U sjećanju

Fatima Špago 28. februar 2017. - 28. februar 2018.

Halil Špago 7. novembar 1977. - 28. februar 2018.
El-Fatiha

Fotografija iz 1996.

(spagos)

Sitan znamen: Lančani most

Turci su 3. juna 1466. godine osvojili Blagaj, a tada je bio osvojen i Mostar, koji je  imao svega 19 kuća.

Prema dosadašnjim otkrićima, grad je osnovao Gost Radivoj, jedan od velikodostojanstvenika Herceg Stjepana.

Prilikom dolaska u grad na Neretvi, Turci su na mjestu današnjeg Starog mosta naišli na most, koji je bio drven most i koji je visio na željeznim lancima.

Dokaz o postojanju takvog lančanog mosta postoji i danas u podrumu kule Tare na lijevoj obali Neretve, gdje su sačuvani ostaci rupa, kroz koje su prolazili lanci – držači tog drvenog mosta.

Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Partizansko spomen groblje u budžetu Grada Mostara za 2018.

Kao redovna stavka na godišnjem nivou, u budžet grada Mostara je upisano i Partizansko spomen groblje, za čije je cjelovito godišnje održavanje, revitalizaciju i rekonstrukciju u ovoj godini planirano i izdvojeno 60.000 KM, saopšteno je iz Odbora za podršku obnovi kompleksa Partizanskog spomen groblja.

Budžet grada Mostara za 2018. godinu u ukupnoj vrijednosti od 59. 958. 267 KM, usvojen je juče, nakon što su na taj dokument svoje potpise stavili gradonačelnik Ljubo Bešlić i načelnik Odjela za finansije Gradske uprave, Izet Šahović.

Prvii put poslije punih deset godina, kao redovna stavka na godišnjem nivou, u budžet je upisano i Partizansko spomen groblje, za čije je cjelovito godišnje održavanje, revitalizaciju i rekonstrukciju u ovoj godini planirano i izdvojeno 60.000 KM.

Kako sada stvari stoje, više nema nikakve prepreke da gradska komunalna preduzeća već narednih dana ne preduzmu obaveze da redovno vode računa o ovom spomeničkom kompleksu i da im taj posao bude uredno plaćen.

(NovaSloboda.ba)

Vukovi ponovo viju!

Počastvovan, preobražen, omrznut: Vukovi hodaju okolo, a stari strahovi se ponovo bude. Neki ga žele zaštititi, drugi bi pucali. Koliko divljine toleriše jedna zemlja? Na tragu vukova.

Familija u čoporu: Čopor  se najčešće sastoji od bračnog para, njihovih mladih i nasljednika iz protekle godine, jednogodišnjaci.

Od 2000. godine Njemačku ponovo naseljavaju vukovi. Najmanje ih 500 već živi u ovoj zemlji.

Najbolje snimke su pošle za rukom jednom fotografu u parku prirode Neuhaus u Sollingu.

Zakon je jasan: Ko ilegalno ubije vuka slijedi mu novčana kazna od 65 hiljada eura i zatvor do pet godina.

Još u 19. vijeku, srednja Evropa oslobodila se od vukova. Sada se vukovi vraćaju, a s njima i stari strahovi. I odmah su izazvali svađu: Jedni bi da ih sačuvaju, dok drugi iz protesta pale vatre opomene. Za te je vuk opasna beštija, koja treba biti ustrijeljena.

Debata o vukovima stigla je do Bundestaga. Dok Zeleni i Lijevi traže zaštitu, Liberali zahtijevaju stavljanje vukova na listu prava za lov. Do sada je važila apsolutna zabrana lova na vuka, i kako je već rečeno, za ilegalni odstrijel slijede drastične kazne i zatvor.

(focus)

(NovaSloboda.ba)

Zaleđeni mjehurić od sapunice

I u zimskim danima vani se može igrati sa mjehurićima sapunice. Pri tome mogu nastati prava mala umjetnička djela, kako od zaleđenog mjehurića, tako i fotografije, koje se tom prilikom snime. Naravno, osnovni uslov je da vanjske minus temperature dozvoljavaju da se mjehurić sapunice može zalediti.

Da bi se to postiglo prvo je potrebno napraviti perfektnu mješavinu.

Najjednostavnije: 2 dcl vode, 35 ml sirupa soka, 35 ml tekućine za pranje i 2 kašike šećera. Osim toga: drška za puhanje mjehurića.

I na kraju glavni uslov: temperature ispod 10°C. Neki izvori kažu da je dovoljno -7°C, a opet neki tvrde da je dovoljno i -5°C.

Tekućina za pranje služi da se mjehurić oformi, sirup soka da se zid mjehurića zadeblja, a šećer, da se na zaleđenom mjehuriću obrazuju lijepe kristalne strukture.

Postupak: Mješavinu dobro promješti, a onda ostaviti 15 minuta u frižider da postane dobro hladna (može i u zamrzivač).

Tako hladnu mješavinu iznijeti vani, pronaći fino mjesto gdje mjehurić od saunice želimo zamrznuti. Ostalo je poznato, kao i kod puhanja ljetnih mjehurića, umočiti držač u mješavinu, lagano puhati dok se ne stvori mjehurić.

Najbolje je mjehurić ispuhati na neku već zaleđenu ravnu površinu, a ne direktno u vazduh, da leti. Tako će ostati stabilan, i velika je vjerovatnoća da će se zalediti.

Sve ovo je napisano na osnovu iskustava sakupljenih na internetu, a kako su tamo neki napisali, da bi dobili perfektno zaleđeni mjehurić, bilo im je potrebno i do 200 pokušaja puhanja.

Naravno, pri ruci treba imati pripremljenu foto kameru, kako bi se djelo ovjekovječilo.

Pa ugodnu zabavu.

I lijepe fotografije!

(spagos)

Zimska Olimpijada 2018. u Pyoengchangu: podvučena crta (za arhivu)

Zimske olimpijske igre u PyeongChangu su svečano zatvorene na spektakularnoj ceremoniji pred 35.000 gledalaca. Ceremoniju zatvaranja su obilježile i najupečatljivije scene sa sportskih terena tokom 17 dana trajanja Igara.

Zastavu BiH na ceremoniji zatvaranja unijela je alpska skijašica Elmedina Muzaferija.

U PyeongChangu je nastupilo 2.922 takmičara (1.680 muškaraca i 1.242 žene) iz 92 zemlje, a našu zemlju su uz Muzaferiju predstavljali i Emir Lokmić, Mladen Plakalović i Tanja Karišik.

U ukupno 15 disciplina oržana su 102 takmičenja.

Na kraju je podjeljeno ukupno 307 medalja.

Zašto 307, kad su bila 102 takmičenja (102x3=306):

U bobu dvosjedu dodjeljene su dvije zlatne medalje, a nijedna srebrena.

U bobu četverosjedu dodjeljene su dvije srebrene medalje, a ni jedna bronzana.

U skijaškom trčanju slobodni stil na 10 km dodjeljene su dvije bronzane medalje (ovdje jedna više).

Najsupješnija zemlja je Norveška sa 39 medalja, čime su srušili olimpijski rekord SAD koje su na Zimskim olimpijskim igrama u Vancouveru prije osam godina osvojile 37 medalja.

Norvežani i Norvežanke su osvojili 14 zlatnih, 14 srebrenih i 11 bronzanih medalja.

Iza njih slijede Njemačka sa 31 medaljom (14 zlatnih, 10 srebrenih i 7 bronzanih),
Kanada sa 29 medalja (11-8-10), SAD sa 23 medalje (9-8-6).

Oboren je rekord i po broju zemalja koje su osvojile medalje: 30.

Lista medalja je po sistematici IOC načinjena prema broju medalja počevši od zlatnih, srebrenih i bronzanih.

Ukoliko se na listi nalaze dvije zemlje sa identičnim osvojenim brojem medalja, onda se one redaju na istom mjestu, ali po abecednom redu.

U olimpijskim takmičenjima učestvovali su sportist iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Crne Gore i Kosova. Ni jedan učesnik iz ovih zemlja nije osvojio ni jednu medalju. Sportisti iz Slovenije osvojili su dvije medalje, jednu srebrenu i jednu bronzanu.

Naredne Zimske olimpijske igre 2022. godine bit će održane u glavnom gradu Kine Pekingu koji će na taj način postati prvi grad domaćin ljetnih i zimskih Olimpijskih igara.

(spagos)

Robot na olimpijskoj stazi u Pyeongchangu

Skoro da se Zimska olipijada u Južnoj Koreji nije ni mogla ni zamisliti bez nečega sličnog.

Skijaškom stazom, sa elegantnim pokretima, zaobilazeći prepreke, spustio se robot sa slike, pod imenom „Taekwon V“. I pri tome, osvojio nagradu od 10 hiljada dolara.

Za malo iskusnije ljude, izazov trke jednog robota nalazio se na marigini dešavanja na Olimpijskim igrama u Pyoengchangu. Naime, staza za spust robota bila je duga samo 80 metara, i nalazila se na blagoj nizbrdici.

Osam sličnih robota, koje konstruisali inžinjeri sa nekoliko univerziteta i tehničkih kompanija, imali su prilično problema da savladaju ovu stazu, uprkos brojnim senzorima i kamerama.

Čovjek u ovim sportovima, ipak, igra u jednoj ligi više.

Barem još neko vrijeme.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Livanjski divlji konji, februar 2018. – Fascinantni snimci iz zraka

(tekst i fotografije koje slijede objavljene su 26. februara na portalu radiosarajevo.ba, fotosi i video:Helifilm)

Svako ko se nekada vozio na dijelu magistralnog puta M-16 dionicom Livno-Kupres zna da se zbog velikog broja livanjskih divljih konja tuda mora voziti opreznije.

Livanjski divlji konji godinama su bili prepušteni sami sebi, odnosno grupi volontera - entuzijasta Planinarsko-ekološkog društva Borova Glava, a često su stradavali na magistralnom putu od nesavjesnih vozača pri velikim brzinama.

To stanje se promijenilo u dugoj polovini 2009. godine kada je Općina Livno donijela odluku da livanjske divlje konje stavi pod zaštitu.

Od tada se njihova brojnost utrostručila - sa 167 njihova brojnost se povećala na više od 400, a svake godine bude i prinove od oko 50 ždrijebadi.

U produkciji Helifilma nastao je i nesvakidašnji video - livanjski divlji konji snimljeni su iz zraka.

Uživajte u 4K rezoluciji i nesvakidašnjoj ljepoti ovih divnih životinja.

Link za video:

https://www.youtube.com/watch?v=Omx54qXMHDI

link za tekst:

https://www.radiosarajevo.ba/multimedia/video/livanjski-divlji-konji/292276

(spagos)

Iz svijeta životinja: Sinhrono plivanje

Britanska televizija BBC je pripremila novu seriju od šest emisija, putovanja u podvodni svijet pod naslovom „Plava planeta“. Toliko okeana jednom filmskom serijom do sada još nikada nije bilo obuhvaćeno.

Uz jednu sofisticiranu filmsku tehnologiju, filmski stvaraoci su zaronili podmornicama u dubine Antarktičkog okeana. Sa posebnom tehnikom pratili su kitove, ajkule i delfine, kao što je prikazano na fotografiji u prilogu.

Sa tehnikom endoskopije snimili su najmanje morske životinje. Pri tome je preduzeto ukupno 125 ekspedicija u 39 zemalja svijeta, provedeno je preko 6000 sati pod vodom. Pri tome je snimljen skoro svaki kutak pod morem, od poznatih obala, pa sve do dubokog mora.

Ovom naporu, strašću i angažmanu, mogu biti zahvalni svi gledaoci serijala, jer njime stiču uvid u najneobičnije detalje života pod vodom, bliže nego ikad do sada. To su priče koje suočavaju sa aktuelnim problemima okeana, sa ogromnim podvodnim prostorima punim plastike, sa razornim nestajanjem koralnih grebena, i dalekosežnih posljedica zagrijavanja okeana. Serija nam jasno pokazuje zašto stanje zdravlja naših mora utiče na sve nas.

(spiegel)

(Novasloboda.ba)

Nova knjiga u izlogu: Perom i kamerom o Mostaru

U izdanju izdavačke kuće Fram Ziral Mostar, izašla je knjiga “Perom i kamerom o Mostaru”, autorskog trojca Tibor Vrančić, Smail Špago, Ismail Braco Čampara.

Radi se o knjizi formata B5 (17,6 x 25 cm) tvrdog uveza, a koja na 267 strana donosi veliki broj zanimljivih tekstova o Mostaru koje su napisali brojni inostrani putopisci s kraja 19. i početka 20. vijeka posjećujući naš grad. Svi ti utisci o Mostaru predstavljaju svjedočanstva jednog istorijskog vremena i želja je autorskog trojca sačuvati ih od zaborava.

Prvi je to pokušaj stavljanja na jedno mjesto brojnih putopisaca koji su posjetili Mostar.

Putnik od prije stotinu i više godina nije bio kao današnji – što brže „protutnjati” nekom destinacijom, pokupovati pokoji jeftini suvenir made in China, donijeti kući brdo digitalnih fotografija koje se nikada više neće ni pogledati; postaviti pokoji selfie na facebook ili tweeter. Onovremenom putniku nije bilo dovoljno samo nijemo posjetiti neko mjesto, usput pregristi nešto na brzinu i nastaviti dalje. Naprotiv, on se zanimao za način života ljudi, on je razgovarao s njima, posjećivao ih u njihovim domovima, očaravala ga je istorija zemlje u koju je došao, njihova kuhinja i običaji, on je primjećivao svaku malenu stijenu obraslu mahovinom, raspukli šipak, granu smokve koja je virila ponad nekog duvara, zelenu boju Neretve, obične ljude.

Uz to, u knjizi su obrađeni i brojni fotografi iz istog perioda (skupa s njihovim fotografijama grada) koji su kamerama ovjekovječili Mostar, te stoga knjiga predstavlja jedan amalgam ova dva žanra – putopisa i fotografije. Fotograf s početka dvadesetog vijeka je snimao likove i predjele prvim fotoaparatima i brižljivo čuvao staklene ploče, kako bi ih objavio u knjizi ili pokazao zemljacima, rušeći tako stereotipe koje je zapadni svijet stvorio prema ovoj zemlji.

Knjiga je, takođe, obogaćena brojnim fotografijama starog Mostara, pa stoga predstavlja uistinu jedno bogatsvo koje valja sačuvati za buduća pokoljenja.

Promocija knjige će biti u ljetnim mjesecima, a već od danas moći će se kupiti u knjižari Mutevelić u Cernici i u knjižari Fram Zirala u kampusu Sveučilišta (Zapadni logor).

Knjiga je posvećena nedavno preminulom članu autorskog trojca, Ismailu Braci Čampari, za čijeg života je obrađen najveći broj tekstova i fotografija u knjizi

Tibor Vrančić / Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Negdje daleko: U potrazi za tišinom

Što su manja, privlačna snaga ovih ostrva je veća. Nalaze se posvuda, između Sjevernog mora i Polinezije. Osnovni zadatak im je bijeg od sive svakodnevnice.

Za ostrvo Vabbinfaru, koji pripada Maldivima, čini se kao da je pojam ostrvo iz snova baš zbog njega izmišljen. Odmor pod palmama, samo 25 minuta brzim brodom udaljano od aerodroma Male.

Uz miris doručka, ranim jutrom, odmah sa kućnog grebena, nudi se pogled na morske jedrilice, ili tokom jutarnjeg ronjenja posmatranje bebi ajkula u providnoj vodi.

Ostrvo je, u stvari, šifra za jednu ugodnu i veliku distancu od problema svakodnevnice. A ruku na srce, svi smo mi, s vremena na vrijeme, vjerovatno zreli za ostrvo.

Čudno, zašto se ostrva baš ta koja se smatraju blagoslovljenim? Zašto vjerujemo da su oni idealna mjesta na kojima zimskom tmurnom svijetu možemo okrenuti leđa? Jer, kad je riječ o otrvu, ima ih i takvih na kojima niko ne bi želio provesti ni minute. Jedno takvo je i Đavolje ostrvo, ljubiteljima filma poznato iz filma „Papillon“, 13 kilometara udaljeno od Francuskje Gvajane, koje je dugo vremena smatrano najsmrtonosnijom kaznenom kolonijom na svijetu. A nije se ni Napoleon osjećao baš najsretnije na ostvru St. Helena u južnom Atlantiku. Nekada davno, posjetioci na ostrvima Papua, na Novoj Gvineji, dočekivani su  sa velikom radošću. A zašto, ne treba ni razmišljati, jer su prastanovnici ovih ostrva bili kanibali.

Međutim, nisu se samo pjesnici i turisti tvrdokorno držali ideje da je svijet na ostrvima u redu, i o tome sanjali kod kuće.

Jednako tako, vidjeli su ih mislioci i filozofi. Još prije dvije i po hiljade godina, Platon je maštao o Arlantisu, legendarnom ostrvu, bogatim zlatom, srebrom i plodnim zemljištem, koji je imao karakteristike primjerenog stanja. Nažalost, Atlantis je imao tužnu sudbinu i potonuo u more. A kad je engleski lord i humanista Thomas Mor prije 500 godina u njegovoj knjizi „Utopia“ dizajnirao jedan savršeni model društva, nastanio ga je, naravno, na jednom ostrvu.

Ono što danas čini san o jednom ostrvu je beskrajno more, skladan život, rajske plaže, ukrašeno palmama, na osvježavajuće velikoj udaljenosti od stresa svakodnevnog života.

Danas nas ova slika najčešće prati sa reklama i kataloga za godišnji odmor, koje prirodno uzimamo zdravo za gotovo, kao jednu perfektnu viziju čežnje.

A ona je u stvarnosti, najčešće veoma daleko od snova.

(focus)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Na Tepi ovih dana

Zima je. Nema baš puno izbora onoga što bi prodavci mogli ponuditi na Tepi, a hladno je pa ni kupaca nema. Tepa od pretprošle godine dobija novi izgled. Onako kako to Mostaru i treba. Zimi zaštititi od padavina, a ljeti od velike žege i kupce, i prodavače, ali i njihovu robu.

Nekoliko fotografije prenesenih sa facebook stranice Mostaru moj ti si meni sve, napravljenih 23. februara 2018. godine.

Lijepo za pogledati kako raji širom svijeta, tako i onima koji u ove hladne dane ni nemaju baš običaja napraviti krug preko Tepe i Starog mosta.

(spagos)

Pet kilometara visoki stub dima i pepela

Vulkan Sinabung na indonezijskom ostrvu Sumatra počeo je sa snažnim izbacivanjem vatre, dima i pepela. Zadnjih godina, ovaj vulkan, koji leži na pacifičkom vatrenom ringu, postao je veoma opasan. Sada je ponovo počeo sa erupcijama, a stub pepela i dima diže se do pet kilometara visine.

Vulkan je, inače, visok 2460 metara, a tokom ovog izbijanja eksplozije su uništile njegov kameniti vrh. Prema prvim informacijama, nije bilo povrijeđenih.

Vulkan je ponovo aktivan od 2013. godine. Hiljade ljudi koji stanuju u blizini tada su napustili domove. Od 2015. godine, za ovaj vulkan važi najviši stepen alarma.

Na indonezijskom ostrvu Bali, vulkan Agung, takođe, drži ljude na oprezu, jer već mjesecima stalno dolazi do erupcija.

Indonezija, inače, leži na pacifičkom vatrenom ringu, koji je najaktivnija zona na zemaljskoj kugli. Uzduž ovog ringa dolazi do česti potresa i izbijanja vulkana. Samo u Indoneziji postoji oko 130 aktivnih vulkana.

(ntv)

(NovaSloboda.ba)

Ne tako daleko: Špilja Vjetrenica

Vjetrenica je najpoznatija pećina u Bosni i Hercegovini, zaštićeni spomenik prirode i turističko odredište u jugoistočnom dijelu Hercegovine. Smještena je 300 m istočno od Zavale, na zapadnom rubu Popova polja, u općini Ravno, te 12 km udaljena od mjesta Slano na obali Jadranskog mora (Republika Hrvatska), odnosno 80 km od grada Mostara. Ukupno je otkriveno oko 6.700 metara podzemnih kanala. Speleološke posebnosti ove jedinstvene pećine su specifična ljepota, prostrani hodnici i dvorane, brojne nakupine siga, te bogat hidrografski svijet s brojnim jezerima, nekoliko vodopada, više stalnih potoka i na desetke manjih periodičnih tokova koji teku raznim smjerovima. Osobito je privlačna pojava snažnog vjetra na ulazu kao i osjetno strujanje zraka na nekoliko mjesta u unutrašnjosti, kao i davna urušavanja stropova divovskih razmjera. Vjetrenica je podjednako zanimljiva u ekološkom, geomorfološkom i ekonomskom smislu, a istovremeno ona je i jedan od najsnažnijih izvora identiteta širega područja Bosne i Hercegovine. Zaštićeni je spomenik prirode od 1950. godine, a 1981. proglašena geomorfološkim rezervatom prirode.

(wikipedia)

Špilju Vjetrenicu, jednu od najatraktivnijih špilja u Bosni i Hercegovini, u protekloj je godini posjetilo oko 15.000 turista, rekao je Feni vršitelj dužnosti direktora Javnog preduzeća Vjetrenica Nikša Vuletić.

Istaknuo je kako su zadovoljni ostvarenim brojem posjeta, dodavši kako prostora za daljnji rast ima te kako se nada da će se taj rast i ostvariti uspostavljanjem saradnje s novim turističkim agencijama koje će u svoju ponudu uključiti posjet Vjetrenici.
"Od kraja prošle godine u unutrašnjosti špilje imamo izložena dva dermopreparata - špiljskog medvjeda i leoparda, a tu je i biospeleološka zbirka Vjetrenice koja je obogaćena novim izlošcima", rekao je Vuletić.
Po njegovim riječima, u planu je bolja zaštita špilje i bioraznolikosti, rad na kandidaturi za UNESCO te rekategorizacija špilje prema Međunarodnom savezu za očuvanje prirode te još neki novi sadržaji koji bi trebali privući veći broj posjetitelja.
Također, planira se saradnja s drugim zaštićenim područjima i turističkim destinacijama u zemlji i šire, te s akademskom zajednicom, osnovnim i srednjim školama kroz organizaciju male škole speleologije.
Vuletić je podsjetio da je Vjetrenica smještena u Općini Ravno, u slabo naseljenom području južne Hercegovine, te da je za daljnji razvoj turističkog potencijala tog odredišta od ključne važnosti promocija i adekvatna podrška mjerodavnih institucija.
Trenutno Javno preduzeće Vjetrenica, koje upravlja špiljom, od prodanih ulaznica osigurava pedeset posto potrebnih sredstava za njezino funkcioniranje.
"Kroz potporu Ministarstva trgovine, turizma i zaštite okoliša Hercegovačko-neretvanskog kantona i Federalnog ministarstva turizma i zaštite okoliša implementirani su važni projekti zaštite i kvalitetne turističke valorizacije špilje", kazao je Vuletić, dodavši kako finansijsku podršku JP Vjetrenica pruža i Općina Ravno.
Špilja Vjetrenica smještena je na području južno-dinarskog krša, s ulazom na samom rubu Popovog polja, na 260 metara nadmorske visine, 12 kilometara zračne udaljenosti do Jadranskog mora.
S više od 7.000 metara podzemnih kanala Vjetrenica spada među najduže špilje u BiH. Karakteriziraju je speleološke posebnosti prostrani hodnici i dvorane, brojne nakupine siga, te bogat hidrografski svijet s brojnim jezerima, nekoliko vodopada, više stalnih potoka i na desetke manjih periodičnih tokova.
Vjetrenicu karakterizira iznimno bogat špiljski svijet, u kojem je zabilježeno gotovo 200 različitih životinjskih vrsta što je čini prvom u svijetu po bioraznolikosti, a čak 37 njih je prvi put pronađeno i opisano upravo na ovom mjestu.

(fena)

Informacije o posjetama na linku:

http://vjetrenica.ba/hr/

(spagos)

U tami ne vide, ali se i ne vide

Postoji preko 200 vrsta pećinskih riba, kako tvrde biolozi, i svaka od njih se tokom evolucije razvila u jedinstvenu vrstu nastalu od predaka koji žive u vodama na površini.

Što takve vrste riba duže vremena žive u tami, one joj se bolje prilagođavaju, blijede boje kao duhovi, i malim očima, koje su kod nekih vrsta skoro nestale.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)

Divlji konji na Bilima

Na Bilima iznad Mostara u podnožju planine Čabulja živi oko stotinjak divljih konja.Najveća  opasnost za njih su vukovi u zimskom periodu, te nedostatak hrane kad snijeg prekrije planinu. Prepušteni su sami sebi i humanosti dobrih ljudi. Još uvijek nisu zakonom zaštićeni.

Kad se snijeg otopi snalaze se sami za hranu. Divlji konji na Bilima slobodno lutaju po visoravni i ponašaju se miroljubivo prema posjetiocima.

Fotorporter portala NovaSloboda naišao je na veće krdo konja na prostranoj visoravni koja luta slobodno prirodom.

Istorijat divljih konja na Bilima vezana je za prošli vijek, kad su tada nezamjenljive životinje za rad određeno doba godine slobodno lutale visoravnima .Od tih konja potiće i većina današnjih divljih konja. Godinama se njihov broj povećava.

Emir Krpo

(NovaSloboda.ba)

Šest decenija znaka „peace“

Jedan krug i tri crtice, i nacrtan je najpoznatiji simbol protesta na svijetu: Znak mira, ili poznatiji po njegovom izrazu na engleskom „peace“.

To je bio ugovoreni posao. Britanska inicijativa za borbu protiv nuklearnog naoružanja tražila je amblem za njihov proljetni protestni marš 1958. godine. Umjetnik Gerald Holtom ga je dizajnirao i predstavio 21. februara, prije tačno 60 godina. Prvi put je pokazan na maršu, koji je krenuo sa londonskog Trafalgar Square do oko 80 kilometara udaljenog Nuklearnog istraživačkog centra u Aldermastonu.

Ljudi su bili zbunjeni, pitajući se šta taj znak predstavlja. Da li su to bili inicijali Isusovog imena napisani grčkim alfabetom, ili pak aluzija na neke satanske stihove? Ili je to bio samo trag kokošijih nogu?

Sam Holton je dao dva objašnjenja. Pomenuo je Winklerovu abecedu, odakle je izvukao znakove kojim dva mornara, tokom vožnje brodova, komuniciraju pomoću dvije zastavice. Ukoliko se iskoriste položaji ruku za slova “N” i “D”, što su početna slova za “Nuclear Disarment”, nuklearno razoružavanje, dobije se poznati znak u obliku traga kokošije noge. Krug označava Zemljinu kuglu.

Kasnije je dao jedno lično tumačenje: “Bio sam očajan. Naslikao sam sam sebe kao očajnog čovjeka, sa rukama pruženim prema dole i površinom dlanova ispruženim prema vani”.

Zatim je to apstrahirao u krug i linije. Znak je munjevitom brzinom za ono vrijem obišao zemljinu kuglu i postao zajednički znak mira.

Holtom se suzdržao autorskih prava, kako bi znak bio što više korišten, na svakom mjestu i u svakoj prilici. Odmah je bio prihvaćen od miliona. A mnogi ga koriste i danas, 60 godina nakon njegovog nastajanja.

Bio je gotovo nezamjenjiv znak mladih u osamdesetim godinama prošlog vijeka, kada su ga skoro svi nosili na torbama vojničko-zelene boje, koje su se nosile preko ramena.

U novembru 2015. godine ponovo je dobio veliki značaj, nakon terorističkog napada u Parizu. Tada su njegove linije u krugu dobile oblik Ajfelovog tornja.

Gerarld Holtom sve ovo nije doživio. Umro je 1985. godine.

(express)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)