Kada je Richard Koek prvi put otputovao u Tokio, sve je ispalo drugačije od očekivanog.
„Očekivao sam da ću izaći iz aviona i ući u budućnost“, kaže fotograf. “Savršen svijet pun visoke tehnologije i užurbanog tempa. I to postoji – ali to je samo isječak. Shvatio sam da sve što sam mislio da znam o ovom gradu dolazi iz filmova i masovnih medija. Želio sam da odbacim ove slike o mitu o Tokiju i njegovoj egzotičnosti.”
Gradske ulice dovele su Koeka do mjesta gdje ljudi žive i rade. U stambenim zgradama sa improvizovanim električnim vodovima, pa na dečijoj gimnastici, u pasta kuhinjama i frizerskim salonima. Ponekad bi, kaže, ljudi začuđeno pitali zašto fotograf iz inostranstva traži scene koje im se čine potpuno banalnimi.
“Tada sam znao da sam u pravu. Zato što me nije zanimalo prikazivanje stranih stvari koje nas razdvajaju – već ono što nas spaja.” Preko 14 miliona ljudi živi u glavnom gradu Japana, a više od 38 miliona, ako se uključi i prigradsko područje. Urbani pejzaž se proteže preko bezbrojnih brda Tokio je i gore i dolje, i to ne samo emocionalno. Mostovi, rijeke i kanali karakterišu gusto izgrađenu metropolu, koja nema centar, ali je izrasla iz 23 vrlo različita okruga; lavirint u kojem svaka ulica i svaki kvart priča svoju priču.
Jedan od najupečatljivijih simbola hiperaktivnog, modernog Tokija svakako je prelaz Shibuya sa svojim gigantskim ekranima i neprekidnim nizom pješaka. Kao i besprijekorna efikasnost metroa i brzih vozova. Ili četvrti poput Harajukua, žarišta za obožavatelje animea, gdje mladi ljudi s perikama u boji bombona i naboranim haljinama poziraju ispred pametnih telefona. Ali samo nekoliko kilometara dalje otvaraju se potpuno drugačiji univerzumi, uličice sa malim šnajderajima, ili radnjama za oštrenje noževa, radnje u kojima vrijeme kao da je stalo.
U Tokiju je budućnost sveprisutna – a prošlost nikad nije daleko, možda čak nije ni prošla.
Na fotografijama:
-Futuristički, reski, čudni? Izvan takvih klišea, fotograf Richard Koek bilježi svakodnevni život u japanskoj metropoli – a također, prikazuje i tišinu u buci.
-Studenti na stanici u Kichijoji, popularnoj četvrti za kupovinu i restorane
-U tišini grada: stanovi iza poslovnih nebodera poslovnog okruga Nishi-Shinjuku
-Zabava i pokret: Yusie i Lisa vježbaju u dječjoj plesnoj školi "Lil' Sol"
-Desno: Sumo frizer veže rvaču, tradicionalni čvor
-Majstor Souga Kitami priprema čajnu ceremoniju s fino mljevenom matchom i pjenom za čaj .Japanska kuhinja je svjetska kulturna baština. Može biti i obilna – kao u ovom imbisu za ručak -Svjetleći mirisni štapići u budističkom templu Senso-ji. Njegova istorija seže do 628. godine
-Modeli predstavljaju nove dizajne na Yamano Beauty koledžu
.Kosplej u svakodnevnom životu: Kai, Yuka i Maria na stanici podzemne željeznice u četvrti Shibuya
-Bonsai drvo je dostavljno – drevna umjetnost uzgoja minijaturnog drveća i danas je popularan hobi -Drvene ploče i nadgrobni spomenici sa natpisima na groblju Hozoji. Često su to grobovi sa urnama usred stambenog naselja
-U kafiću servisni robot sa mačjim licem pomaže u čišćenju posuđa.
-Tradicija tetoviranja: U tehnici Tebori, tinta se ručno ubada u kožu iglom
(stern)
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen