U finalu EP u rukometu Hrvatska i Španija

U finalu Eropskog prvemnstva u rukometu igraće Hrvatska i Španija, koje su pobijedile reprezentacije Norveške i Slovenije.

Hrvatska muška rukometna reprezentacija plasirala se u finale Europskog prvenstva 29-28 (26-26, 23-23, 12-10) pobjedom protiv Norveške nakon dva produžetka u polufinalu u Stockholmu.a.

Hrvatska je do sada osvojila pet medalja na europskim prvenstvima, srebra 2008. i 2010. te bronce 1994., 2012. i 2016.

Norveškoj je ovo bio drugi nastup u polufinalu EP-a i drugi poraz. Do sada nije osvojila niti jednu medalju, a najveći uspjeh joj je četvrto mjesto iz 2016.

Rukometna reprezentacija Španije izborila je plasman u finale Evropskog prvenstva. Španci su u drugom polufinalnom meču u Stockholmu pobijedili selekciju Slovenije sa 34:32 (20:15).

polufinale:

Hrvatska - Norveška 29:28 (26:26, 23:23, 12:10)

Španija – Slovenija 34:32(20:15)

raspored do kraja:

za 5. mjesto:

subota 25. januar 16:00 Njemačka – Portugal

za 3. mjesto:

subota 25. januar 18:30 Norveška – Slovenija

finale:

nedjelja 26. januar 16:30 Hrvatska – Španija

Rukometaši BiH će kao jedna od četiri najslabije reprezetnacije Eura igrati pretkvalifikacije za Svjetsko prvenstvo koje se 2021. godine održava u Egiptu.

S obzirom na poznate rivale izabranike Bilala Šumana uopšte ne očekuje lagan zadatak. Dobra vijest je da će bh. rukometaši imati status nositelja.

Osim BiH u baražu će igrati četiri pobjednika prve faze kvalifikacija te tri preostale najslabije selekcije Evropskog prvenstva. To su selekcije Litvanije, Rumunije, Turske i Izraela, te Latvije, Rusije i Poljske.

Žrijeb kvalifikacija će biti obavljen 30. januara u Beču, a utakmice su na rasporedu od 16. do 19 aprila. Ukoliko prođu aprilski baraž Zmajeve u junu očekuje završni dvomeč za plasmsan na SP.

(sport)

Žal

by Emica

Činjenica je da je poslije Drugog svetskog rata socijalistička Jugoslavija postala neka vrsta evropske priče o uspjehu. Između 1960. i 1980. zemlja je imala jednu od najvažnijih stopa ekonomskog rasta u svijetu, pristojan životni standard, besplatnu zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, zagarantovano pravo na posao, jednomesečni plaćeni godišnji odmor, stopu pismenosti od preko 90 posto, i prosječan životni vijek od 72 godine. Koliko ja znam, ni jedna od država Balkana danas ne može da sanja ni pola ovog prosperiteta.
(Preneseno sa jednog portala). Danas sve novonastale držav(ice) imaju ogromne vanjske i unutarnje dugove, nove generacije se čude kad mi, koji smo živjeli u to vrijeme , osjećamo žal za prošlim vremenima.

(emica/facebook)

Aktuelni leksikon: Karantin

Ovih dana u medijima je udarna vijest da je nekoliko velikih gradova u Kini stavljeno u karantin, što znači, ni u grad, a ni iz grada niko ne može.

Karantin nam je prije svega bio poznat iz sporta, posebno fudbala, kada klubovi prije važnih utakmica odvode fudbalere u karantinm to jest malo dalje, u mir i tišinu, kako bi što spremnije dočekali neku vaćnu utakmicu.

Karantin nam je poznat i iz antivirus zaštite kompjutera, kada se tokom skeniranja kompjutera uhvati neki nepoželjan virus, oa nam antivirus zaštita dojavi da je taj i taj virus smješten u karantin, a nama se ostavlja na volju, šta sa njim uraditi, a najčešći potez je, sa velikom voljom uništiti ga.

Šta je ta riječ, od kuda dolazi, šta je njeno izvorno značenje, i od kad se koristi, i kratkom pregledu:

Karantin, ili karantena, je jedna od epidemioloških mera kojim se sprječava širenje zaraznih bolesti putem izolacije oboljelih ili inficiranih od ostalih zdravih osoba. Karantin je ujedno i lokacija na koju se izdvajaju osobe za koje se sumnja da su oboljele od neke zarazne bolesti ili samo postoji opasnost da su oboljeli.

Dolazi od italijanske reči Quarante (četrdeset), jer je izolacija trajala obično četrdeset dana. Naime venecijanske vlasti su 1423. godine ustanovile izolaciju bolesnih ili onih pod sumnjom da su bolesni u trajanju od 40 dana, na jednom ostrvu u Venecijanskom zalivu.

Smatralo se da sve zarazne bolesti imaju inkubaciju manju od 40 dana. Ovaj vremenski period nije određen iskustvom već na osnovu biblijskih podataka, jer su i Mojsije i Isus 40 dana živjeli u izolaciji pustinje.

Najstariji pisani trag o uvođenju karantene i njezinim postavkama, u našim krajevima, sadržan je u odluci dubrovačkog Velikog vijeća od 27. jula1377. godine. Prva karantena u Dubrovačkoj Republici bila je na otoku Mrkanu ili u Cavtatu. Kasnije se preselila na otok Mljet. Poslije su sagrađene i karantene (lazareti) na Dančama, na Lokrumu i u dubrovačkom predgrađu Ploče, koja je sačuvana do danas.

Za karantin se obično bira zgrada u kojoj su potom smješteni oboljeli ili potencijalni bolesnici. Ulaz i izlaz, osim medicinskom osoblju, koje je opet podvrgnuto strogim higijenskim i dezinfekcionim postupcima, je zabranjen. Međutim i cjela sela, ili slične teritorije, mogu biti stavljene u karantin.

U osamnaestom, devetnaestom vijeku normalna pojava na graničnim prelazima je bila zgrada karantina u kojoj bi se smeštali putnici koji su dolazili iz zemlje gde je postojala epidemija neke zarazne bolesti.

U Pančevu je, primjera radi, izgrađen Kontumac još 1726. godine. Osnovni razlog je bio nizak nivo higijene u oblastima pod turskom upravom. U pančevačkom kontumacu ljudi su ostajali 10 dana, 21 ili 42 dana, a roba 40 dana. U vrijeme epidemija su angažovane posebne kordonske jednice sa ciljem da spriječe ilegalne prelaske granice i unošenje bolesti. Ovaj karantin je bio u funkciji oko 130 godina.

Najsvježiji slučaj stavljanja potencijalno oboljelih je bio u zimu 2006 kada je zbog sumnje na "ptičiju gripu" na nekoliko lokacija u Srbiji, bilo potrebno uspostavljanje karantina.

Karantina u Srbiji je bilo i za vrijeme epidemije Velikih boginja 1972 godine.

Odjeljenja u bolnicama gde su smješteni pacijenti sa zaraznim bolestima imaju tretman koji je predviđen za karantin.

Kao međunarodne karantinske bolesti prema internacionalnim zdravstvenim propisima iz 1974. godine važe: kuga, kolera, žuta groznica i boginje.

(wikipedia)

(spagos)

Stepenice Trolova

Trollstigen u Møre og Romsdal, Norveška, je jedna od najpoznatijih brdskih cesta u Evropi.

Naziv ove zmijolike ceste znači nešto kao "stepenice trolova", i vrlo je pogodno ime za cestu, koja je kako se čini, nastala iz bajke, ili neke stare sage. Stoga nije iznenađujuće da je Trollstigen u zapadnoj Norveškoj jedna od najvažnijih turističkih atrakcija u ovoj zemlji.

Zbog svoje visine, a ponekad i obilnih snježnih padavina, put je zatvoren između oktobra i maja. Ostali dio godine, preko serpentina ove ceste, u slikovitoj provinciji Møre og Romsdal, proveze se preko 150 000 automobila.

Trollstigen cesta je duga 106 kilometara i jedna je od najpopularnijih norveških pejzažnih ruta koja vodi kroz moćni prirodni krajolik fjordova Norveške. Nudi vrtoglav pogled na planinske padine, vodopade, duboke fjordove i plodne doline.

Trollstigen ima nagib do devet posto i ukupno jedanaest zavojitih krivina. Put je okružen s nekoliko visokih planina, sa veličanstvenim imenima poput Kongen („kralj“), Dronningen („kraljica“) i Bispen („biskup“).

Otkako je cesta otvorena 1936. godine, Trollstigen je postao pravi magnet za turiste. Činjenica da je moguće popeti se na ovu strmu planinu, od Trollstigfotena do Stigerøre, zahvaljuje se vještini talentiranih inženjera i graditelja puteva.

Ørnevegen („Cesta orlova“) naziv je najbržeg dijela puta Fv63, koji vodi do obronka planine između Geirangera i Eidsdala. Na najvišoj tački cesta se nalazi na 620 metara nadmorske visine.

Sa vidikovca Ørnesvingen pruža se sjajan pogled na Geiranger: vodopad „De syv søstrene“ („Sedam sestara“), Knivsflå dolinu i najpoznatiji fjord na svijetu - Geirangerfjord koji se nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske baštine.

(msn)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Zanimljivo: Tuš. Ili kada?

Pod tušem

Veličina mjesta stanovanja utiče na njihovo ponašanje prilikom tuširanja. U mjestima sa manje od 5000 stanovnika, svaki drugi se tušira svakodnevno. U velikim gradovima to čini skoro 70% stanovnika.

20 litara vode u minuti potroši se prilikom tuširanja. Posebno ekonomični modeli glave tuša troše samo 6 litara. Nijemci se u prosjeku tuširaju pet do deset minuta - bez obzira na spol. Međutim, žene to više vole uveče, a muškarci ujutro.

Redovno tuširanje hladnom vodom jača imuni sistem. Njemački naučnici uspjeli su pokazati da se tako povećava broj odbrambenih ćelija u krvi.

Brazil je prvak svijeta u tuširanju: Tamo se ljudi tuširaju više od jedanaest puta sedmično. Na kraju liste nalaze se Velika Britanija, Japan i Kina sa oko 5 puta sedmično.

U kadi

Usamljeni ljudi imaju tendenciju da se kupaju duže i toplije. Američki socijalni psiholozi vjeruju da time nadoknađuju nedostatak emocionalne topline.

Oko 19,75 miliona Nijemaca starijih od 14 godina koristilo je dodatke za kupanje tokom prošle godine. To je milion više nego u 2015. godini. Upotreba posebnih proizvoda za bebe nema nikakva uticaja na to, kako se razvija zaštita kože, pokazalo je jedno ispitivanje u SAD, sa 100 novorođenčadi.

Oko 140 litara vode, potrebno je da se natoči u kadu za jedno potpuno kupanje. To košta najmanje dva puta više od jednog petominutnog tuširanja.

Najčešći uzrok nesreće sa smrtnim posljedicama među djecom mlađom od dvije godine je utapanje u kadi. Dubina vode od samo pet centimetara za malu djecu već može biti opasna.

(Umschau)

(spagos)

Kraj radnog vremena širom svijeta

Zaglavite li se ponekad u saobraćaju, ili nerviraju li vas gužve u vozu u vrijeme špice? Samo opušteno. Širom svijeta uslovi u to vrijeme su haotični, kao što to pokazuju slike u prilogu.

Preplavljeni peroni i vozovi, u kojima nisu zauzeta samo sjedišta i stojeća mjesta. Putnici ponegdje bukvalno vise na vratima i prozorima, ili se voze na krovovima vagona. Ovakvi prizori se viđaju uglavnom u Aziji i Južnoj Americi.

U metropolama zemalja kao što su Indija, Kina i Bangladeš, više ljudi želi da koristi javni prevoz za povratak sa posla nego što to može omogućava infrastruktura sa svojim transportnim kapacitetima. To dovodi do haotičnih scena i uslova na željeznici i na putevima.

Uz to dolaze i redovni praznici, poput kineskih novogodišnjih, ili islamskih hodočasničkih praznika, tokom kojih je, čini se, gotovo čitavo stanovništvo zemlje u pokretu. U tim danima nastaju gužve na peronima, a posebno u vozovima na dugim relacijama. Ako treba, ljudi se čak penju i na krov željezničkih vagona, kao što pokazuje slika u prilogu.

Tongi u Bangladešu

Fotografija iz industrijskog grada Bangladeš, sjeverno od Dake, lokalni voz koji je prepun muslimanskih hodočasnika, koji u vrijeme praznika „Bishwa litema. Kreću na zajedničku molitvu na pješčanim obalama uz rijeku Turag.

São Paulo u Brazilu

Svakodnevno na gornjoj granici opterećenja: Mreža podzemne željeznice u brazilskoj metropoli sastoji se od pet linija i prevozi više od tri miliona putnika dnevno. Daljnje linije su u izgradnji.

Daka u Bangladešu

Ovi putnici, reklo bi se, imali su sreće: Većina je dobila barem jedno sjedeće, a ne stojeće mjesto na krovu vagona.

Peking u Kini

Držite se čvrsto, sredina naprijed, molim! Radnica pekinškog metroa ima zadatak da ugurava putnike u prepune vagone podzemne željeznice.

Džakarta u Indoneziji

Glavni grad ovog ostrvskog kraljevstva, sa deset miliona stanovnika, postao je poznat-zloglasan zbog svojih saobraćajnih gužvi. Većina ljudi se ulicama grada ne vozi automobilima, nego motociklima.

Peking u Kini

Velika gužva na zapadnoj željezničkoj stanici: Tokom Kineske nove godine obavi se više od tri milijarde putovanja širom zemlje.

Daka u Bangladešu

U glavnom gradu Bangladeša ima manje privatnih vozila nego autobusa, a tu su prije svega biciklističke rikše, koje se pokreću ljudskom snagom, pomoću pedala.

New Delhi u Indiji

Tipična ulična scena na indijskom potkontinentu: Dok se saobraćaj polako probija uličicama, vozači rikša uz trotoare čekaju na mušterije.

Mumbaj u Indiji

Zastoj na autocesti Western Express: Zbog vremenskih uslova, vozači moraju da budu posebno strpljivi, posebno tokom monsuna.

Šangaj u Kini

Čekanje na voz za duge relacije: Željeznička stanica Hongqiao, sa 30 perona, najveća je željeznička stanica u Aziji.

Pa, ugodno putovanje.

(stern)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Zanimljivo o kalendaru

2020.

1992.

1964.

Kalendar za 2020. je identičan sa kalendarom iz 1992. godine.

Godina 2020. je prestupna.

Iz najvećeg izdavača kalendara u Njemačkoj kažu: „Ove godine se može bez problema koristiti kalendar iz 1992. godine, jer se dani u sedmici i datumi poklapaju tokom čitave godine.

Nešto je drugačije je sa vjerskim praznicima koji nisu vezani za tačno određeni datum.

Budući da je 2020. godina prestupna godina, može se koristiti i kalendar iz 1964. godine.

U osnovi, kalendari prestupnih godina se ponavljaju svakih 28 godina.

Usput: Iz centrale za zaštitu potrošača preporučuju da se tekuća godina nikad ne skraćuje samo na „20“. Kao naprimjer: „15, 1. 20“ što može se vrlo jednostavo može prepraviti u „2019“.

(bams)

(spagos)