Ljepota Bosne i Hercegovine - Sestre Bektić iz Srebrenice

 

Najljepše razglednice iz sela Jasenova kod Srebrenice

​Sestre Ćamka, Kadira, Fatima i Đeneta Bektić iz sela Jasenova kraj Srebrenice za sebe kažu da se ne sjećaju jesu li prvo naučile hodati ili jahati.

Foto: Dario Matić, 24. septembar 2022.

Na putu Trolova

 

Trollstigen je spektakularni planinski put u oblasti Rauma, u zapadnoj Norveškoj.

Cesta puna serpentina se penje uz planinu i nudi uzbudljivi doživljaj vožnje.

Ova cesta je jedna od najpopularnijih nacionalnih turističkih ruta u Norveškoj i predstavlja spektakularnu vožnju gore ili dolje, serpentinama između Åndalsnesa i Valldala.

Put nije posebno dug, ali vijuga kroz 11 krivina do Stigrøre, na 858 metara nadmorske visine.

Na vrhu Trollstigena nalazi se platforma sa koje se pruža spektakularan pogled, a tu su i dva vidikovca duž ceste. Svi su dizajnirani da se uklope u prirodno okruženje, od strane norveške arhitektonske firme Reiulf Ramstad Architects.

Izgradnja ceste je započela 1916. godine, putem, koji je stoljećima postoja između mjesta Åndalsnesa i Valldala. Još uvijek se mogu vidjeti dijelovi originalnog puta za konje pod tovarom, koji se na nekim mjestima nalazi uza sami novi put. Svaka od 11 krivina ima svoje ime, većina po majstorima koji su predvodili građevinske ekipe, koje su gradile cestu.

Vožnja po cesti je fascinantna, ali može biti i test za živce! Ali, ako vam je pomalo neugodno s visinama, možda biste trebali pustiti da neko drugi preuzme volan.

Činjenice o Trollstigenu

Cestu je 31. jula 1936. otvorio kralj Haakon VII. Prije toga, farmeri sa obje strane planine vrijedno su radili na izgradnji i poboljšanju puta, koji je postojao prije otvaranja novog puta

Put je uzak, sa nagibom od oko 9%

Vozila duža od 13,1 metar ne smiju se kretati ovom cestom

Cesta je zatvorena tokom zimskih mjeseci, ali je vrlo popularna turistička atrakcija tokom ljeta. Postoji nekoliko sjajnih vidikovaca i prolaznih džepova, sa kojih se pruža spektakularan pogled u dolinu.

Trollstigen Road - Rauma - Norway - Fjord Tours

Na ovom putu se 2. oktobra našla jedna naša ekipa, koje je na neki način, jednim nezaboravnim događajem, htjela ugostiti rodicu Šaćiru, koja je iz Mostara došla u posjetu rodbini u Norveškoj.

Od najmanjih do najvećih, od unučadi, do deda i nena, uspon na putu Trolova je zabilježila Sabina. Ovdje nekoliko najinteresantnijih momenata sa ovog jedinstvenog izleta.

Ko zna, možda se nekad i ponovi!?

(spagos)

Vrijeme jeseni, vrijeme kestena

 

Kakav bi to početak jeseni bio da ulicama ne zamiriše kestenje, miris koji evocira brojne uspomene iz djetinjstva. Kesteni su se pekli još u 16. stoljeću u Rimu, a ta tradicija postoji i danas. Mnogi bi se u Mostaru zasigurno složili da nema ljepšeg mirisa jeseni od Četinih pečenih kestenja. Kao što postoje majstori svakog zanata, tako je i Četa u gradu na Neretvi majstor za kestene.

Kad je u pitanju ova jesenska delicija, Četa nas nikada nije iznevjerio. Stoga vrijedi prošetati do ovog majstora za kestenje i počastiti se. Pitomi kesten je onaj koji jedemo, dok je divlji kesten poznat po svojim ljekovitim svojstvima.

Nutritivna vrijednost

Po nutritivnom sastavu kesteni su slični smeđoj riži, a odličan su izvor elemenata u tragovima (minerala koji su nam potrebni u vrlo malim količinama). Bjelančevine im nisu jača strana, no zato su vrlo bogati škrobom, te je od ovih plodova moguće napraviti i brašno.

Kesten je jedini orašasti plod koji sadrži vitamin C, a predstavlja izvrstan izvor vitamina B6. Kesteni su također i dobar izvor kalija i folne kiseline te prehrambenih vlakana neophodnih za pravilno funkcioniranje probavnog sustava.

Kesten je namirnica koju odlikuje nešto viša energetska vrijednost, budući da 100 grama pečenog kestena sadrži oko 245 kcal. Iako je plod kestena vrlo hranjiv, dosta se teško probavlja. Zanimljivo je da pečeni kesten sadrži više vitamina, a kuhani veću količinu mineralnih sastojaka.

Odabir kestena

Kod kupovine kestena treba obratiti pažnju da su plodovi veći, sjajni, bez rupica na ljusci, što je znak da nema nepoželjnih ličinki. Kada ih uzmemo u ruku, masa im mora odgovarati veličini, a ne smiju imati šuplji zvuk kada ih protresemo. Kestene treba čuvati na hladnom do 2 tjedna, a korisno je provjeriti jesu li se na pojedinim plodovima pojavile rupice i tada takve plodove treba izdvojiti.

Kesteni kao lijek

Relativno velika energetska vrijednost koju duguje visokom udjelu škroba čini kesten odličan izbor za sportaše, osobe izložene tjelesnim naporima te djecu. S obzirom da obiluju kalijem, a istovremeno su siromašni natrijem, kesteni se savršeno uklapaju u prehranu osoba s kardiovaskularnim i bubrežnim oboljenjima. Također, prehrambena vlakna sadržana u njima mogu biti od pomoći svim osobama s neredovitom stolicom. Čaj od lista kestena je poznati narodni lijek protiv tegoba s dišnim sustavom poput bronhitisa i astme, dok se kora i drvo kestena zbog bogatstva taninima upotrebljavaju kao adstrigensi.

(izvor:bljesak)

Memory: Hilmija Maksumić (1943-2022)

 

Otišao nam je jedan od najboljih!

I Gradska ima svoje velikane.Hilmija je bio jedan od takvih.

Poznavao sam Selama Maksumića, Ibrahima Maksumića, Jusufa Maksumića i njima pridodajem i Hilmiju Maksumića, kao velikane sa Gradske.

Selam Maksumić je bio predvodnik svoga naroda 1993. godine.Kao predsjednik MDD“Merhamet“ Ljubuški ostvarivao sam kontakte sa Selamom i njegove pokušaje spašavanja ummeta sa Gradske.Pregovarao je sa p. Danilom Lučićem, koji je imao „Ogradu“ uz Gradsku, kako bi spasio žitelje Gradske od krvoprolića i nestanka.Uspio je u tome- nije bilo mrtvih. Bilo je raseljenih i odjavljenih sa svojih ognjišta. “Živa glava sve snese“. Tako i naši Gradčani.

Selamu Maksumiću treba podići spomenik – u srcima svih Maksumića, Elezovića, Špaga, Čolića, Masleša…

U istom rangu je i Hilmija Maksumić.

Poznajem ga od  „malih nogu“kao starijeg učenika i prijatelja u doba kada smo se susretali u školi, na Diklanači, za Lalića kulom iliti u Gradskoj, koju sam „pohodio“ sa svojom nenom r. Habibom prilikom godišnjih mevluda u Gradskoj.Također smo igrali nogometne susrete u Gradskoj pod imenom „Gožulj“-„Gradska“, ispred džamije.

Džennet je dobio novog člana da još više učvrsti ljudskost i ljubav prema ljudima „jer smo mi sjeme i potomstvo vječnosti“ (E.Jung)

Rečeno je da Tvorac svakome dao da živi onoliko koliko je potrebno da uradi ono zbog čega se rodio.

I Hilmija je ispunio svoju misiju časno i neukaljano prema bilo kome.

Neka ova rečenica da utjehu supruzi i njihovoj djeci, rodbini i prijateljima.

Zadnji put sam vidio Hilmiju na posljednjem sijelu na Gožulju. Prišao mi je i rekao:“Dozvoli da Ti odam priznanje za ono što radiš na ljubusaci.com“. Kako sam bio ponosan!

Na mevludu, ove godine, na Gožulju, ovog ljeta, to je učinio i g.Ejub Maksumić sa Gradske pitajući me: “Jesi li bio na hadžu?“ Odgovorio sam: Nisam! Ejub dalje kaže „i ne trebaš da ideš, jer ovo što radiš na ljubusaci.com je vrijedno hadžiluka“. Obojica sa Gradske, a ovi iz Ljubuškog (ne svi) kažu:? ’ta će on!? Interesantno!

Uz Hilmiju odlaze, koji je radio u PTT Ljubuški (u starom sastavu): Tomo Lučić, upravnik; Ante Lučić, službenik; Ljuba Tokić, službenica; Enisa Fazlinović (Pašić), službenica; Ćelebija Delalić, službenica; Mahmut( Maše) Orman, poštar; Jakiša Tomić, poštar; Đoko Ratković, službenik; Iko Tomić, poštar…Svi su umrli. Neka je mir sa njima!

Također, moram da pomenem i familiju Gujić (Ismet( Roša) i Abida) koji su porodili devetero djece: Đemu, Salku, Ahmeta i Hasana te Raziju, Enveru, Sadiju, Rabiju i Saniju, suprugu rahmetli Hilmije Maksumića.

Susretao sam ih na Diklanači, kada su se počeli zabavljati na putu Gožulj-Lalića kula.

Ovim tekstom želim da odam priznanje i Hilmiji i Gradskoj, kada su nam podarili takve osobe i takvo ponašanje koje može biti uzor civiliziranom svijetu u kojem živimo.

Izražavamo iskreno saučešće Saniji (Sanki), njihovoj djeci, rodbini i prijateljima našeg Hilmije!

Kemal Mahić

(ljubusaci.com)

MEMORY: HILMIJA MAKSUMIĆ( 1943-2022) – Ljubušaci (ljubusaci.com)

Iz stare štampe - Mostar 1895. godine

 

"Hercegovina je uglavnom lijepa u svojim škrtim ljepotama. Mada se može se vjerovati da je u stanju da ubije osjetljivog čovjeka za tri mjeseca a da jakog čovjeka oslabi za godinu. Tokom paklenog ljeta samo je jedna tema razgovora među ljudima. Svugdje se možete sresti sa pitanjem –„Imaš li groznicu?“. Tu je i podpitanje-„Ako nemaš, zašto nemaš?“, što je nerazdvojno radi slijedećeg, nijednog običnog čovjeka neće zaobići barem jedna pošast u mjesecu julu. Čak i zimi užasni sjeverni vjetar, taj neobuzdani surovi ledeni udar, ubire svoje žrtve i urliče preko njihovih grobova.“

Dio članka iz engleskih novina "The Illustrated London news“ od 16.02.1895.

Ilustracija: Mostar, Glavna ulica1895, foto Stjepan Tomlinović.

(Armin Džabirov/cidom)

Četvrti uzastopni remi Rođenih

 

Premijer liga, 12. kolo

Velež - Posušje 1:1

Strijelci: 0:1 Jović, 1:1 Halilović

Velež: Bogdanović, Zvonić, Pršeš, Ovčina, Hasanović, Ikić, Halilović, Kvakić, Zajmović, Dejanović, Džanković.

Posušje: Kukić, Brković, Landeka, Krišto, Hanuljak, Begić, Jović, Pavković, Horić, Dadić, Krešić.

Nogometaši Veleža i Posušja podijelili su bodove u Gabeli u okviru 12. kola m:tel Premijer lige BiH odigravši neriješeno 1:1. Zanimljivo da su Rođeni tako upisali četvrti uzastopni remi.

Gosti su bili bolji na otvaranju utakmice i u 12. minuti su došli do zasluženog vodstva golom Jovića na asistenciju Hanuljaka.

Ekipa Amara Osima je bila bolja nakon primljenog gola. Redale su se prilike, Zajmović je čak pogodio i prečku, a do gola su stigli u 27. minuti. Halilović je postigao fenomenalan gol s 25 metara.

I do odlaska na odmor gledali smo odličnu utakmicu, a prečka je bila saveznik i domaćeg tima kada je šutirao Pavković s 10 metara. Ostalo je 1:1 na kraju prvog poluvremena.

Tempo igre u drugom poluvremenu je znato opao, a gosti su bili nešto bolji rival na terenu. Iz jedne takve prilike gosti su pogodili i prečku kada je Begić šutirao glavom. Imao je i Velež nekoliko dobrih prilika, ali do kraja više nije bilo promjene rezultata pa je ovaj susret završen neriješenim rezultatom.

Velež je ostao na osmom mjestu Premijer lige BiH, dok je Posušje na pretposljednjem. Velež u narednom kolu gostuje Igmanu, dok će Posušje dočekati Tuzla City.

(fotografije, fkvelež, Dino Đonko, portali, arenasport)

(sport)

Putopis: Šta su jeli i kako su se oblačili stanovnici BiH 1850. godine

                                       

Ovaj rad su naučnici odabrali kao kulturno važan i dio je baze znanja civilizacije kakvu poznajemo. Rad je reproduciran iz originalnog artefakta i ostao je vjeran originalnom djelu. Stoga ćete vidjeti originalne reference o autorskim pravima, bibliotečke pečate (pošto se većina ovih djela nalazi u našim najvažnijim bibliotekama širom svijeta) i druge oznake u djelu.

Ovo djelo je u javnom vlasništvu u Sjedinjenim Američkim Državama, a možda i kod drugih nacija. U Sjedinjenim Državama možete slobodno kopirati i distribuirati ovo djelo, jer nijedan entitet (pojedinac ili korporacija) nema autorska prava na tijelo djela.

Kao reprodukcija istorijskog artefakta, ovo djelo može sadržavati nedostajuće ili zamućene stranice, loše slike, pogrešne oznake, itd. Naučnici vjeruju, i slažemo se, da je ovo djelo dovoljno važno da se sačuva, reproducira i učini dostupnim javnosti javnosti. Cijenimo vašu podršku procesu očuvanja i zahvaljujemo vam što ste bili važan dio u održavanju ovog znanja živim i relevantnim.

Naslov originala: Edmund Spencer: Travels in European Turkey, in 1850; Through Bosnia, Servia, Bulgaria, Macedonia, Thrace, Albania, and Epirus; With a Visit to Greece and the Ionian Isles

Stari most, grafika oko 1900. cidom

Edmund Spenser je putopisac koji je kroz naše krajeve putovao 1850. godine. Njegove zabilješke, iako ne sasvim pouzdane, predstavljaju zanimljiv zapis o načinu života tadašnjeg vremena. Portal Bosnae prenosi njegove zapise koji daju odličan uvid u tadašnji način života.

Uvođenjem reforme tokom XIX stoljeća, Osmansko carstvo se prilagođava evropskom načinu odijevanja, navodi se. Na prostoru Bosanskog ejaleta novi stil se nije pretjerano dopao stanovnicima. Ipak, reformisani ukus je toliko preovladao da je u potpunosti istisnut turban i janjičarski kauk. Fes koji se počeo masovno nositi bio je veoma nezgodan jer je u većini slučajeva spadao na uši. Od njega nije bilo koristi prilikom zaštite od vrućina, hladnoće ili kiše.

Bošnjaci su veoma često imali brkove, koje su bojili u crno, u skladu sa preporukama iz Kur’ana, kako navodi Spenser. Zaliske i glavu su brijali ali na način da ostave čuperakna vrhu glave, “da bi ga njegov anđeo čuvar imao na sudnjem danu za šta izvući iz groba”. Bradu su nosile samo hadžije i mali broj starih ljudi, koji su time isticali svoju mudrost. Svi muškarci i žene boje svoju kosu, a omiljena boja je crna. Za obrve i trepavice koristili su nešto što se zvalo “šišarka” – zeleni orah koji postaje crn kada se spali.

Količina kozmetike koju su žene upotrebljavale je zapanjujuća – čak niti najsiromašnija seljanka nije bila bez sredstava za uljepšavanje i mirisa. Od mirisa je korištena ružina vodica i ružino ulje, ekstrakt agave, mošus i šafran. Korišten je i puder spravljen od bijele perunike, a nokti su bojani kanom. Odjeća imućnijih žena je orijentalna i dobro prilagođena da prekrije tjelesne nedostatke, poput pretilosti.

U kućama se obavezno nose papuče, ali “kada ih vidite na ulici umotane u jašmak kako se gegaju u grubim čizmicama i papučama, one podsjećaju na patku koja je upravo izašla iz vode. Orijentalac imao veoma dobar ukus u ovim stvarima i bira žene sa znalačkim rasuđivanjem. Međutim, kada zađu u godine, žene postaju gojazne, što je posljedica života u zatvorenom i nemarne opuštenosti.”

Što se prehrmbenih namirnica tiče, Spenser bilježi da se od mesa najviše koristilajagnjetina i ovčetina, izvrsnog kvaliteta i okusa.

“Perad se može dobiti svuda. Muslimani nikada ne jedu guske i patke, a ni divljač, ukoliko krv životinje nije prije ispušena”.

Riba je korištena samo u vrijeme posta, uglavnom pastrmka. Od povrća bijeli grah je bio gotovo svakodnevna namirnica, koji se jeo uz krastavice i zelenu salatu. Krompir i grašak su bile namirnice koje je malo ko volio. Od voća Spenser navodi “najukusniju lubenicu koju je ikada probao” ali navodi da je i ostalo zastupljeno voće veoma ukusno.

Gradovi su obilovali pekarama i hanovima u kojima se mogla poručiti tradicionalna turska rakija “raki” i domaća šljivovica uz kvalitetno crno vino. Kafa je bilo piće svih slojeva i nikada se nije pila sa mlijekom i šećerom.

"Jedno od najomiljenijih jela među putnicima iz Zapadne Evrope su ražnjići koji se sastoje od okruglih komada mesa od buta jagnjeta ili ovce ispečenih na malom ražnju. Ovo i ‘kiema – kibab’, jedva vrsta ovčijih ćufteta, također pečenih na roštilju, koji nikada nisu preprečeni, zaista su odlični”, naveo je.

Pod nazivom "kiema – kibab" autor je očigledno mislio na ćevape. Stanovnici Bosanskog ejaleta su uglavnom jeli dva puta u toku dana, a glavni obrok je bio večernji, oko zalaska sunca. Obrok imućnijeg stanovništva se uglavnom sastojao od deset ili dvanaest jela, a često i više.

Od poslastica naročito je bila zastupljena halva, kajmakuša i baklava, a konzumirali su se i želei i hladne kreme sa bademima, kao i bezbrojna slatka od voća.

Autor navodi zanimljivu tezu o čistoći stanovnika Bosanskog ejaleta: “Uđite u makar najmanju kolibu koja pripada nekom Slovenu, ma kako siromašan po izgledu, i sigurno ćete naći da je uredna i čista; u tome je ovaj narod daleko iznad nižih slojeva u Irskoj, Francuskoj i dijelovima Italije. Isto tako, nijedan narod ne jede uljudnije, naročito viši slojevi, bez obzira na to što se noževi i viljuške svuda ne upotrebljavaju.”

Više o ovoj temi pročitajte na sljedećem linku.

http://bosnae.info/index.php/zapazanja-engleskih-putopisaca-o-odijevanju-prehrani-stanovnistva-bosne-hercegovine-tokom-druge-polovine-xix-stoljeca?fbclid=IwAR2bKhhtCpkfbUAl-tbXkMoBJKDh_WIPlGhjO_M_UBsf59TEKKjRR8vYqT8

(radiosarajevo.ba, 2018.)

(spagos)