zabilježen 1916. godine u zemljama na sjeveru Evrope, a do sada je uvedeno u oko 70 država, uglavnom na sjevernoj hemisferi.

Zemlje EU, kao i ostale države u Evropi, odredile su da početak ljetnog vremena bude posljednje nedjelje u martu, a završetak posljednje sedmice u oktobru.

U bivšoj Jugoslaviji, ljetno računanje vremena prvi put je uvedeno 27. marta 1983. godine.

Ljetno računanje vremena (međunarodna engleska oznaka: DST = Daylight saving time) široko je rasprostranjeni službeni vremenski sistem u kojem se, tokom ljetnih mjeseci, kazaljke prebacuju obično za jedan sat unaprijed u odnosu na mjesno standardno vrijeme.

U Evropi se ovaj sistem često jednostavno naziva "ljetno vrijeme" (npr. EST = European Summer Time), što se vidi i u međunarodnim engleskim oznakama za pojedine vremenske zone, npr. za srednjoevropsku vremensku zonu (CET = Central European Time), koja u ljetnim mjesecima postaje srednjoevropska ljetna vremenska zona (CEST = Central European Summer Time).

(radiosarajevo)

(spagos)

Počivajte u miru

Amerika je velika zemlja. Groblja automobila se ne nalaze u blizini velikih gradova, a stara auta moraju negdje biti ostavljena.

Nekada ostavljena, stoje još i danas na istom mjestu, iako su se odavno izgubili tragovi nekadašnjih vlasnika. U suhoj pustinjskoj klimi zapada, napušteni automobili traju mnogo duže nego u nekim drugim uslovima. Ne napada ih rđa tako brzo. Van bilo kakvih puteva, kao u gnijezdima, u blizini ponekih gradova duhova, što je česta pojava u ovim krajevima, nalazi se  mnoštvo olupina starih automobila. U nekom dvorištu iza kuće, slična olupina bi bila svjedočanstvo životnih uslova vlasnika, ili bi ukazivala kako vlasnik jednostavno nije imao srca da se rastane od svog nekadašnjeg ljubimca.

A ako se neko staro auto u svom punom dostojanstvu odjednom pojavi u sred pustinje kao nacrtano, to može djelovati čak i lijepo. Posmatrač odmah počinje da mašta, kako bi bilo lijepo, jednog ovakvog ljepotana ponovo postaviti na točkove.

U jednoj pustinjskoj radionici ne ide baš sve kao podmazano, ali još sve izgleda dobro. Cadilac iz četrdesetih godina, iz grada duhova Nelsona, na prvi pogled čini se kao da je u dobrom stanju.

Pumpa za gorivo i okolne barake u blizini perfektno upotpunjuju scenu. Pa čak i gume na jednom automobilu još nisu izdušile, izgledaju kao nove, doduše sat unutar automobila je odavno stao. A u unutrašnjosti bi bilo dosta posla, ako bi se želilo nešto popraviti. Kod Chryslera iz pedesetih, gume su već odavno izdale, ali nema problema sa limarijom. Ni traga od rđe. Takođe, Chevrolet 3100 iz 1947. izgleda sasvim dobro. Bez garaže, taj bi mogao dogurati i do 100 godina.

U Nelsonu, u Nevadi, ne tako daleko od glamoura Las Vegasa, gdje su nastale fotografije u prilogu, nekoliko umjetnika je u prirodi postavilo na desetina sličnih automobila, i tako ih pretvorilo u turističku atrakciju. Naravno, odmah je povećan broj zainteresovanih posjetilaca koji žele da to vide. I kako kažu, bez žurbe u planiranju posjete za razgledavanje. Tako brzo ovdje se ništa neće promjeniti.

(izvor:faz)

Smail Špago

(Novasloboda.ba)

Zemlja za prepoznavanje

Kada su Kinezi odlučili da žive u miru, izgradili su Kineski zid.
Mislili su da ga zbog njegove visine, dužine i čvrstine niko neće
preći. Tokom prvih 100 godina postojanja Zida, Kinezi su napadnuti
3 puta. I svaki put neprijateljske snage su podmitile čuvare Zida i
bez ikakve ga muke prešle. Greška je bila u tome što su izgradili Zid,
ali nisu izgradili karakter ljudi. Jedan je orijentalista to objasnio
ovim rečima:

Želite li da uništite jednu civilizaciju, na raspolaganju su vam tri načina:

1. uništite porodicu
2. uništite odgoj i obrazovanje
3. obezvredite uzore.

Porodica se uništava omalovažavanjem uloge majke, pa se žene počinju
stideti zato što su majke, ili što su domaćice!

Umanjite vrednost i poštovanje učitelja u društvu, tako da ih učenici preziru!

Kako biste uklonili uzore, smanjite vrednost učenih ljudi i niko ih
neće slušati i slediti!

  

Prepoznajete li ovu zemlju  ????

(preneseno sa mostarskibehar)

Bunski kanali: Dragulj prirode na Neretvi

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu klix.ba, 19. marta 2017. godine, autor je R.D.)

Prostor Bunskih kanala već par godina dio je borbe građana Bune i Mostara, udruženja i struke za očuvanje izvorne ljepote i zabranu gradnje minihidroelektrana koje se baš na tom lokalitetu planiraju graditi.

Najatraktivniji dio toka rijeke Neretve mnogi će se složiti nalazi se ispod Mostara, gdje modro zelena ljepotica prolazi kroz uski prirodni kanal stvaran hiljadama godina. Na ušću Bune u Neretvu priroda pruža najveći raskoš boja, spoj vode, zelenila i kamena, te postavlja upit ljudima koliko su svjesni bogatstva kojeg vide. Prizor je svaki put drugačije, sve u zavisnosti od godišnjeg doba i količine vode u kanalu.

Bunski kanali nalaze se pored mjesta Buna, gdje Magistralni put M-17 ostavlja Mostar i kreća prema Počitelju i Čapljini. Hiljade građana dnevno prođu pored, a da nisu svjesni da prolaze pored jednog od najljepših slika koje priroda u našoj zemlji može ponuditi. Neobilježeno ispod puta u kanjonu rijeke pruža se pravi spektakl kojeg voda, stijene i zelenilo priređuju hiljadama godina.

Rijekom bogata Buna na svom ušću širi se u malu deltu, te onda preko duge sedrene stijene stvarane hiljadama godina stropošta u kanal koji je formiran. Buni treba devet kilometara da od svog izvora stigne do Neretve i uz niz prekrasnih momenata za kraj ostavi onaj najljepši.

Bunski kanali, pravi dragulj prirode potpuno su turistički neiskorišteni, osim ribara koji baš tu najviše vole čekati trzaj mekousne pastrmke ili glavatice i pokojeg bicikliste ili izletnika, raj za oči nepoznanica su i za mnoge koji žive desetak kilometara od kanala.

Savršena staza za kajak i kanu

Osamdesetih godina kajakaši su se na Bunskim kanalima borili za svjetske i evropske medalje, jer na tom je lokalitetu priroda izgradila ono što se obično vještački gradi da bi se napravila što teža i zahtjevnija staza.

Rok Rozman, proslavljeni slovenski olimpijac i osvajač brojnih medalja u kajaku i veslanju, prošle je godine u sklopu svoje ekološke akcije "Balkan Rivers Tour" spustivši se niz Bunske kanale ustvrdio da u cijelom svijetu nema atraktivnije staze za kajak i kanu.

U 230 kilometara svog toka Neretva je izgradila cijeli niz prekrasnih krajolika, ali mišljenja mnogih da je baš lokalitet južno od Mostara na ušću Bune, taj koji zbog količine vode, ali i krajolika predstavlja najveću vrijednost.

Nekad zaštićen prostor danas ostavljen

U bivšoj državi prostor Bunskih kanala bio je zakonom zaštićen kao spomenik prirode, sad je pak sve to poprilično nejasno, ostavljeno na slobodno tumačenje, pa su udruženja koja se bore za zaštitu rijeka više puta upozoravala da ovaj lokalitet i ova današnja država treba jasnije i glasnije uzeti pod zaštitu.

"Ljudi su Stari most izgradili za par godina, a Neretvi su hiljade i hiljade trebale da formira svoje korito. Nekad prelako prelazimo preko bogatstava koje nam priroda daje i za koje se mi trebamo boriti da bi ih ostavili generacijama koje dolaze iza nas. Bunski kanali su bez sumnje najljepši dio toka Neretve, pravi dragulj prirode", kaže Sejo Pintul, urbanista i ekolog, jedan od najglasnijih u borbi za zaštitu rijeka, posebno Bunskih kanala.

U ratnim godinama preko kanala izgrađen je neugledni, betonski most koji im je djelomično narušio ljepotu, a udruženja i aktivisti predalažu drugačiji most, prilagođen krajoliku i željama da Bunski kanali budu zaštićeni spomenik prirode i kao takvi tretirani od države na pravi način.

Prostor Bunskih kanala već par godina dio je borbe građana Bune i Mostara, udruženja i struke za očuvanje izvorne ljepote i zabranu gradnje minihidroelektrana koje se baš na tom lokalitetu planiraju graditi.

(klix.ba)