Bez obzira gdje se nalazite u Memorijalnom parku mira u Hirošimi, možete čuti Zvono mira iznova i iznova – duboki osnovni ton sa svijetlim prizvukom. Zvuk dugo visi i vibrira u tišini imanja, poput hladnog povjetarca u zraku. I izaziva jezu. Posjetioci se ohrabruju da sami zvone; zvuk simbolizira želju za svjetskim mirom. Heiwano Kane je jedan od više od 70 spomenika, skulptura i stanica u parku koji obilježavaju bacanje atomske bombe prije 80 godina, 6. augusta 1945. godine. Eksplozija je imala za cilj uništiti političko i ekonomsko jezgro centra naoružanja u Hirošimi: okrug Nakajima, smješten na ostrvu između pritoka rijeke Ota, gdje se danas nalazi Memorijalni park mira. Najmanje 70.000 ljudi je odmah umrlo, a isti broj ponovo do kraja 1945. godine od posljedica povreda i izloženosti zračenju. Monstruoznost događaja pogađa posjetioce parka na svakom koraku. Tu je kupola atomske bombe, ruševine bivše Trgovinske i industrijske komore. Brdo s pepelom hiljada ljudi. Vječni plamen koji će se ugasiti tek kada se svo nuklearno oružje ukloni sa Zemlje. Kenotaf s popisima imena svih žrtava. Dječji spomenik mira, koji obilježava djevojčicu Sadako Sasaki, koja je preživjela eksploziju u dobi od dvije godine i umrla od leukemije u dobi od dvanaest godina. Nadala se da će pronaći lijek savijajući origami ždralove i željela ih je napraviti 1.000. Drugi su morali dovršiti svoj posao; do danas, školarci postavljaju šarene nizove papirnih ptica na njen spomenik. Dugo nakon što zvona utihnu, ovi utisci ostaju.
(sdz)
-:-
6. august 1945. godine je zauvijek promijenio svijet
Na današnji dan, 6. augusta 1945. godine, u samo jednoj minuti izbrisan je čitav grad. Nebo iznad Hirošime bilo je vedro. Ljudi su izlazili iz kuća, trgovci otvarali radnje, djeca išla u školu. A onda – sunce koje nije bilo sunce. Svjetlost, vatra, tišina, pa pakao.
Bacanjem prve atomske bombe u historiji ratovanja, čovječanstvo je ušlo u novu eru – eru u kojoj vlastita destruktivnost nadmašuje prirodne katastrofe, bolest, pa čak i ratove.
U trenutku kada je "Little Boy" bačen na Hirošimu, američka vojska je već imala u planu još devet bombi koje su bile u različitim fazama izrade. Cilj je bio – prisiliti Japan na bezuslovnu kapitulaciju. Samo tri dana nakon Hirošime, druga bomba – "Fat Man" – pala je na Nagasaki. Japan je kapitulirao 15. augusta, ali analitičari i danas raspravljaju da li su bombe bile nužne – ili je Japan već bio na koljenima.
Ljudi koji su preživjeli eksploziju nazivaju se "hibakusha", što u prevodu znači "osoba pogođena eksplozijom". Više od 650.000 osoba dobilo je ovaj status. Mnogi su bili diskriminisani u japanskom društvu, jer su ih se bojali zbog potencijalnog širenja bolesti. Ipak, neki su preživjeli i obje eksplozije – poput Tsutomu Yamaguchija, koji je bio u poslovnom putovanju u Hirošimi 6. augusta, a potom se vratio u svoj rodni grad Nagasaki – taman na vrijeme da preživi i drugu bombu.
Danas je Hirošima simbol mira. Na mjestu eksplozije nalazi se Memorijalni park mira, sponzorisani i od strane bivših neprijatelja. Grad je obnovljen, ali duhovi prošlosti nisu nestali.
Svake godine na današnji dan, u 8:15, zvona zvone, bijele papirne ždralove spuštaju niz rijeku, a ljudi u tišini stoje, moleći da svijet nikada više ne ponovi tu grešku.
U svijetu u kojem devet država posjeduje više od 13.000 nuklearnih bojevih glava, a političke tenzije rastu iz dana u dan, podsjećanje na Hirošimu nije samo akt pijeteta – to je upozorenje.
(klix)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen