Dienstag, 25. Oktober 2022

Od Musale do Rondoa




Citati iz intervjua vezani za prostor Musala – Rondo. Intervjui su rađeni anonimno u periodu januar - juni 2011. godine.

Drago mi je da sam tada učestvovao u ovoj anketi, te da sam svojom izjavom lično doprinio ovom projektu. (spagos)

"Na Kantarevcu su gostovali „Duka i čavke“ iz Beograda, a njihova svirka i izgled su za tadašnji Mostar bili poprilična senzacija."


"U novo otvorenom Domu omladine, koji je inače sijecište raznih kulturnih događanja, također radi ljetna bašta, u kojoj pored domaćih grupa (Đenan did“), gostuju mnoge grupe i poznati pjevači iz drugih gradova. Dom omladine otvara i disko klub, u kome najprije Beli Pala, a onda Nikola Radić i Željko Skoko, puštaju odličnu muziku (1968.-9.)"


"Na "malom korzu" (Lenjinovo šetalište),nemam pojma kako se danas zove ona ulica od Rondoa do Stare gimnazije, se šetalo, gledalo, hakalo i kupile prve korpe."


"Kad bi došao kući, najčešće smo sjedili negdje u Starom gradu ili na Rondou gdje smo često dočekivali perače ulica. Mostar je nekad bio najčistiji grad stare dobre Juge."

"Na Rondou bih obično sjedili do kasno u veče . Tu bi prepričavali dnevne dogadjaje . Obično uz tople kifle ili ćevape."

" Organiziran je festival poezije, Recitatorsko borilište, likovni „Jesenji izviđački salon“, Gitarijadu (Spajdersi, Ruke, Sinovi neba, Jutro), Ligu disk đokeja (pobijedio Beli Pala iz Modiska). Na Balinovcu je subotom i nedjeljom poslijepodne, radio i Disko“Fenjer“ (ploče puštao pok. Goran Kulušić Ćavela). Otvoreni je Modisk, a plesalo se, pored već spomenutih mjesta, u Ekonomskoj, na Mašinstvu, na Studentskom, gdje su se afirmirale nove grupe „Most“ (kasnije „Rondo“), „Kaneliri“, „Jutro“."


"Škola i korzo su prva mjesta koja su obilježila moje simpatije i moja prva zabavljanja, za rukice i gore -dole niz korzo, a klupa u parku mjesto gdje smo bili sami :))) Korzo je definitivno mjesto svih naših javnih okupljanja , šetnja, ćosanja, druženja, zafrkancije, skrivenih pogleda, ćaskanja......svega nečeg lijepog u odrastanju i formiranju normalnog mladog čovjeka."


"Pravo zabavljanje i prve ljubavi počele su u Gimnaziji, koja se tada nalazila na Bulevaru (današnja srušena zgrada ispred Kantarevca, koja se obnavlja za Gradsku upravu). ). Obično smo se mi, iz viših razreda, zabavljali sa curama iz nižih razreda Gimnazije, a ponekad i iz drugih škola. Malo bi se „očijukalo“, pa „slučajno prolazilo“ da bismo se vidjeli i „pozdravili“, pa bi se našli u „Klubu“ Gimnazije ( u podrumskim prostorijama, koje smo sami uredili), ili bi se zbližili s najboljom prijateljicom djevojke koju smo željeli „osvojiti“, kojoj bi ona povjerila da nam se „sviđa“, pa bi se predložio odlazak u kino (neki dobar film), pa bi se otpratilo do kuće ( na početku, ne bliže od 20 m)."


" Izašao sam, iako su me roditelji odgovarali i bio, po mrklom mraku, u 17,30 sati na Rondo-u. Čekao sam par minuta i ona se pojavila iz mraka njezine ulice. Polako smo išli, po ledenoj kiši, mokri do kože, do kina „Zvijezda“, kad tamo-nema struje i nema filma. Onako mokri, otišli smo, preko Kujundžiluka, do Starog mosta, tamo, na početku Priječke čaršije ( odmah do Starog mosta-iza Čardaka), popili, uz svijetlost svijeća, po čaj u onoj maloj kavani, gdje smo zimi znali svraćati, koje nam vlasnik, iznenađen što smo došli po „ovakvom kijametu“, nije htio ni naplatiti, malo se ugrijali i polako, kao da se ništa ne događa, onako zaljubljeni, došli do njezine kuće. Bio sam sretan te večeri, unatoč tome što smo i ona i ja sutra dobili visoku temperaturu i bolovali nekoliko dana."


" Muzička škola, Kantarevac (tamo smo se okupljali za različite događaje, Partizansko groblje, trimuša, korzo (obavezno kukuruzi na ljeto), park, Kod Jagnjeta (obavezan točeni sladoled)."

"Danas je park renoviran, djeca ga koriste za igru, ali skoro sve ostalo je u njemu zabranjeno. Prije rata je naveče korišten od strane zaljubljenih tinejdžera, i kao mjesto za druženje uz piće, a danas je pod nadzorom 24 sata i postaje sve manje i manje pristupačan."

"Jedno vrijeme su u parku ordinirali tzv.šibicari koji su naivne varali u igri pogađanja ispod kojeg od tri poklopca od šibica se nalazi kuglica."

"Malo „ozbiljnije“ zabavljanje, u zadnjem razredu Gimnazije i za vrijeme studija, tzv. „hvatanje“ odvijalo se u tzv.„logama“. Moja „loga“ je bila ili na jednom skrovitom mjestu u Velikom parku (današnji „Zrinjevac“), ili u borićima iza X osmogodišnje škole, a ponekad, kad bi padala kiša, na Gradskom stadionu, u kućerku gdje su se prodavale karte za utakmice."


"Robne kuće HIT i Razvitak su bile u obaveznoj maršruti obilaska grada, bez obzira da li se namjeravalo štogod kupiti ili tek onako radi razgledanja."

"Kasnije, u nekim zrelijim godinama, pojavile su se specijalizirane prodavnice odjeće, obuće, bijele tehnike, alata i ostalih životnih potrepština, da bi se, negdje početkom „osamdesetih“ izgradile u Gradu i dvije jako dobre,velike, robne kuće „Razvitak“ i „HIT“ u kojima se moglo kupiti sve, „od igle do lokomotive“.

" Musalu doživljavam kao haotičan prostor s automobilima, autobusima, Monkey klubom, gomilom stolova vani kad sunčano, kretanje je poremećeno, previe je znakova i buke."

"Nikad nisam išao (samo prolazio) preko Titovog mosta. Još uvijek ima predostrožnosti, nemam s kim da idem i ne znam nikog mojih godina na „onoj“ strani."



"Ispred ruševine Jagnjeta, taksisti igraju šah, dok s druge strane Bulevara, kamena šahovska ploča na Španskom trgu stoji nekorištena."

"Sjećam se da je Bulevar bio mnogo ugodnije mjesto i ulica privlačna pješacima. Danas je više orijentirana saobraćaju, te je postala jedna od glavnih saobraćajnih arterija u gradu."

"Teško je izabrati samo određena mjesta... Mostar je mali grad a dovoljno veliki da se sakriješ od neželjnih lica. "



"Raja iz svih dijelova Grada su se međusobno uvažavala i pomagala i svi su davali svoj maksimalni obol u našem odrastanju i uređivanju lijepog života u Gradu. Ipak, po mojem sudu izdvojio bih nekoliko, ipak, posebnih grupacija: Raja sa Pijeska, Raja iz Liske, Raja iz Doline Grka, Raja s Bunura, Cernička raja, Raja iz Šantićeve i, naravno, moja Raja iz Radićeve ulice, ali i raja iz društvenih organizacija Izviđača, Planinara, Aero-kluba… koji su dolazili iz različitih dijelova Grada, a pripadali su različitoj kvartovskoj Raji. I sjajno smo funkcionirali."

"U Mostaru je bilo malo mjesta gdje se legalno moglo otići iza 22-23 sata. Svejedno, nisam volio „Liru“ i restoran na stanici. Tu si mogao biti samo ili svjedok ili okrivljeni."

"U to doba, gostujući igrači su dolazili s torbama pješke iz jedinog tada hotela u Gradu, hotela „Neretva“ i bili bi pozdravljani pljeskom pri dolasku, a pri povratku, ako bi Velež dobio utakmicu, prolaznici bi ih malo i zezali, dobacujući rezultat utakmice ili imena strijelaca golova."

"Muzika i ples u Mostaru imaju dugu tradiciju, iako sve vrste plesa nisu baš u svakom vremenu bile dobrodošle. Kao što je to bio slučaj sa rock and rollom i kafanom i baštom Pariz, na Lenjinovom šetalištu. Prvi otplesani rock and roll u Mostaru izazvao je brojne reakcije i kritike, a prema nekim pričama, čak je doveo i do zatvaranja ove plesne bašte."


" Nekadašnjeg vakta brižne majke bi, tamo negdje oko deset uvečer, kad bi bio vakat da se cure vraćaju sa korza, pripremale kantu sa smećem. Kao eto, odoše na dno sokaka, da prospu smeće, a da ne bi babo upitao: „kud ćeš u ovo doba?“ Prosulo bi se smeće i diskretno sačekalo da se vidi sa kim se to kćerka vraća sa korza. Je li sa drugaricama, ili je prati nakav...? Majka je to morala prva vidjeti. Bolje ona lično, nego da joj ujutro za kahvom to kaže komšinica. A ujedno, ako treba reagirati, bolje odmah, na licu mjesta. Korzo i izlasci te vrste davno su otišli u historiju. Danas su druga vremena. Korzo se još može pronaći samo na forumima, pod rubrikom nostalgija, ili u pričama starijih."


"Platani su u Mostar došli sa Austrijom i sa drvoredima na Stefanijinom šetalistu, ili kako bi to danas rekli, od gimnazije do Balinovca. Po platanima su ljetne bašče dobijale ime, platani, dva platana, tri platana."


"Izlasci su bivali na korzo. Sa korza se išlo ili u kino ili bi se sjelo negdje, ako bi bilo love. Ako nema love, onda na zid na korzu, do deset uvečer i lagano prema kući, usput bi se pričalo sa rajom, javilo kući i ostajalo u dvorištu, tiho bez galame do ponoći, ljeti i dalje. Upoznavanje sa curama je bilo ili na korzu ili na igranci. Randes bi u pravilu bio negdje u blizini kuće gdje cura stanuje i išlo bi se redovno preko korza, a onda do velikog parka. U početku držanje za ruke, kasnije zagrljeni."

(tekst priredio Gugo/20221018)

(ilustracije, fotografije iz arhive cidom.org)

(spagos)

Monografija Mostar – Vučijakovića džamija

                                     


Nastavljamo s fotografijama iz Monografije Mostar u izdanju knjižare Mutevelić - 2004 su izdali reprint izdanja iz 1982, što znači da su fotografije iz 1970-ih do 1982.


Vučijkovića džamija - Džamija Nesuh-age Vučijakovića.

Prema nekim izvorima oko 1528./1529. g., Nesuh-aga Vučijaković podiže džamiju, ispod Sahat kule, u blizini Potkujundžiluka i Staroga mosta, na Glavnoj ulici (Carskoj džadi), a koja je poznata i kao Vučijakovića džamija, ali i Džamija pod lipom, zbog jedne velike stare lipe koja je bila zasađena pred njom. Stablo lipe djelovalo je kao da je posađeno u jednu veliku, kamenom ograđenu, saksiju, a svojim granama kao da je grlilo munaru džamije. Ova džamija jedna je od tri potkupolne džamije Mostara. Jedino prema narodnim pričama možemo zaključiti da je porijeklo osnivača ove džamije iz Ljubuškog. Džamiju Nesuh-age Vučijakovića klesali su dalmatinski majstori pa ima određeni mediteranski štih u svom ukupnom izgledu. Služila je svojoj namjeni sve do 1941. g., a nakon Drugog svjetskog rata bila je zatvorena da bi u poslijeratno vrijeme bila restaurirana i pretvorena u odjeljak Arhiva Hercegovine. U posljednjem ratu ova lijepa džamija bila je znatno oštećena, munara joj je skraćena skoro do šerefe, a nakon rata, tek godine 1998., ponovno je obnovljena i vraćena svojoj osnovnoj namjeni, te tako opet služi vjernicima.”

Tekst je objavljen u knjizi Mostaski leksikon, autor Tibor Vrančić

fotografiju priredio Armin Džabirov

Monografija Mostar i knjiga Mostarski leksikon mogu se kupiti u knjižari Mutevelić u Mostaru.

(cidom)

Montag, 24. Oktober 2022

Mali princ za Pozorište lutaka Mostar

 





Jedna od najljepših nagrada za Pozorište lutaka u Mostaru - Nagrada "Mali princ" stigla je u Mostar.

Upravni odbor Udruženja prijatelja knjige „Mali princ“ odlučio je da ove godine nagradu „Mali princ“ za stvaralački doprinos razvoju dječije književnosti u Bosni i Hercegovini dodijeli književniku Irfanu Horozoviću i Pozorištu lutaka u Mostaru.

Irfan Horozović je ove godine navršio 75 godina života, a Pozorište lutaka u Mostaru obilježava 70 godina uspješnog postojanja i rada.

Nagrade su uručene na završnoj svečanosti Međunarodnog dječijeg festivala „Vezeni most“, koja se održala u petak, 21. oktobra u 17 sati u Galeriji portreta u Tuzli.

Dragim prijateljima od srca zahvaljujemo na ovoj vrijednoj nagradi koja će zajedno sa ostalim nagradama (71) nastaviti krasiti zidove i police naše kuće u Brankovcu.

(Dijana Ondelj Maksumić/cidom/20221022)

Iz Monografije Mostar – Gradski bazen i skakaonica

 


Nastavljamo s fotografijama iz Monografije Mostar u izdanju knjižare Mutevelić - 2004 su izdali reprint izdanja iz 1982, što znači da su fotografije iz 1970-ih do 1982.


Gradski bazen i skakaonica.

“Sve do 1958. g. jedini bazen za kupanje i treninge plivača, bio je mali, dvanaestmetaski, otvoreni bazen u Sjevernom logoru. Te godine u upotrebu se pušta novoizgrađeni plivački bazen olimpijskih dimenzija (50 x 25 m, dubine do 4,5 m) sa skakaonicom na tri etaže visokom 10 m. Zagrebački arhitekt-projektant Slavko Delfin skladno je ukomponirao bazen sa svim sadržajima na samu liticu rijeke Neretve. Njegova gradnja uveliko je ubrzala i unaprijedila razvoj plivačkog sporta u gradu na Neretvi. Inače, bazen je izgrađen tik do tzv. Novog groblja (mjesto gdje je danas zgrada elektro poduzeća u gornjoj Šantićevoj ulici) iz kojega su ekshumirani posmrtni ostaci mnogih znamenitih Mostaraca. Popularni Bazen služio je kao sportski objekt (olimpijski bazen) i kao gradsko kupalište. Na njemu su bili česti i međunarodni susreti. Mogao je primiti i do 1 500 gledalaca. Bio je to drugi bazen olimpijskih dimenzija izgrađen u Jugoslaviji (odmah nakon Šalate u Zagrebu), a na njemu se održalo prvo međunarodno natjecanje u plivanju 1960., kada je, nakon Olimpijade u Rimu, reprezentacija Japana gostovala na plivačkom meču s Jugoslavijom. Bazen je 1999. g. adaptiran, porušena je olimpijska skakaonica i dograđeni su neki novi pomoćni objekti.”


Tekst je objavljen u knjizi Mostaski leksikon, autor Tibor Vrančić

fotografiju priredio Armin Džabirov

Monografija Mostar i knjiga Mostarski leksikon mogu se kupiti u knjižari Mutevelić u Mostaru.

(cidom)

Sonntag, 23. Oktober 2022

Poraz Rođenih na Grbavici

 







fotografije: portali, facebook

FK Željezničar - FK Velež 2:0 (0:0)

Stadion: Grbavica

Sudija: Frano Jelić (Široki Brijeg)

Gledalaca: 7000

Strijelci: 1:0 - Amoah (51), 2:0 - Mekić (90+2) P.

Žuti kartoni: Cocalić (Željezničar) Halilović, Zeljković, Ikić (Velež)

FK Željezničar: Muftić, Galić, Kosorić, Cocalić, Malić, Hodžić, Beća (Mekić 62.), Štilić (Bekrić 83.), Amoah, Santos (90+2. Vego), Beganović (Haračić 62.). Trener: Edis Mulalić.

FK Velež: Bogdanović, Ovčina (Pantelić 70.), Zeljković, Ikić, Bajrić, Gosto (Dejanović 46.), Hasanović, Halilović (Vehabović 63.), Anđušić (Barow 63.), Zajmović, Haskić (Blagojević 63.). Trener: Amar Osim.


U okviru 15. kola m:tel Premijer lige Bosne i Hercegovine, FK Željezničar je ugostio ekipu FK Velež, a konačan rezultat utakmice glasio je 2:0.

Od samog početka Plavi su imali terensku incijativu, ali se na prvu pravu priliku čekalo već do 23. minute kada je Ikić izbio loptu ispred Beganovića. Samo sedam minuta kasnije dobra prilika za Amoaha nakon duplog pasa sa Beganovićem, ali Amoah nije uspio da šutne loptu sa svega nekoliko metara udaljenosti od gola.

U 37. minuti utakmice vidjeli smo najbolju šansu u prvom dijelu, tada je Haskić pobjegao Cocaliću nakon kornera, ali je šutirao visoko preko gola. Samo minut kasnije identična situacija, ali na drugoj strani gdje Cocalić šutira glavom visoko preko gola.

U drugom poluvremenu Plavi su nastavili sa sjajnom igrom, a veliku priliku imao je Beganović u 50. minuti utakmice, ali je ona upropaštena. Samo jedan minut kasnije Plavi su poveli protiv Rođenih, a strijelac pogotka bio je Joseph Amoah koji je imao odličan dribling prije pogotka i lagano matirao Slavišu Bogdanovića.

Samo dvije minute kasnije Velež je zaprijetio preko Hasanovića, ali lopta odlazi visoko preko gola. Mogao je Amoah postići dva pogotka danas, ali je u 65. minuti šutirao iz voleja visoko preko gola.

Do kraja utakmice Barow je pokušao sa 20 metara, ali je to uhvatio Muftić, a u 82. minuti Plavi su imali dobru kontru, ali je Štilić pao u kaznenom prostoru, te nije šutirao. Uprkos velikim protestima domaćih, jedanaesterac nije dosuđen.

(sport)

Stare slike pričaju – Prije 88 godina, Visoki let

 


Skoro 45.000 gledalaca okupilo se na aerodromu Dearborn u Michigenu 23. oktobra 1934. godine, kako bi gledali jedno specijalno lansiranje. Tu bi se trebala uzdići čelična kugla koja je visila ispod balona napunjenog plinom. U kapsuli pod nazivom „Century of progress“, "Stoljeće progresa" sjedili su dvoje naučnika, Jean i Jeanette Piccard, dvoje poznate balonista u to vrijeme, koji su željeli da se popnu u stratosferu radi naučnih mjerenja. 

Jeanette Piccard je imala kontrolu - kao prvi licencirani pilot balona u SAD-u. To nije svima odgovaralo. Neki sponzori su otkazali ugovore kada je postalo jasno da će Jeanette Piccard biti glavna. Par je ipak poletio i dostigao visinu od 17,5 kilometara, tokom svog osmosatnog putovanja. Jeanette Piccard je tri decenije držala svjetski rekord visine za žene. Putovanje do granica neba završilo se nenadanim slijetanjem u Ohajo. Janette se kasnije našalila na račun neurednog kraja spuštanja: „Kakva tragedija! Zapravo, željela sam da se spustimo na travnjak ispred Bijuele kuće.”

(welt)

(spagos)


Iz Monografije Mostar – Hendek, Sultan Selimov mesdžid

 


Nastavljamo s fotografijama iz Monografije Mostar u izdanju knjižare Mutevelić - 2004 su izdali reprint izdanja iz 1982, što znači da su fotografije iz 1970-ih do 1982.


Hendek - Sultan Selimov mesdžid

“Ovo zdanje nalazi se u Hendeku, neposredno prije početka Starog mosta. Ovaj mesdžid sagrađen je za vrijeme vladavine sultan Selima I, a služio je vojnicima koji su stražarili u kulama na mostu za obavljanje molitve. Originalan izgled mesdžida nije zabilježen, a zadnji je put temeljito popravljan 1882. g. Nakon zadnjeg rata, 2004. g. je obnovljen i danas je u njemu knjižara koju drži Islamska zajednica Mostar.”


Tekst je objavljen u knjizi Mostaski leksikon, autor Tibor Vrančić

fotografiju priredio Armin Džabirov

Monografija Mostar i knjiga Mostarski leksikon mogu se kupiti u knjižari Mutevelić u Mostaru.

(cidom)