Spavaj cvijete mali - drugi dio

na starom mostu, oko ponoći, sinoć...

Skokovi 2014. na TV večeras u 20:00

od 20:00 na TV1 Mreži

Skokovi 2014.

Tradicionalni 448. skokovi sa Starog mosta u Mostaru biće održani danas, s početkom u 16 sati, saopšteno je iz Kluba skakača u vodu „Mostari“.

Danas će, zbog priprema za takmičenje, od 15 sati biti zatvoren Stari most za pješake, a svi koji budu željeli posmtarati skokove, moći će to uraditi uz kupljene ulaznice, kazao je portparol Kluba skakača Saša Oručević.
Žiri u sastavu Emir Balić, Mirsad Deda Pašić, Samir Zukanović, Alica Jakirović i Enver Novaković ocjenjivat će prijavljene takmičare u kategorijama skokova na glavu i skokova na noge.
Balić smatra da će mostarski skakači imati jaku konkurenciju skakača iz cijelog regiona, posebno iz Kragujevca (Srbija) gdje se skokovi u vodu na sličan način njeguju, kao i u Mostaru.
„Nadam se da ćemo imati 25 skakača na glavu“, rekao je Balić.
U mostarskom klubu nisu mogli precizirati koliko će se ukupno takmičara natjecati, jer prijave primaju i danas na dan održavanja skokova. Takmičare će prethodno pregledati ljekarske ekipe i dati konačan sud da li su zdravstveno sposobni za izvođenje vrlo zahtjevnih skokova.
I ove godine tradicionalne skokove pratit će niz drugih kulturnih sadržaja i turističkih atrakcija.
Jedna od njih je i “Vispakova” velika džezva, koja je ušla u Guinnessovu knjigu rekorda kao najveća džezva na svijetu, koja će obilježiti desetu godišnjicu tog priznanja.
U kasnim večernjim satima, oko 22 sata, na luku Starog mosta skakači će upriličiti tradicionalnu bakljadu.

Čeka se novi rekord: Samo nebo je granica

Skok u vis

U skoku u vis, atletskoj disciplini, ovih dana se odvija jedno žestoko takmičenje kakvog do sada još nikad nije bilo. Jedna čitava generacija atletičara radi na tome da obore svjetski rekord u skoku u vis od 2,45 metara, star već 21 godinu.
                  
Kada će letvica postavljena na 2,46 metara biti preskočena, pitanje je dana.

Svjetski rekorder u skoku u vis Javier Sotomayor, bivši Kubanac, rekord je postavio 23. jula 1993. godine u Salamanci u Španiji. Rekordni skok obavljen je u hali, a svjetski rekord na otvorenom od 2,43 metra drži isti atletiačar.

Nakon 21 godine nedodirljivosti, skakači u vis su se po prvi primakli toj magičnoj visini. Derek Drouin u aprilu ove godine najavio da će se nešto važno dešavati u ovoj disciplini, preskočivši 2,40 m na takmičenju u Des Moinesu. Sijedili su skokovi u maju, od 2,41m Barshima u Rimu, zatim Uchowa u Dohi, kojim je pobijedio na tom takmičenju. U junu su na mitingu u New Yorku visinu od 2,42 m preskočila dvojica skakača, Mutaz Essa Barshim iz Katara zauzeo drugo mjesto, a prvo mjesto skokom iste visine zauzeo je Ukrajinac Bohdan Bondarenko.

Vječita rang lista najboljih skokova u vis, prvih jedanaest u svijetu i datumi skokova:

1.   2,45 m Javier Sotomayor, Kuba, Salamanca, 27. juli 1993
2.   2,42 m Patrik Sjöberg, Švedska, Stockholm, 30. juni 1987
3.   2,42 m Bohdan Bondarenko, Ukrajina, New York, 14. juni 2014
4.   2,42 m Mutaz Essa Barshim, Katar, New York, 14. juni 2014
5.   2,41 m Igor Paklin, Kirgistan, Kōbe, 4. september 1985
6.   2,41 m Iwan Uchow, Rusija, Doha, 9. maj 2014
7.   2,40 m Rudolf Powarnizyn, Ukrajina, Donezk 11.avgust 1985
8.   2,40 m Sorin Matei, Rumunija, Bratislava, 20. juni 1990
9.   2,40 m Charles Austin, SAD, Zürich, 7. avgust 1991
10. 2,40 m Wjatscheslaw Woronin, Rusija, London, 5. avgust 2000
11. 2,40 m Derek Drouin, Kanada, Des Moines, 25. april 2014

Naredni dani, i tradicionalni atletski mitinzi i prvenstva potkraj ljeta, pokazeće koliko je ova generacija atletičara spremna oboriti da obori taj record, star skoro četvrt vijeka.

Smail Špago

 http://novasloboda.ba/

Sto godina semafora

Prvi električni semafor na svijetu pušten je u pogon 5. augusta 1914. godine u Clevelandu, SAD. U Londonu je još 1868. godine, bio postavljan semafor sa pogonom na plin, ali je, nakon tri sedmice pogona, eksplodirao, pa je njegov rad do daljnjeg bio obustavljen.
 Skoro pedeset godina kasnije, u Clevelandu, savezna država Ohio, postavljen je prvi električni semafor na svijetu. Ovim semaforom bili su riješeni tehnički problemi koji su postajali na plinskim semaforima. Prvi električni semafor imao je samo zeleno i crveno svijetlo, a žuto je došlo tek nekoliko godina kasnije. Od polovine prošloga Rijeka, na semaforima u New Yorku se se pojavili i natpisi tipa: „Walk” i „Don’t walk”. Lik pješaka, koji stoji, ili ide, pojavio se 1961. godine u DDRu, a početkom dvadesetog prvog vijeka na semaforu se pojavio i prvi ženski lik.
 Deset godina kasnije, nakon prvog semafora u Clevelandu, postavljen je prvi semafor na Potsdamer Platzu u Berlinu, a na istom mjestu, od 1997. godine,stoji jedna kopija tadašnjeg semafora. U međuvremenu, samo u Njemačkoj, trenutno se u pogonu nalazi oko 1,5 milion semafora, u velikom broju slučajeva, opremljeni sa najsavremenijim LED lampama.
 Korištenjem LED dioda, gradske službe u velikim gradovima, samo na račun potrošnje struje godišnje mogu uštedjeti i do milion eura.
Svaki vozač provede u životu pune dvije sedmice čekajući da se upali zeleno na raznim semaforima. Zabilježeno je da je onaj prvi postavljeni semafor u istoriji, u Londonu, ubio jednog policajca. Postavljen na Londonskom Parliament Square kod Westminster palate, nakon svega tri sedmice eksplodirao, povrijedio jednoga policajca u blizini, koji je kasnije preminuo.
 Električni semafori, kasnije postavljani, mogli su ispasti iz pogona, ali nisu mogli eksplodirati. Semafori, kakve mi danas poznajemo, stari su 100 godina. Danas su najčešće povezani sa saobraćajnim centralama u gradovima, a pomoću zelenog vala moguće je ubrzati gradski saobraćaj. Međutim, i pored mogućnosti koje daje kompjuterizacija u savremenim uslovima, svakom gradu na svijetu to još nije pošlo za rukom.
 Osnovna stvar sa svim semaforima je: Zaustaviti se na crveno. Na vertikalno postavljenim semaforima crveno je uvijek gornje, kako bi i oni koji imaju problema sa razlikovanjem boja znali kada se moraju zaustaviti.
 Semafore prati i jedna prilično bizarna priča oko crvenog, zelenog i žutog svjetla. Navodno, u Kini, tokom kulturne revolucije šezdesetih gomina, bilo je pokušaja da se farbe na semaforima izmijene, jer, po njihovim mjerilima, crvena boja iz ideoloških razloga nije bila baš najpodesnija kao znak za zaustavljanje, pa je nekoliko tadašnjih „revolucionara” dalo prijedlog da se boje na semaforima podese obrnuto, to jest da se zaustavlja na zeleno, a prolazi na crveno. Naravno, takvu odluku čak ni režim Mao Ce Tunga nikad nije usvojio.
 Semafori sutrašnjice će moći govoriti sa učesnicima u saobraćaju, a uskoro će u većim gradovima biti moguće, putem smartfona, dobiti informaciju i prilagoditi se vožnji kroz šumu semafora, pa čak putem mobitela zahtijevati da se upali zeleno na semaforu.
 I naravno: tom prilikom simpatični glasić će cvrkutati: „Pripremite se, slijedi zeleno!”

Smail Špago

 http://novasloboda.ba/

Spavaj cvijete mali - Surova stvarnost???

Spavaj cvjete mali...

Na ćepenku jednog dućana u Priječkoj čaršiji rano jutros, šetajući starom jezgrom Mostara, naišli smo na prizor, koji nikog ne bi trebao ostaviti ravnodušnim.
Dječak i djevojčica, možda brat i sestra, bez krova nad glavom, pripijeni jedno uz drugo, spavali su čvrstim snom na najlonu, koji im je služio kao madrac.
I dok se naši vrli političari ubiše od suvislih priča o „borbi“ za čovjeka, jutrošnji prizor, koji nagoni suze i bol u duši, najbolji je dokaz njihove dušebrižnosti.
A. Š.
(Novasloboda.ba).

Kako je rušen i obnovljen Stari

Dan kad su obale Neretve ponovo spojene

Kako je rušen i obnovljen Stari

Preneseno sa: tacno.net

Onaj ko nije živio u Mostaru, teško može razumjeti zašto Mostarci Stari most smatraju čak članom svojih porodica i zašto mu tepaju, nazivajući ga kratko: ”Stari”. Otud i važnost 23. jula kao dana obnove porušenog Starog mosta.

Na današnji dan, 23. jula 2004. godine, obale Neretve ponovno su spojene. Uz pjesmu ”Izronio je Stari za one što ga vole”, vatrometom iznad obnovljenog Starog mosta uvečer 23. jula u Mostaru je završena ceremonija njegova otvaranja na kojoj se najčešće isticalo kako je taj kulturnopovijesni spomenik, uvršten na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine, simbol pomirenja u Mostaru i Bosni i Hercegovini.

“Mi ne želimo da most samo spaja dvije strane rijeke, što mostovi inače čine… Mi želimo da povežemo ljude u Mostaru, koji je nakon sukoba ostao jedan od najrazorenijih gradova u Evropi”, govorili su tih dana Mostarci.

Onaj ko nije živio u Mostaru, teško može razumjeti zašto Mostarci Stari most smatraju čak članom svojih porodica i zašto mu tepaju, nazivajući ga kratko: ”Stari”. Otud i važnost 23. jula kao dana  obnove porušenog Starog mosta.

Stari most srušen je 9. novembra 1993. godine, tačno u 10 sati i 16 minuta. Čuveni luk nad Neretvom, djelo mimara Hajrudina, učenika čuvenog Mimara Sinana, srušeno je u hladnu rijeku nakon što je u više navrata pogođen tenkovskim projektilima Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Most je, prema riječima svjedoka, projektilima gađan tokom cijelog dana 8. novembra, da bi dan kasnije bio i potpuno urušen. Taj barbarski čin snimljen je kamerama, a snimak je brzo obišao cijeli svijet. Prvi predsjednik Predsjedništva BiH rahmetli Alija Izetbegović izjavio je kako je nakon rušenja Starog mosta “na trenutak zamrzio ljudski rod”.

Inače, most su još 1992. godine gađali pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) kojima je u to vrijeme zapovijedao general Momčilo Perišić.

I mada je Raspravno vijeće Haškog suda (ICTY) 29. maja ove godine u prvostepenoj presudi Jadranku Prliću i ostalima iz čelništva tzv. ”Herceg-Bosne”’, koji su za udruženi zločinački poduhvat  u međunarodnom sukobu osuđeni na 111 godina zatvora, zaključilo da je Stari most bio legitiman vojni cilj, to ne umanjuje zločin onih koji su uništili biser svjetske baštine poslije više od četiri stoljeća postojanja.

Nešto više od deset godina nakon rušenja, jula 2004. godine, Mostar je ponovo bio središte svijeta, ali ovaj put kao pozitivna vijest. Tog 23. jula u Mostaru su bili svi. Od princa Charlesa i visokih zvaničnika Evrpske unije (EU), Ujedinjenih naroda (UN) i evropskih zemalja, do najviših lidera Bosne i Hercegovine i zemalja regiona.

Tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Sulejman Tihić kazao je kako se obnovom Starog mosta ”slavi pobjeda mira i suživota u Mostaru i BiH”. Po Tihićevim riječima, Stari most je ”simbol zajedničkog življenja i temelj BiH gdje se susreću civilizacije Istoka i Zapada”.

Tadašnji visoki predstavnik Evropske unije (EU) u BiH Paddy Ashdown je rekao je kako obnova Starog mosta znači pobjedu nade nad nesrećom. Razaranje Starog mosta, nastavio je Ashdown, uvjerilo je cijeli svijet o veličini zla koja se dogodila u BiH.

“Sustavno granatiranje Starog mosta simbolizira razaranje ljudske kvalitete i multietničnosti po kojoj je BiH bila poznata. Ovim mostom možemo dokazati pobjedu nad granicama”, rekao je Ashdown.

Na samoj ceremoniji osam skakača Kluba skakača ”Mostari” je s bakljama u rukama izvelo prve skokove s 28 metara visokog obnovljenog luka mosta u Neretvu, što je posebice burno pozdravljeno. Baklje su im predali skakački veterani, legendarni Emir Balić i Mirsad Deda Pašić, simbolizirajući tako uvjerenje da će mladi graditi novi i bolji svijet.

Tokom večeri, uz vatromet koji je osvijetlio mostarsko nebo, izveden je kulturno-zabavni program koji je, između ostaloga, uključio folklorne grupe, dječje horove, vojne orkestre iz Turske i Austrije, te njemački pjevački zbor. Nastupio je i Dino Merlin koji je izveo i čuvenu ”Mostarsku”. Simbolično, pjevala se i pjesma ”Samo da rata ne bude”.

Od 23. jula do danas Stari most je posjetilo na stotine hiljada turista. Nažalost, to nije popravilo sliku Mostara koji je i danas duboko nacionalno podijeljen, a gradu prijeti kolaps. Stari most nije imao priliku obaviti svoju svevremenu ulogu – mosta koji spaja ljude i kulture.

Sedmogodišnja obnova

Obnova Starog mosta trajala je sedam godina, a njegova izgradnja koštala je 13,5 miliona dolara. Novac za izgradnju prikupljen je kreditom Svjetske banke, kao i donacijama Turske, Italije, Holandije i Hrvatske. Glavni izvođač radova na mostu bila je turska firma ”ER-BU” iz Ankare, specijalizirana za obnovu starih kamenih mostova.

Grad Mostar je za obnovu kompleksa Starog mosta uzeo zajam od Svjetske banke u iznosu od 4 miliona dolara. Uz Svjetsku banku, posebnu ulogu u obnovi Starog mosta odigrali su donatori. Italija je donirala tri miliona dolara, Honadija dva miliona dolara, Turska i Banka za obnovu i razvoj Vijeća Europe po miliona milijun dolara te Hrvatska 600.000 dolara. Francuska je donirala tehničku opremu i pripremu izrade projektne dokumentacije obnove mosta.

Fondacija za kulturu Aga Kan na čelu sa svjetski poznatim arhitektom Amirom Pašićem je, također, bila uključena u projekt u cilju “unapređivanja klime za pomirenje naroda u Bosni i Hercegovini, kroz priznavanje njihovog zajedničkog kulturnog nasleđa u Mostaru”.

Napori na obnovi mosta pojačani su kada je 2002. godine postavljen prvi kamen temeljac. Ronioci su prethodno uklonili originalno kamenje iz rijeke.

Stari most izgrađen je od kamena tenelija, kojega je mimar Hajrudin dao izvaditi iz kamenoloma Mukoša, nekoliko kilometara južno od Mostara. Kamen za rekonstrukciju mosta 2002. do 2004. godine izvađen je iz tog istog kamenoloma. Za obnovu Starog mosta iz Mukoše je izvučeno 1.250 kubnih metara, a svaki je blok sustavno ispitivan i tradicionalnim i suvremenim ultrazvučnim metodama. Kriterij kvalitete kamena odredili su geolozi Zavoda za geologiju iz Sarajeva.

Na koncu je odabrano 360 kubnih metara najkvalitetnijeg materijala, od čega je izrezano 1.088 elemenata, dimenzija 40X50X100 centimetara, za luk i zid mosta, vijence i ogradu.

Za popločavanje mosta, prema originalu, korišten je kvalitetni organogeni krečnjak. Od ostalih je materijala korišten tradicionalni vapneni mort i metal. Metalne dijelove izradio je metalurški kombinat Kemal Kapetanović iz Zenice koji su vrlo slični izvornom. Svaki se metalni element nakon gradnje zalijevao olovom. Zbog specifičnosti postupka lijevanja između dva spojena kamena bloka bilo je potrebno izraditi posebne alate.

Remek-djelo i čudo

Stari most je izgrađen između 1557 – 1566 nakon što su građani Mostara zamolili Sultana Sulejmana Kanunija ili Veličanstvenog da dobiju novi most, jer je drveni podignut u vrijeme sultana Mehmeda Fatiha II bio dotrajao. Prvi temelji Starog mosta udareni su 24. oktobra 1557. godine.

Izvodač gradnje mosta bio je Mehmed-beg Karađoz, najveći vakif (legator) Hercegovine, iza kojeg je ostala centralna mostarska Karađoz-begova džamija i brojne drugi vakufi.

Most se smatra jednom od najljepših znamenitosti iz otomanskog doba. Hivzija Hasandedić ga naziva ne samo remek-djelom već čudom arhitekture turskog vremena. Bio je proglašen objektom svjetske baštine, simbolom složene konstrukcije i, sa 28 metara, bio je najduži kameni most u Evropi. Po njemu je grad dobio ime.

Bez obzira na ovu fizičku vrijednost, imao je i onu simboličnu: most između ljudi različitih kultura.

Iako su lokalni arhitekti i graditelji odmah poslije rušenja počeli da planiraju obnovu, pet godina se čekala ponovna izgradnja. Naime, 1998. godine UNESKO, Svjetska banka i Grad Mostar proglasili su globalno partnerstvo za izgradnju mosta.

Most su srušile kiše

Dan nakon rušenja Starog mosta u Mostaru, 10. novembra 1993. godine predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman održao je sastanak sa predstavnicima takozvane Herceg-Bosne Matom Bobanom i Jadrankom Prlićem, te Matom Granićem, Ivićem Pašalićem i drugima.

O time svjedoče Tuđmanovi stenogrami, koji su bili dio dokaznog materijala protiv Jadranka Prlića i ostalih vojnih i političkih čelnika takozvane Herceg-Bosne, a kojima bi uskoro trebalo biti presuđeno za brojne zločine i Hercegovini i srednjoj Bosni.

Tuđman je, usput, pitao ko je srušio “taj mostarski most”?

“On je, bile su strašne kiše, toliko pucan prije, tako da je sam pao”, kazao je Boban Tuđmanu.

Tuđman je ponovo pitao:

“Hoćemo li mi biti optuženi. Inače, među nama, rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist?”.

Na to je Mate Boban kratko odgovorio: “Nama”.

Anadolija