Dio atmosfere sa Oktobarfesta – Od šatora do šatora

 

Oktoberfest – Mala šetnja od šatora do šatora

Ljudi slave, flertuju i piju u svim pivskim šatorima na minhenskom Oktoberfestu. Ali postoje – barem gledano trezveno – jasne razlike. A tu su i razne vrste piva.

Šator Samostrijelaca. (Armbrustschutzenzelt) bio je na Oktoberfestu još davne 1895. godine, između ostalog i za smještaj strijelaca. Boksovi i balkoni su nazvani po lokalnim životinjama: od A za orla do W za divlju svinju. Tradicija gađanja ovdje se još održava. U produžetku je streljana duga 30 metara. Služi se: Paulaner.

Augustin. U šatoru najstarije minhenske pivare Augustiner, stanovnici Minhena posebno slave sebe i bavarsku udobnost. Samo ovdje se još uvijek toči pivo iz tradicionalnih drvenih bačvi, Hirschen. Ovdje- kao što ime govori - toči se Augustiner pivo.

Braurosl. Pschorr festivalska dvorana “Bräurosl” dobila je ime po kćeri bivšeg vlasnika pivare Pschorra. I tamo su stvari uglavnom rustikalne i ugodne - s izuzetkom prve nedjelje Oktoberfesta. Tada hiljade homoseksualaca ovdje slavi “GaySunday”. Haker Pschorr je tada pijan.

Fischer-Vroni. Stariji gosti, ali i turisti, vole slaviti u Fischer-Vroniju. U ovom relativno malom šatoru nalazi se bavarski specijalitet: Steckerlfisch. Služi se Augustiner pivo.

Hacker Marque. Publika je mlada i slavi pod “bavarskim nebom” u šatoru Hakerskog festivala. Sa svojim bijelo-plavim stropom i malim oblacima, smatra se jednim od najljepših šatora. Kao što ime govori: pije se Hakera.

Hofbräu Marque. Sa skoro 10.000 sjedećih mjesta iznutra i izvana, najveći je i vjerovatno najglasniji šator: Hofbräu šator je prvenstveno dom turista iz cijelog svijeta koji su već upoznali i vole pivo u Hofbräuhausu. Čak i ujutro, prije nego što počne muzika, šator se čuje kako tutnji po festivalskom terenu. I ovdje ime govori sve: krigle sadrže Hofbräu pivo.

Käfer Wiesn-Schänke. Nigdje nije ekskluzivnije nego u Käferovom Wiesn-Schänkeu. Gustina promi i slavnih je velika, u šatoru Käfer nema samo Paulaner piva, već ima i vina i šampanjca.

Kufflers vinski šator. U vinskom šatoru porodice Kuffler, fokus - kao što ime govori - nije na pivu. U kriglama nema svijetlog piva, ali postoji veliki izbor vina i šampanjca. Paulaner isporučuje točeno pšenično pivo.

Löwenbräu – Fesrhalle. Veliki lav iznad ulaza riče “Löööööwenbrääääu” i tako privlači lokalno stanovništvo i pridošlice. Sa više od 8.000 mjesta, festivalska sala je jedan od većih šatora. Šta da se pije, pa naravno, ono što lav riče.

Marstaall. Tamo gdje su slavne ličnosti decenijama slavile na hipodromu, štale su stajale od 2014. godine. Veliki dio Marstalla je sličan svom prethodniku: šampanjac, stolnjaci i izvrstan meni. I ugledni gosti koji piju Spaten pivo. Pečenjara je zaista zauzeta. Šator je dobio ime po velikom volu na ražnju, koji nije samo ukras iznad ulaza, već i glavna atrakcija ovog festivalskog šatora. Cijeli volovi se ovdje peku u jednom komadu skoro 130 godina. Imaju imena: Paul, Max i Bernhard su već visili na ražnju. Pivo se ovdje zove: Spaten.

Schottenhamel. Najveći folklorni festival na svijetu tradicionalno se otvara u Schottenhamelu: gradonačelnik ovdje toče prvo bure piva, signalizirajući početak festivala. Poslije u šator ulijeću uglavnom mladi ljudi iz Minhena i okoline koji vole zabavu. Ovdje se takođe pije Spaten.

Shooter Marque. U ovom šatoru se također poštuje tradicionalna bavarska udobnost i radost slavlja. Tradicionalno državno gađanje Oktoberfesta Bavarskog sportskog streljačkog saveza i dalje se odvija na 110 streljana - daleko od slavljenika. Ovdje možete pronaći: Löwenbräu.

Paulan Festhalle. Za jubilarni Oktoberfest 2010. godine pivara Paulaner je napravila potpuno novu gradnju. Njen orijentir je toranj sa rotirajućim Paulaner lončićem ispod Bavarske. Paulaner Festhalle - nekadašnji Winzerer Fähndl - već duže vrijeme ima centralnu opskrbu pivom: prstenasta linija na podu garantuje da se tok piva neće zaustaviti. Trebalo bi da bude jasno koje se pivo ovde pije.

Marque šatorska tradicija u Oidn Wiesn. Schuhplattler, Goaßlschnalzer, srdačna limena muzika, stari minhenski delikatesi i Augustiner pivo: gosti svjesni tradicije kojima se moda seoskih kuća i mini-dirndls anatema ovdje isplati. Trachtler, Schuhplattler i Goaßlschnalzer stvaraju “griabige” (ugodnu, robusnu) atmosferu.

Boandkramerei Oidn Wiesn. Šator je „nasljednik“ Herzkasperl šatora, koji je privukao ljubitelje narodnih igara i moderne narodne muzike: Mlade grupe koje razvijaju nove smjerove s unakrsnim stilskim elementima ovdje su ponudile raznovrstan program. Vlasnik Boandlkramereija je obećao: Tako će biti i kod njega. Vlasnik Herzkasperla borio se na sudu za svoje mjesto na Oktoberfestu - bezuspješno. I ovdje ima augustinca.

Schutzenlisl u Oidn Wiesn. Od 2022. godine u Oidn Wiesnu, šator je pratila Beauty Queen - ali bez pravnog spora od strane vlasti. Na sceni: narodni pjevači, velikani Gstanzla i duvački muzičari. Svako ko dođe ovde, može da pjeva. Povremeno se od ljudi traži i da slušaju – kako bi se predstave mogle čuti bez izobličenja. Piju se Augustiner i pšenično pivo Hacker Pschorra.

Pa ko izdrži, od šatora do šatora, od krigle do krigle, uz napomenu da jedna krigla sadrži 1 litar piva, nek mu je Prosit! Nazdravlje! I bog na pomoći”

(msn)

(NovaSloboda.ba)

Tuna, koje želi da bude delfin

 

Čini se kao da se ova tuna* malo ohrabrila, i želi da bude nešto što nije, i što ne može biti. Ka da je delfin izlijeće iz vode , leti po zraku, ispred južnih obala Engleske, u blizini grada Plymoutha. Na kajaku se u ovom trenutku nalauio Rupert Kirkwood, koji je posmatrao ovaj čudesni let tuna i kaže: “Bilo je jato od otprilike 50 crvenih tuna, koje su lovile skuše** i morske igle**. Prilikom lova iskakale su iz vode”.

Nema podataka, koliko je ovaj ineresantni lov sa iskakanjem iz vode trajao, a vjerovatno se češće ponavlja. O tome, šta je uzrok ovakvom panašanju ove vrste tuna, takođe još, barem za sad, nema podataka.

-:-

Da zaronimo malo za ribama, koje se spominju u gornjem tekstu, i malo da obnovimo znanje. Možda neke stvari do sada nismo ni znali.

*Tuna (lat. Thunnus thynnus, atlantska plavoperajna tuna) je morska riba iz porodice skušovki (Scombridae). Ovu ribu nazivaju još i tunj, tun, obična tuna.

Tijelo tune je vretenastog oblika, usko i špicasto na vrhu glave, zadebljano pri sredini tijela, a od sredine prema repu se opet bitno sužava. Koža im je čelično plave boje, sa zelenim i odsjajima boje lavande. Na prsima ima dvije peraje, na trbuhu bliže repu još dvije. Na bokovima iza škržnih otvora ima bočne peraje, a na leđima jednu veliku. Rep je velik, repne peraje podjednake dužine s urezom pri sredini. Od leđne peraje prema repu nalazi se niz manjih nazubljenih peraja. Toplokrvna je riba i jedina je takva u svijetu riba. Doseže težinu i do 600-650 kg a može narasti preko 4 metra. Prosječna lovna težina u Jadranu je oko 12 kg.

**Skuša (škombar, golac, vrnut; Scomber scombrus) je morska riba iz porodice skušovki (scombridae). Poznata je i kao škombra ili vrnut.

Skuša ima vretenasto tijelo, usko pri vrhu glave koje se širi prema sredini tijela te se ponovno sužava prema repnoj peraji. Repna peraja je izbačena pri vrhu i dnu a po sredini je duboko urezana. Male ljuske prema repu su sve sitnije. Leđa su joj zelenkasto-smeđe boje ispresjecana okomitim tamnim crtama. Bočne strane tijela su boje sedefa, a trbuh je bijel. Skuša u Jadranu raste najviše do 50 cm i skoro do 1 kg težine. Prosječna joj je dužina 15-20 cm a težina oko 0,7 kg. Atlantske skuše narastu i do 3 kg a procjenjuje se da žive do 15 godina.

** *Iglice (Belonidae) porodica riba iz reda igličarki (Beloniformes) koji obuhvaza 47 vrsta unutar 10 rodova. Poznata je i kao mosraka igla.

Morske igle ili iglice (Belonidae) su porodica riba koje se prvenstveno vezuju za vrlo plitka morska staništa, ili površinu otvorenog mora. Neki rodovi uključuju vrste koje se nalaze u morskim i slatkovodnim sredinama (na primjer Strongylura), dok je nekoliko rodova ograničeno na slatkovodne rijeke i potoke, uključujući Belonion, Potamorrhaphis i Xenentodon. Morske iglice nalikuju sjevernoameričkim slatkovodnim gar ribama (familija Lepisosteidae) po tome što su izdužene i imaju duge, uske čeljusti ispunjene oštrim zubima, a neke vrste morskih iglica nazivaju se gar iako su samo u daljini srodne s pravom gar ribama. Taj naziv se prvobitno koristio za morsku iglicu (Belone belone) u Evropi, a tek kasnije su ga evropski doseljenici tokom 18. vijeka primjenili na sjevernoameričku ribu.

(news)

(NovaSloboda)

Prije 113 godina – Odbijenica, ili dozvola ulaska

 

Granične kontrole nisu izum 21. vijeka. Niti su specijalnost nacija koje su naklonjene izolaciji. Istina je upravo suprotno: što je imigracija centralizovanija za neku zemlju, ona više gleda na granicu. To ilustruje ova fotografija, snimljena na ostrvu Ellis kod New Yorka, gde su milioni ljudi prošli kroz graničnu kapiju ka SAD između 1892. i 1954. godine. Ili ne.

Ovdje doktor pregleda grla tri dječaka. U to vrijeme ljudi su se jako bojali tifusa. Zdravlje je ionako bilo najvažniji kriterijum za dozvolu za ulazak: na dugim stepenicama u zgradi na ostrvu Ellis, ljekari su pomno posmatrali kako se imigranti penju po njima. Pored toga, intelektualni invaliditet, nepismenost, kriminalna istorija ili nedostatak finansijskih sredstava takođe mogu dovesti do odbijanja. U određenoj mjeri, Ellis Island je bio realizacija testa ulaska, odbijenica ili dozvola ulaska, koji dominira debatom o migracijama u Evropi danas. Svako ko je bio odbijen nije imao izbora nego da se vrati. Ostrvo Ellis je bilo popularno poznato kao "Ostrvo suza".

Nije poznato da li su ova tri dječaka uspjela. U tom trenutku, najmanje dvojica su bila manje zainteresovana za sanitarnu inspekciju, nego za fotografa koji ih je slikao.

(nzz)

(spagos)

Zrinjski slavio protiv Veleža

 

Velež – Zrinjski 0:1 (0:1)

Stadion Rođeni.

Sudija: Miloš Gigović (Gradiška)

Žuti kartoni: Surdanović, Jurilj (Zrinjski)

Strijelac: 0:1 Mulahusejnović (33′)

Velež: Hadžikić, Oreč, Halilović (od 78′ Haskić), Pršeš (od 60′ Lauš), Hrkač, Mlinarić (od 78′ Lohan), Šturm, Jevtović (od 60′ Šarić), Vehabović (od 72′ Museliani), Mehremić, Milak.

Zrinjski: Marić, Barišić, Mašić, Ćorluka, Mulahusejnović (od 85′ Jurilj), Malekinušić (od 63′ Ćuže), Savić (od 63′ Ivančić), Surdanović, Topić, Ćavar (od 90′ Mlinar), Tičinović.

Zrinjski nastavlja pobjedonosni niz i večeras je slavio protiv Veleža u gradskom derbiju

Jaka kiša, koja je počela padati od početka gradskog derbija u Mostaru, spriječila je igrače i Veleža i Zrinjskog da pruže ljepšu igru, a gosti su na kraju prvog poluvremena otišli s golom prednosti.

Početak utakmice pripao je Zrinjskom, koji ima veći posjed lopte i oni su prvi zaprijetili u 3. minuti, kada je šutirao Savić, a lopta otišla pored stative..

Velež je prvi put zaprijetio u 23. minuti, kada je, poslije kornera, Hrkać glavom poslao loptu iznad prečke.

Četiri minuta kasnije, lijep solo prodor Oreča, ali je njegov šut otišao iznad prečke.

I, onda, u 33. minuti, Zrinjski dolazi u vođstvo. Surdanović je centrirao s lijeve strane, pred golom Veleža najviši je bio Mulahusejnović, lopta je pogodila stativu, udarila u leđa golmana Hadžikića i završila u mreži – 0:1.

Minut prije kraja prvog poluvremena, Topić je šutirao sa 18 metara, ali je Hadžikić bio na mjestu.

Drugo poluvrijeme bilo je znatno siromašnije od prvog, igra se uglavnom odvijala između dva šesnaesterca-

Velež je zaprijetio u 48. minuti, kada je Halilović šutirao pravo u dobro postavljenog golmana Marića.

U 72. i 77. minuti, pokušali su Mlinarić i Lauš, nema opasnosti po gol Zrinjskog.

Potom je dva puta, u 84. i 88. minuti, pokušao Oreč, ali je oba puta Marić bio na mjestu.

U 90. minuti, Zrinjski je izveo opasan kotranapad, loptu je prihvatio Ćuže, koji je pogodio samo vanjski dio mreže.

(NovaSloboda.ba)

Iz svijeta – Slike sedmice

 

Potop

Dani NATO-a Zapravo su se u Ostravi. Češka, trebali održati Danoi NATO-a proteklog vikenda.

Ali događaj vojnog saveza bukvalno je pao u vodu. Čitave četvrti trećeg po veličini grada u Češkoj su poplavljene, kao i velike površine zemlje u istočnoj Evropi i Austriji.

Danima ranije, meteorolozi su predviđali ogromne količine padavina koje su sa sobom trebale donijeti takozvanu Vb vremenska situacija. Vodene mase došle su iz Mediterana i transportovane su sa Alpa sa područjem niskog pritiska. Uz klimatske promjene, ovakvi događaji nisu češći, ali postaju sve nasilniji, upozoravaju stručnjaci.

Krvavi protest

Demonstracije, anti-vladine parole: Otkako je početkom septembra u Gazi otkopano šest mrtvih talaca, na ulicama Izraela ponovo tinjaju protesti. Rođaci otetih i njihove pristalice traže (kao ovdje u Tel Avivu) hitan prekid rata. Izvještaj državnog TV kanala Kan vjerovatno će povećati pritisak na premijera Netanyahua: Prema njima, teroristička organizacija Hamas se već pregrupisala u sjevernoj Gazi i priprema "sljedeću fazu rata". U januaru je izraelska vojska objavila da su borbe u tom dijelu obalnog pojasa okončane, ali je nedavno ponovo pojačala zračne udare.

Premalo ušmrkano

Petri Loper je prošle subote čak dvaput nos bio pun. Na 23. Svjetskom prvenstvu u burmutu* (uđmrkivanju duhana) u Horwu, u kantonu Lucern, Švicarska. Amerikanka je u roku od minute hrabro usisala što više duhana iz doze od pet grama, da bi na kraju otkrila, da za na nije bilo mjesta među prvo troje. Učestvovalo je ukupno 220 učesnika (svako ko je kihnuo bio je diskvalifikovan!) - a sva mjesta na podijumu u ženskoj, muškoj i ekipnoj konkurenciji otišla su u Njemačku.

Uz preporuku: pitajte svog ljekara ili farmaceuta o rizicima i nuspojavama.

*Burmut (turski burun nos, otu trava) naziv je za fini aromatski prah napravljen od duhanskog lišća koji se uvlači kroz nosnice šmrkanjem, koji se prvobitno uživao u južnoj Americi u indijanskim plemenima, a poslije kolonizacije Južne Amerike od strane Portugala i Španjolske u Europi se ova praksa uživanja burmuta proširila preko Portugala u 16. stoljeću. U 20. stoljeću uživanje burmuta je skoro zamrlo.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Prije 92 godine – Ručak iznad Manhattana

 

Nekima se zavrti u glavi samo gledajući muškarce koji čitaju svoje novine, puše cigarete, raspakuju sendviče tako mirno, kao da sjede na klupi u parku - a ne na slobodnoj čeličnoj gredi visokoj 260 metara: „Lunchtime atop a Skyscraper“, “Vrijeme ručka na vrhu nebodera" (druga fotografija) nije samo jedna od najpoznatijih fotografija 20. vijeka. Teško da postoji slika koja nadahnjuje maštu toliko kao slika jedanaest montera čeličnih konstrukcija koji vise nogama nad Manhattanom 29. septembra 1932. na 69. spratu novonastalog Rockefeller centra. Zar se zaista nisu plašili visine? Šta bi se dogodilo da je neko izgubio ravnotežu, slika je krasila sobe širom svijeta u bezbrojnim reprintima? Okolnosti njenog nastanka još uvijek nisu tačno razjašnjene. Nekoliko fotografa je dokumentovalo izgradnju nebodera.

Istorija umjetnosti sada pretpostavlja da je Amerikanac Charles Clyde Ebbets snimio scenu - ovdje on na prvoj slici, kao autoportret naspram svjetla. Međutim, to ostaje neosporno, kao i tvrdnja da je slika jednostavno postavljena u reklamne svrhe za novu poslovnu zgradu i nikako nije bila snimak. Ali jedno je tačno: izraz američkog načina života, životnog odnosa koji karakteriše optimizam i neustrašivost, što je bilo posebno traženo u vremenima kada je zemlja bila u neviđenoj ekonomskoj krizi. Ko je želio da ga savlada, nije trebao da se plaši visine.

(welt)

(spagos)

Hercegovačko selo

 

"Ne možete ni zamisliti kakvim životom oni tamo žive. Kao pravi pravcati pošteni seljaci. Ustaju rano jer imaju mnogo posla, a liježu rano i imaju jako malo vremena za razmišljati." O.W

Na slikama: "Hercegovačko selo" - Čuhovići / Konjic - Bosna i Hercegovina

(foto: DženadDžino/20240928)

Posmatranje slike – Poziv na putovanje

 

„Namještaj je ukrašen / uglađen godinama / Stoji u tvojoj sobi / I cvijeće je nježno / Najrjeđe vrste / U mirisu ćilibara i svjetlucanja."

Samo sinestetički nadareni gledaoci slike „Intérieur à la fougère noire”, "Enterijer sa crnom paprati" mogu osjetiti miris ćilibara koji im već enormno treperi pred očima. Kao da ima previše toga da se vidi odjednom, preobilje istovremenih nadražaja. Ispod išarani tepih, crveno popločan zid, jarko zeleni sto sa žutim voćnim plodovima u ružičastoj posudi, ispred razularene paprati, guste klice na slici u pozadini, ispred svih mirisa i svega dekoracija, čak i prisutna gospođa je zanijemila i postala veoma blijeda.

U svojoj poemi u stihu „Poziv na putovanje“ iz 1857. godine, Charles Baudelaire (Šarl Bodler) je nastavio da rimuje: „Tamo gde se sve mirno smije - zadovoljstvo i veselje i sjaj. I još uvijek se živo može zamisliti kako su nekada revolucionarne jezičke slike francuskog pjesnika, dvije generacije mlađeg slikara Henrija Matisa inspirisale na stvaranje ovakvih slika - i to na bezbrižno i, u najboljem smislu, raskošno oslobađanjem njegovih motiva, oblika i boja.

Od 22. septembra Fondacija Beyeler u Riehenu kod Bazela poziva da krenete na putovanje, u opus Henrija Matisa, koji je utro put mnogim umjetnicima 20. vijeka.

(welt)

(spagos)

Žutooki pingvin - Blistav i rijedak

 

Jedan od najrjeđih pingvina na svijetu proglašen je pticom godine na Novom Zelandu, kako je objavila organizacija za zaštitu šuma Forest and Bird.

Svake godine održava se glasanje kako bi se podigla svijest o prijetnjama legendarnim vrstama ptica pacifičkih država, u kojima je učestvovalo više od 52.400 ljudi širom svijeta.

Žutooki pingvin (na slici), koga u njegovoj domovini nazvaju hoiho, smatra se kritično ugroženim. Samo oko 160 parova živi na istoku južnog ostrva Novog Zelanda, inače se vrsta može naći na ostrvu Stewart i subantarktičkim ostrvima Auckland i Campbell.

Životinje koje su visoke između 60 i 80 centimetara i mogu vrištati, boluju od virusnih bolesti, ili ih napadaju psi; Tvorovi i drugi grabežljivci jedu im piliće.

Njegove karakteristične osobine su žute oči i miris koji podsjeća na ribu. Oštar miris ovog pingvina neodoljivo privlači pse koji ga mogu namirisati i s velike udaljenosti, zbog čega je još ugroženiji. Sramežljivi hoiho, što na maorskom jeziku znači 'bukač', ima kreštav glas i živi u priobalnim šumama i šikarama. Hoiho je ugrožena vrsta u Novom Zelandu i otprilike ih oko 5000 preostalih, živi u divljini. Kao i većina pingvina, uglavnom je ribožder...

(welt)

(NovaSloboda.ba)

Pečat planinarskog društva Prenj

Zaljubljenost u planinarenje počinje ostvarivati svoje organizirane oblike odmah nakon dolaska Austrougarske monarhije u Bosnu i Hercegovinu. I premda je planinarski pokret postojao i prije dolaska Austrougarske, može se reći da on uvelike jača osnivanjem prvog organiziranog društva u BiH (Bosnische – Herzegovinischer touristen-verein) godine 1892. Prvi zapisi o aktivnostima Planinarskog društva Prenj u Mostaru postoje iz 1929. g. Uzimajući u obzir sve gore navedeno u nedoumicu nas stavlja postojanje pečata prvog Hrvatskog planinarskog društva, podružnica „Prenj“ iz Mostara, koje je prema istom registrirano daleke 1874. godine.

Korišteni tekstovi iz knjige:

• Bio jednom jedan... - Tibor Vrančić, Smail Špago, Ismail Braco Čampara. (Neobjavljena knjiga), 2018.

Fotografija:

Br. 1. - Pečat Planinarskog duštva Prenj iz Mostara iz 1874.

Priredili: Tibor Vrančić, Smail Špago, Armin Džabirov 

(Cidom team: 20240815)

Mostar strip vikend 2024.

 

Dva dana ispunjena inspiracijom i zabavom: U subotu počinje Mostarski strip vikend

Deveto izdanje Mostarskog strip vikenda održat će se 28. i 29. septembra u Hrvatskom Domu Herceg Stjepan Kosača.

Ovaj festival predstavlja jednu od najvažnijih manifestacija posvećenih strip kulturi u regiji i okupit će brojne autore, ljubitelje stripa i umjetnosti.

Otvorenje festivala je planirano za subotu, 28. septembra u 12 sati, a manifestaciju će svečano otvoriti ambasador Kraljevine Nizozemske Henk van den Dool. Među počasnim gostima bit će i predstavnici ambasada Italije, Španije, OSCE-a te mnogi drugi istaknuti gosti, što dodatno naglašava međunarodni karakter ovog događaja.

Ove godine imamo rekordnih 30 gostiju iz raznih dijelova svijeta, od Nizozemske do Japana. Među gostima su mnoga poznata imena poput Milorad Vicanović Maza, Lana Šator, Filip Andronik, Sanida Omanović, Pasquale del Vecchio, Tatjana Vidojević, Milan Mišić, Fernando Dagnino, Midhat Kapetanović Mido, Robert Solanović, Zdravko Cvjetković, Lejla Mustafić, Keiko Ichiguchi, Remco Lee Polman, Selena Danilović, Esmir Prlja, Dejan Šiuk, Wilfred Ottenheijm, Roxanne Lucker, Ana Živković, Sara Živković, Ana Ciglar, Andrea Venturi, Melina Kepeš, Erwin Suvaal, Darko Macan, Zvonimir Pehar, Renee Rienties, Ejla Macanović, Francis Portela.

Njihovi radovi bit će predstavljeni na izložbi koja će trajati tijekom cijelog festivala.

Kao i prethodnih godina, Mostarski strip vikend nudi bogat program koji uključuje crtanje i potpisivanje radova gostujućih autora. Također, organizirane su radionice crtanja za djecu koje će voditi Midhat Kapetanović Mido i Filip Andronik. Ove radionice će omogućiti mladim talentima da razviju svoje vještine, a za učesnike ćemo osigurati razne nagrade, čime dodatno potičemo kreativnost i sudjelovanje.

"Ove godine imamo i jednu lijepu vijest koju želimo podijeliti sa svima. Nedavno smo dobili mail od roditelja jednog od učesnika naše radionice od prije nekoliko godina. Javila nam da nam kaže da joj je kćerka prije par dana upisala renomirani umjetnički fakultet u inostranstvu i da je sve počelo sa našom radionicom upoznavanjem sa čarima devete umjetnosti", naveli su organizatori.

Posjetitelji će također imati priliku družiti se s maskotom festivala, Mostarkom, koja će ih voditi kroz različite aktivnosti. Osim toga, organiziramo nagradne igre za najsretnije posjetitelje, čime dodatno potičemo interakciju i zabavu.

"Iza nas je već nekoliko uspješnih projekata. Organizirali smo osam strip vikenda u Mostaru i veliki broj radionica za mlade. Naš cilj je animirati okolinu za kulturu stripa, a pozitivne reakcije javnosti daju nam motivaciju za daljnji rad," izjavili su iz kluba Mostrip, koji je osnovan 2015. godine od strane strip entuzijasta iz Mostara.

Klub nastoji pomaknuti strip s kulturne margine te promovisati strip-kulturu, posebno među mlađom generacijom. Ova manifestacija ne samo da slavi strip kao oblik umjetnosti, već i potiče kreativnost, saradnju i povezivanje različitih kultura.

(klix/20240926)

Najveći folklorni festival na svijetu

 

Oktoberfest. Uvijek se nose iste crne pantalone kao i vi svake godine? Ali, baš ne i svi!

Za 189. Oktoberfest, premijer pokrajine Bayern, Markus Söder je odlučio da se prvi put pojavi u Lederhosenu (kožnim pantalonama, vezeni model Miesbacher Hirschlederne, “izgleda dobro” itd.)!

Osim modne premijere bavarskog premijera, koju je nosio prilikom čepiranja prvog bureta sa pivom od strane gradonačelnika Münchena Dietera Reitera u proteklu subotu u 12 sati, posjetioci najvećeg folklornog festivala na svijetu mogu se radovati nečem što je poznato i popularno, u trajanju od 16 dana: Mnogobrojne i raznovrsne rodavnice na prikolicama, festivalski šatori - u koje su prvi pohrlili već u devet ujutro -, kobasice, pečena piletina i naravno pivo. Ove godine krigla piva košta između 13,60 i 15,30 eura.

Usput, jedna krigla piva sadrži jedan litar piva. Ova mjera se posebno odnosi na Oktoberfest u Münchenu. Na ovom događaju, prazna krigla piva teži 1,3 kg. A krigla puna piva na Oktoberfestu teška je 2,3 kg.

Vrlo malo ljudi će vjerovatno propustiti ovaj događaj.

Prošle godine ovdje je došlo 7,65 miliona ljudi.

(welt)

(NovaSloboda.ba)

Tragični kraj bokserske ikone bez premca

 

Sjajni Rocky Marciano je na današnji dan pobijedio u svom posljednjem bokserskom meču prije 69 godina i ostao neporažen. 14 godina kasnije njegov život se završio tragično.

Posljednja velika borba ikone ponovo je bila događaj koji je pokrenuo cijelu sportsku Ameriku. Na prepunom stadionu Yankee u New Yorku, veliki Rocky Marciano susreo se sa veteranom Archie Mooreom - šampionom protiv šampiona, neporaženi svjetski prvak u teškoj kategoriji Marciano je bio izazvan od strane nosioca titule u poluteškoj kategoriji.

Moore, tada 41-godišnjak, bio je pronicljiv strateg koji je bio siguran, nakon dugog proučavanja video zapisa, da je pronašao plan koji će srušiti nepobjedivog čovjeka. Pogrešio je.

Marciano je četiri puta nokautirao "starog mungosa" u taktičkoj borbi koja je počela u šestoj rundi 21. septembra 1955. godine, a Moore je nokautiran u devetoj rundi. - i završio nevjerovatnu boksersku karijeru koja je, po mnogo čemu, do danas neprevaziđena.

Marciano - zapravo Rocco Francis Marchegiano - rođen je 1. septembra 1923. u Brocktonu, Massachusetts. Počeo je da se bavi boksom tek sa 20 godina, ali je potom sve svoje ambicije uložio u karijeru koja je u početku izgledala malo vjerovatna.

Sa 1,79 m i samo 85 kg, nije bio rođeni teškaš, ali su mu njegove posebne kvalitete omogućile da izraste daleko iznad onoga što se činilo njegovom sudbinom. Pored njegove sposobnosti da snažno udara sa obe pesnice, Marciano je imao ogromne sposobnosti primanja udarca, i dobro oko. To je osjetio i veliki Joe Louis, koji je 1951. godine - kada je prošao svoj vrhunac - bio jedan od mnogih koji je otišao nokautiran od Marciana.

Na kraju, Marciano je ušao u istoriju kao jedan od najboljih boksera teške kategorije u istoriji, koji je imao i jedinstveno dostignuće ispred drugih velikana kao što su Louis, Muhammad Ali i Mike Tyson: penzionisao se neporažen nakon 49 pobeda u 49 profesionalnih borbi - njegov besprijekorni rekord postao je nadmašen od strane superzvijezde Floyda Mayweathera tek 2017. godine.

Razni rekordi koje je Marciano postavio i danas važe: On je jedini svjetski prvak u teškoj kategoriji koji je ostao neporažen i onaj s najvećom stopom nokauta u borbama za titulu (85,7).

Marcianovo postignuće u nokautiranju svih njegovih protivnika u borbama za titulu također je jedinstveno u svim težinskim kategorijama: Jersey Joe Walcott, kojeg je zbacio s trona (dva puta), Roland La Starza, Ezzard Charles (nakon pobjede poenima u prvom pokušaju), Don Cockell i, na kraju, Moore.

Mnogi stručnjaci vide Marcijana daleko ispred, u poređenju najboljih boksera svih vremena, a Vladimir Kličko ga je takođe svrstao među pet najboljih ikada, nakon što je njegova karijera završena 2017. godine - uz Luisa, Alija, Tomasa "Hitmana" Hernsa i brata Vitalija. Za razliku od mnogih drugih boksera, Marciano nije osjećao potrebu da se povuče. Dobro je uložio svoj novac, bio je prilično bogat i u potpunosti se posvetio porodičnom životu, vođenju TV emisije i drugim projektima.

Godine 1959. odustao je od samo jednog pokušaja povratka, što je potaknulo pobjeda Ingemara Johanssona nad Floydom Pattersonom.

Deset godina kasnije, Marciano je umro pod sličnim okolnostima kao košarkaška zvijezda Kobe Bryant 2020.: sjedio je u privatnom avionu na putu za Des Moines, Iowa, kada se relativno neiskusni pilot dezorijentisao zbog lošeg vremena i izazvao nesreću.

Marciano je umro 31. avgusta 1969. godine, dan prije njegovog 46. rođendana, planirana je zabava iznenađenja za njega na mjestu slijetanja. Marciano je sahranjen u Fort Lauderdaleu na Floridi, zajedno sa svojom suprugom Barbarom, koja je umrla od raka pluća pet godina nakon njega.

(msn)

(spagos)