Voda za nas obične
smrtnike. Ime je dobila po česmi, znači, to je
voda iz kućne česme, česme u dvorištu, za razliku od
raznih aqua viva, voda voda, i voda iz
dubinskih izvora. Važi
za napitak najljepšeg ukusa, iako voda kao voda nema ukusa, naravno,
ukoliko ne računamo sve gore navedene vode i aque sa različitim
ukusima. A onda, to nije ni vidilo prave vode.
Česmovača
je pojam koji se kod nas u Mostaru nikad nije koristio. Ako se
trebalo napiti vode, jedini uslov je bio da voda bude hladna, i kad
bi se od nekoga tražilo da doda čašu vode, reklo bi se: Ne budi ti
zapovjeđeno, pusti je malo da oteče! Ili, zahvati malo one sitne sa
dna, a ovo bi se bukvalno odnosilo na vodu koje se punila u flašu,
na podvodnim izvorima. Recimo na Neretvi, ispod jedne pećine na vrhu
Carinskog pijeska, u ono vrijeme kad na Neretvi nije bilo puno
jezera, a bogami ni zagađenja vode. Čak se jedno vrijeme znalo,
kada se pušta voda sa separacije na Runiku, pa se sačekao da prođe
taj val, tada se ne bi ni kupalo, a pogotovo ne bi pilo vode.
I
odjednom, Internet, posebno portali, već nekoliko godina su puni
savjeta kako voda česmovača nije zdrava, da sadrži ovo ili ono. Tu
se pojavio pojam česmovača!
Naravno,
sve to se može posmatrati iz ugla komercijale i reklame, kako bi se
što više prodavala ona, flaširana voda. Za običnu flaširanu vodu
nismo ni znali, negdje do poslijeratnih godina. Do tada je bilo
normalno da se u kafani naruči kafa, kava, kahva, na tacni, uz koju
bi dolazila ona mala čaša vode, od 1 deci, sa vodom iz česme, koja
nije uticala na cijenu kafe, kave, kahve. Ponegdje bi nekom konobaru
bilo teško da naspe vodu u čašu, pa bi mu bilo teretli, ako mu se,
nakon što je donio kafu, kavu, kahvu, rekne da donese i čašu vode.
Naravno, toga nije bilo u malo boljim kafanama i restoranima. A
koliko sjećanje služi, na tacni, uz džezvu, fildžan sa kockom
šećera i malu kašiku, čak i u frontama, redovno je dolazila mala
čaša vode. Prvo bi se malom kašikom zahvatilo trun vode iz čaše
i promješao onaj kajmak na vrhu džezve, a nakon popijene kafe,
kave, kahve, skrknuo bi se i jedan gutljaj vode iz čaše.
Nova
vremena donose i ovakve pojmove, kao što je česmovača. Moguće da
je česmovača kao pojam zaživila u nekim krajevima odavno. Kod nas
nije. Međutim, danas, samo još hrabri piju vodu iz česme, ne zato
što su postali zdravstveno svjesniji, nego što im je reklama
probila glavu, kao i mali milion svakodnevnih savjeta . A bogami ni
kvalitetu vode iz česme nije više vjerovati.
I
na kraju jedan vic, liskaluk, koji se pričao po Mostaru u vrijeme
kad se pred kafićima počela prodavati flaširana voda, onda za
jednu marku.
Priča
tako neki kako se čitavo jutro bio zabavio zalijevanjem bašče
šlaufom, sa vodom sa česme. Zabavio se, ugrijao se, i zadovoljan
urađenim poslom izađe da vidi nekog od raje pred kafićem. I naruči
malu flašu vode za marku. I tada mu pade na pamet misao: Čitavo
jutro zalivao bašču, vodom po cijeni od jedne marke za kubik, i ne
pade mu a um da se napije vode iz šlaufa. A sad, pred kafićem,
flaša od po litre jedna marka. Tako je to nekako bilo. Ko zna kakve
su cijene danas?
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen