Saborna crkva svete Trojice bila je u vrijeme kad je izgrađena, 1873. godine, najveća pravoslavna bazilika u BiH.
O postojanju mostarskih pravoslavaca svjedoči nam zapis francuskog putopisca Paullet-a iz daleke 1658.godine, gdje ih spominje i naziva Grcima.
Postoje, takođe, dokumenti da je u Bjelušinama postojala jedna ćelija za molitve (kuća sa stanom koji je početkom 19. vijeka bio u ruševnom stanju), u kojoj su se obavljali vjerski obredi pravoslavaca. Mostarski pravoslavci obratili su se mostarskom kadiji s molbom da im izda odobrenje za popravak te crkve. Kadija je formirao komisiju koja je utvrdila stvarno stanje ruševine, kao i njene dimenzije. Na osnovu rezultata te procjene, muftija Sejid Abdulvehab izdao je fetvu da se crkva, koja je dotrajala, može na istim temeljima i u istim dimenzijama opraviti, s naglaskom da „ne smije biti veća od prethodne ni za jedan pedalj, čak ni za jedan prst”.
Tako se 1833. godine počela graditi Stara pravoslavna crkva, a dovršena je 1835. godine. Sam njen oblik i veličina svjedoče o vremenu u kome je izgrađena, o vremenu kada nije bilo uobičajeno graditi vjersku građevinu izuzev džamije. Njen krov se jedva vidi iza ograde i ničim se ne razlikuje od krova obične kuće. Na ovoj crkvici vidi se uticaj dalmatinske graditeljske škole, bar što se zvonika tiče. Iste godine ju je, na Čistu nedjelju, osvještao vladika Josif i promijenio joj ime od hrama Pokrova u hram Roždestva Presvete Bogorodice.
Već od iste godine, počelo je prikupljanje novca za izgradnju mnogo veće crkve, kada prilike budu to dopustile. Novac se prikupljao od srpskog življa Mostara, a dosta sredstava se uspjelo prikupiti u južnoj Mađarskoj i Rusiji, pa je odmah kupljeno zemljište ispod postojeće stare crkvice. Po idejnom rješenju arhitekta Momira Korunovića, nova se pravoslavna crkva počela graditi 15. marta 1863. godine. Za vrijeme gradnje, došlo je do zastoja izvođenja radova zbog nedostatka finansijskih sredstava, ali i zbog više propusta glavnog graditelja Spasoja Vulića iz Tetova, pa je nastavak gradnje dodijeljen majstoru Andriji Domjanovu iz Velesa, koji je izgradnju te nove impozantne katedrale u vizantijskom stilu s 30.metarskim zvonikom i s četiri kupole u pozadini (jedna veća i tri manje) završio 1873. godine.
Saborna crkva svete Trojice bila je u ono vrijeme najveća pravoslavna bazilika u BiH.
Crkva je zapaljena 6.januara 1993. godine, na Badnji dan, pri čemu su ostali samo vanjski zidovi, zvonik i jedno zvono. Danas se obnavlja.
Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen