Prije 137 godina – Onovan Zemaljski muzej BiH

 

1888. U Sarajevu odlukom Zemaljske vlade, osnovan je Zemaljski muzej BiH. Nova zgrada muzeja po projektu Karla Paržika gradila se od 1909. do 1913, kada je Muzej i preselio. Tokom postojanja sakupljen je znatan dio kulturnog naslijeđa zemlje.

Samom osnivanju Muzeja prethodio je dug period u kojem su brojni pojedinci ili grupe intelektualaca ukazivali na potrebe za jednom takvom ustanovom.

Bosna i Hercegovina, kao jedna od još uvijek neistraženih zemalja Balkana, privlačila je radoznalost mnogih naučnika, naročito onih iz Austro-Ugarske, ali i kvazi naučnika, što je već prvih godina okupacije rezultiralo raznošenjem spomenika kulture iz naših krajeva. To je doprinijelo poduzimanju konkretnijih mjera u cilju ostvarivanja dugo prisutne ideje o osnivanju muzeja, što se ogledalo u osnivanju Muzejskog društva nakon čega je 1. februara 1888. godine Zemaljska vlada osnovala Zemaljski muzej za Bosnu i Hercegovinu.

Budući da je prostor u kome je Muzej bio prvobitno smješten uskoro postao suviše skučen i nepogodan, 1908. godine pristupilo se izgradnji.

(historija.ba)

Glasnik Zemaljskog muzeja BiH

Glasnik Zemaljskog muzeja BiH najstariji je naučni časopis u Bosni i Hercegovini. Prvi broj izašao je 1. januara 1889. godine, nepunu godinu nakon osnivanja Zemaljskog muzeja BiH. U početku je Glasnik  izlazio četiri puta godišnje, a prvi urednik, u periodu od 1889. do 1906. godine, bio je Kosta Herman (Hoermann). U okviru tzv. „stare serije” Glasnika (1889–1943) objavljeno je 55 godišta časopisa u 134 sveska. Na čelu uredništva smjenjivala su se velika imena tadašnje bosanskohercegovačke nauke i muzeologije, od već spomenutog Hermana, preko Ćire Truhelke (1906–1921), Vladislava Skarića (1921/22–1936), Mihovila Mandića (1936–1941), Joze Petrovića (1941–1942), do Vejsila Ćurčića (1943).

Drugo poglavlje u historiji časopisa počelo je nakon Drugog svjetskog rata, 1946. godine, kada počinje izlaziti njegova „nova serija”. Prema naučnim oblastima koje obrađuju objavljeni članci i prilozi, Glasnik se pojavljuje u sljedećim sveskama: Društvene nauke (1946–1953), Istorija i etnografija (1954–1957), Arheologija (1954. do danas), Etnologija (1958. do danas) i Prirodne nauke (1945. do danas).

Koncepcija časopisa, zacrtana još programom objavljenim u prvom broju, zadržala se do danas. Zadatak Glasnika Zemaljskog muzeja BiH bio je i ostao donositi izvorne naučne i stručne članke iz svih oblasti koje se proučavaju u Zemaljskom muzeju BiH te da u njemu, svojim prilozima, učestvuju kako djelatnici Muzeja tako i vanjski saradnici. Od 2010. godine Glasnik mijenja svoj izgled: javlja se u većem formatu, a radovi se u sveskama Arheologije i Etnologije objavljuju dvojezično, na bosanskom/hrvatskom/srpskom i engleskom jeziku, dok je sveska Prirodnih nauka na engleskom jeziku.

Pored svoje naučne i obrazovne vrijednost, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH ima još jednu vrlo značajnu ulogu. Već od prvog broja, krenuo je u svijet kroz razmjenu publikacija s drugim muzejima i srodnim institucijama širom svijeta. Danas se razmjena publikacija vrši sa 400 institucija širom svijeta, te sa 45 u Bosni i Hercegovini.

Glasnik Zemaljskog muzeja BiH možete pogledati i pretraživati posredstvom digitalnog arhiva INFOBIRO, koji vrši digitalizaciju ove publikacije.

Odmor za oči – Ova fotografije je prava

 

Oni koji krenu u Nevadu, SAD, obično imaju samo jedan cilj: kockarsku metropolu Las Vegasa.

Ali američka država takođe ima mnogo toga da ponudi u pogledu pejzaža – ne samo pustinje.

U sjevernoj Nevadi postoje gejziri koji izbacuju toplu vodu. Fly Geyser na Fly Ranchu nastao je prije 109 godina – ljudskom rukom. Stanovnici su hteli da izbuše bunar, ali su našli samo toplu vodu. Stvoro se prvi gejzir.

Godine 1964. kompanija za geotermalnu energiju izvela je probno bušenje na lokaciji gdje se održava legendarni festival Burning Man. Ali rupa nije bila dobro zatvorena, iz bušotine je izbijala topla voda i formirale su se naslage kreča, koje svake godine rastu nekoliko centimetara.

A kako je gejzir postao tako šaren? Fotograf Jared Ropelato kaže: “Termofilne alge, bakterije i minerali u vodi zaslužni su za njegov šareni sjaj.”

Na slikama: Fly Geyser se ne nalazi na Islandu, već u američkoj državi Nevadi. Raste više od 100 godina i trenutno je visok preko 1,80 metara. Tokom decenija, odvodna voda je formirala terasasti pejzaž. Fotografija je prava, i ne radoi se ni o kakvom djelu Umjetne inteligencije, kako se to na prvi pogled čini.

(bams)

(NovaSloboda.ba)

Slikom i riječju kroz mostarska naselja i mahale – Djevojačka česma

 

 

Nastavljamo sa serijalom – Djevojačka česma

U najkraćem, uz stare slike, slijedi objašnjenje osnovnih pojmova iz Mostara.

Djevojačka česma. Česma. Ispod velike pećine u Zaliku, na mjestu zvanom Brijegovi, izvire vrelo Djevojačka voda. Po nekim narodnim pričama to vrelo su u dalekoj prošlosti posjećivale djevojke svakog Đurđevdana prije izlaska sunca. Taj se običaj navodno zadržao i za vrijeme osmanlijske okupacije. Kada je Roznamedžija pravio vodovod s tog vrela, nije zaboravio na običaje mostarskih djevojaka, pa je ispod izvora na Glavnoj cesti podigao lijepu kamenu česmu – Djevojačku česmu, i uz nju od klesanog kamena dosta široku sofu – Djevojačku sofu. Vodovod koje je dovodio vodu s ovog vrela bio je napravljen od glinenih i drvenih oluka, a vod je išao Glavnom ulicom sve do Husein Hodžine džamije, da bi pred njom skrenuo desno i izravno doveo vodu pred Roznamedžijinu džamiju. Austrougarska uprava u blizini tog vrela izgradila je jedan od mostarskih vojnih logora, Sjeverni logor (Das Nordlager), za smještaj svojih trupa, čime je pohod djevojaka vrelu sam od sebe iščeznuo, ali je ostala česma koja je i danas u funkciji.

Objašnjenje je preuzeto iz knjige Mostarski leksikon, autora Tibora Vrančića, izdanje 2020.

prilog: fotografije:

Carina - Djevojačka česma 1970-ih

Carina - Djevojačka česma 2011.

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(CidomTeam)