Negdje daleko - Planina duginih boja u Peruu

Zašto planine moraju biti samo sive ili zelene boje? Planinski masiv Vinacunca u peruanskim Andima ima spektar boja koji se kreće od crvene, ljubičaste, žute, plavo zelene do crne boje. I tu sve u slojevima. To je ovom planinskom masivu i dalo naziv „Rainbow Mountain“ (Planina duginih boja). Peruanci ga nazivaju i Montana Colores (Planina boja).

Dugo za ovu prirodnu ljepotu skoro niko nije ni znao, osim onih malobrojnih, koji se nađu u svakom budžaku zemljine kugle. Od prije nekoliko godina dolazi sve više turista, a pogotovo što se u svijetu poznati Machu Picchu nalazi nedaleko od ove planine.

Ko se želi popeti na Planinu duginih boja mora imati dobru kondiciju, jer se vrh nalazi na 5200 metara nadmorske visine. Uspon je naporan, a sa svakim korakom naviše vazduh postaje sve rijeđi.

Prvi, najuporniji, kreću na uspon već u tri sata ujutro u mjestu Cuzco, a to su oni koji planinu ne žele dijeliti sa drugim turistima. Automobilom, ili motociklom može se doći na visinu od 4500 metara, dokle se ide se jednom opasnom i neobezbjeđenom cestom. Odatle počinje uspon putem dužine oko 4000 metara, koji može biti itekako dug. Neki kreću pješke, a neki iznajmljuju konja, dok se ne stigne na mjesto, odakle se pruža jedinstveni pogled na planinski festival boja, kao na slikama u prilogu

Prenoćiti se može u planinskim kućama u kojima ima mjesta za smještaj 16 gostiju. U kućama ima tople vode, ali nema struje, a umjesto toga na raspolaganju stoje svijeće ili solarne lampe, a za jelo se služe uglavnom jela od lokalnih proizvoda.

Minerali naslagani jedan na drugi stvaraju veličanstvenu sliku. Nekad davno slojevi su bili vodoravni, dok zbog tektonskim pomjeranja slojevi nisu bili gurniti prema gore.

Za crvenu boju pobrinuo se željezni oksid, za ljubičastu mangan, za crnu granit, za žutu sumpor, a a plavo zelena boja nastala je kao reakcija kisika, vode i bakra.

Dnevno se na planinu popenje između 600 i 1000 ljudi, što zaštitnici prirode gledaju sa zabrinutošću. Pojedina područja su već jako erodirala, a tamo gdje je nekada bilo vlažno područje, sada je nastao veliki parking. Uz sve to lokalna uprava rudnika pokazala je interes za ovo područje na kome leže različiti minerali.

Sa druge strane nekada veoma siromašni stanovnici su profitirali od izneneda pružene prilike, pa turistima prodaju slatkiše i suvenire, ili im se nude kao vodiči na planinu. Svaki turista za uspon plaća 3 američka dolara, što opštini donosi prihod od oko 400 hiljada dolara godišnje.

(bild)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)