ponedjeljak, 30. rujna 2013.

Susret sa kenjcem u tuđini


Da li današnja djeca uopšte znaju kako izgleda jedan kenjac, ili magarac, uživo.

 

Od magaraca najpoznatiji im je Shrek u istoimenom crtanom filmu. A magarac, kenjac, ili kenja, ženskog roda, kao pojam, danas se koriste pretežno u pogrdnom smislu, kada neko nekoga nazove tim imenom.
 
 

Ova vrijedna životinja, bez koje se nekada nije mogao zamisliti život do pred koje desetljeće, ni u gradu, a pogotovo na selu, brzo se zaboravila, a mlađim generacijama nije ni poznata. Sigurno nije zaslužila da se njeno ime koristi u pogrdnom smislu, kako je to kod nas uobičajeno. Dotjerati kući vreću brašna, dva bidona vode, breme drva, nekada su bili poslovi koji su se obavljali uz pomoć ove domaće životinje, a danas sve to, ukoliko još treba, obavlja se autom.

Danas je magarac neko ko uradi nešto loše. Onaj ko tegli na poslu, a da mu to niko ne vidi, najčešće je kenjac. Ako je neko lijen, ili radi neki posao preko neke stvari, dodaje mu se epitet «vuče se kao kenja», bez obzira je li muško ili žensko.

U njemačkom jeziku magarac se kaže «Ezel», ali za ovo vrijeme, koliko sam ovdje, još ne čuh nikad da neko nekome kaže «Ezelu jedan».

Prvi susret sa jednim kenjcom moji unuci imali su u «Wildparku» u Stadwaldu, u Kölnu.  Prvo su istraživali, da li Ezel ima zube, da ne grize, a onda je krenulo lagano približavanje, kupovina paketića hrane za pola Eura na automatu. Prvo je dedo mora oprobati, da li Ezel grize? A kad su se uvjerili da nije opasan, hranili su ga iz ruke, dok nije pojeo svu hranu. Onda su ga milovali, i teglili za uši, On im se pokušao zahvaliti poljubcem, ali ga nisu shvatili i uklonili su se brzo. Naravno, kad je nestalo hrane, i kod kenjca je nestalo interesa za daljnjim druženjem i udaljio se. Kenjac ko kenjac. Svugdje isti. Ne kaže džaba naš narod: Kenjac u Rim, dva iz Rima!

Od svega  što su čuli i vidjeli ostalo im je samo:

«Kenjo jedna!»

Nema komentara:

Objavi komentar