Iz stare štampe – O razvoju sporta u Hercegovini, 1928. godine

 

Jugoslovenski list od 27. maja 1928. godine objavio je tekst o razvoju sporta u Hercegovini, bolje reći o razvoju nogometa u Mostaru. Autor je bio Omer H. Sefić.

“O razvoju sporta u Hercegovini

(10 godišnji jubilej Jug.Š.K. u Mostaru)

Možda bismo mogli na prste izbrojiti športska društva u našoj državi, koja su do sada slavila 10-godišnjicu svog osnutka i svoje športske djelatnosti. Tome se ne treba nimalo čuditi, ako uzmemo u obzir okolnosti pod kojima smo mi Južni Sloveni u granicama bivše A.-U. monarhije svoj javni rad smjeli i mogli podržavati.

Kod nas u Mostaru, još od prije rata, od god. 1912. datiraju prvi počeci nogom. športa. Još tada jedan dio školske omladine, većinom gimnazijalci, osnovali su jedan klub i u slobodno vrijeme, u koliko nisu bili sprečavani, trenirali su pred zgradom gimazije, a nekad i više današnjeg sjevernog logora u polju.

Igralo se je i nekoliko javnih utakmica, i to najviše sa vojničkim teamovima, u kojima se jedno vrijeme nalazilo nekoliko mađarskih odličnilh igrača (Mayer, Molnar, Kértesz i dr.), koji su redovito tukli naše igrače, kao slabijeg protivnika. Međutim godine 1913, naši mladi igrači, u jednoj lijepoj i snažnoj igri, tuku jedan veoma jak team vojničke reprezentacije sa 3:l a oduševljenju našeg elementa nije bilo kraja. Taj se je uspieh u neku ruku shvatio kao nacionalan uspjeh. Ali on je bio

krvlju plaćen, Neki naši vratili su se sa “bojišta” povezane glave, a jednom od njih (sada doktoru medicine u Zagrebu) za vrijeme utakmice slomili su ruku. Sve to nije smetalo naše mlade igrače, da tu svoju narodnu radost manifestuju pjesmom: “Boj se bije zastava se vije za slobodu sviju nas”, kroz grad. Kasnije je politička vlast zabranila javno istupanje našim igračima. Ubrzo je buknuo i veliki rat i sve je zamrlo.

Iza svršetka rata osnovan je god. 1918. Jug. Športski Klub u Mostaru u cilju širenja športa u Mostaru i Hercegovini, s tim da u klubu ne smije postojati nikakve plemenske ili vjerske razlike ili prevladavanja bilo kakve političke strasti. Ovaj cilj klub je podržavao i podržavaće i dalje, i baš to je razlog, da su se u njemu sakupili svi zdravi i trezveni elementi naše omladine.

Prvi predsjednik kluba bio je naš ugledni građanin apotekar Mr. Ph. Bogdan Bogdanović. Aktivnih i pomagajućih članova, koji su većinom bili srednjoškolci i jedan dio građana, sakupio se je ubrzo veliki broj. Naročito vidno mijesto u klubu za svoj rad zauzimali su aktivni članovi a sada samostalni ljudi, kao što su: dr. Bruno, dr. Edo Novak, Oskar Leichner, Spremo, Mojić, Morašek, Jukić, Suton, Lakić, Leinbeber, Ćorić, Grđić, D. Ljubenko i dr.

Tada se je neumorno radilo i igrale su se lokalne utakmice, dok u martu 1919. g. nije u Mostar došla još tada čuvena momčad, a sada prvak države JŠK Hajduk iz Splita, da sa mladim JŠK odigra dvije za Mostar prve međugradske utakmice, koje su rezultirale sa 7:0 i 5:1 za Hajduka.

Hajduk je prvi klub koji je pokazao u Mostaru kako se igra nogomet. Tada je vrata Hajduka branio poznati športista, a sada trainer Hajduka g. Luka Kaliterna. S kakvim je oduševljeniem popraćen drugog dana prvi goal »malog Leichnera”, ne da se opisati, Muzika je svirala, šeširi su se visoko u zrak bacali... “David je oborio Golijata” a “mali Leichner je oštetio vrata velikog i moćnog Luke”.

I tako se je šport u Mostaru razvijao pomoću dva odlična igrača Hajdukova pok. Gazdića i Prokeša, koji su ostali u Mostaru gotovo cijelu godinu. Od funkcionera, koji su od veće koristi bili klubu, spomenućemo ovdje gg: Dušana Šaina, dr. F. Lukača, Voj. Bjelicu, Isu Banića, Simu Banića, Mr. V. Čulajevića, N. Komljenovića, ing. Vl. Knežića, Altarca, Behlilovića, Huseina Hadžiomana. Šolu, Govedaricu, dr. Komadinu, Zurovca i dr.

Kroz redove aktivnih igrača prve momčadi boje kluba uspješno i dugo vremena su zastupali gg.: Draško Pavić, Zd. Mikačić. D. Doder, I. Krezić (sada Slavija Sarajevo), R. Tuta, S. Banić, Drago Bičak, St. Vrbančić (sada Concordia Zagreb), Lj. Kojo, H. Džudža, B. Šola, M. Trbulin, M. Semiz, i dr. a današnju prvu momčad sačinjavaju gg: Janjić, Leichner, Hlubna, Tomić, Mišković. Doder, Matić, Bakotić, Raljevi-, Kalajdžić, Barić, Oborina, Ćorić, Zurovac i Trebović. Momčad se u veliko sprema za proslavu, a u lokalnim igrama daje se prilika svim igračima da se oprobaju. Osim toga u klubu se nalaze i 4 ispitana savezna suca i to gg. Simo i Iso Banić, R. Reš i Risto Zurovac, koji su priznati kao objektivni i agilni športski radnici. O.H.S.”

prilog: Igralište u Sjevernom logoru, nastup mladih Sokola, 1920-ih. (cidom.org)

priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)