Islam Slimani je, golom za izjednačenje protiv Rusa, postao prvi
alžirski fudbaler koji je postigao više od jednog gola na Svjetskom
prvenstvu.
Islam Slimani (26), zna tačno šta ga već čeka. On poznaje heroje alžirskog fudbala još od njegove mladosti, iz Ain Benaiana, jednog nimalo glamuroznog predgrađa grada Alžira. Tu je često sjedio na obali, a pošto nije imao para da kupi ribarski pribor, vezivao bi za kanafu praznu plastičnu flašu i bacao u vodu, nadajući se da će tako uloviti ribu. Ovu priču je ovih dana često pričao. Loviti ribu sa plastičnom flašom, ponekad je potrebna samo jedna kratka priča, kako bi se razumjelo, odakle dolazi neko, koga će, tamo kod kuće, sada svi nositi na rukama. Junaci alžirskog fudbala zvali su se do sada Rabah Mađer, Lakhdat Bolloumi ili Salah Assad. Za njih u Alžiru zna i najmanje dijete, a to je upravo zbog toga što do sada u Alžiru nije ni bilo puno fudbalskih zvijezda. Davne 1982. godine „fennecs“, ili „pustinjske lisice“ bili su na Svjetskom prvenstvu u Španiji, a 1986. godine u Mexicu. Od tada ih više nigdje nije bilo. U Španiji su 1982. godine senzacionalno pobijedili ondašnju Saveznu Republiku Njemačku, ekipu u kojoj su igrali Karl Heinz Rummenige, Breitner, Magath. Tada se nisu plasirali u završnicu, jer su Nijemci i Austrijanci poslije odigrali neriješeno, što se do danas u fudbalskom svijetu tumači kao pakt o nenapadanju, i Alžir je izletio sa turnira. Od tada je ova utakmica između Nijemaca i Austrijanaca žigosana kao „sramota iz Gijona“. Četiri godine kasnije u Mexicu, Alžirci nisu bili ni malo bolji. Navodno, Alžirci su tada u ekipi imali nekog ruskog ljekara, i niko ni do dan danas ne zna, šta je on tada davao igračima, pa su tada tako brzo trčali terenom. Ali, ostalo je zabilježeno, devetorica od tih igrača, kasnije su dobijali djecu sa tjelesnim nedostacima? Tragedija i u sportskom i u ljudskom pogledu bila je sastavni dio nastupa Alžira na Svjetskim prvenstvima. Zbog toga su Mađer i Belloumi tako popularni, jer su omogućili zvjezdane trenutke, bili su strijelci golova na Svjetskom prvenstvu 1982. godine. Islama Slimanija sada već poznaju svi kod kuće, čak i svako dijete. On je po prvi put u istoriji odveo Alžir u završnicu Svjetskog prvenstva, golom odluke protiv Rusije, završena 1:1. Slimani i njegove pustinjske lisice, pod vođstvom trenera Vahida Halilhodžića, na stadionu Porto Alegre, sada ponovo igraju protiv Njemačke, ali, u osmini finala Mundijala. Nezavisno o ishodu te utakmice, Islam Slimani je kod kuće već dugo postao perfektan lik za identifikaciju, ne samo što je igrač reprezentacije Alžira, već i što je i rođen u Alžiru. Od ukupno 23 igrača ove reprezentacije, čak njih 16 je rođeno u Francuskoj, mnogi od njih su od ranog djetinjstva prošli francuske fudbalske škole. Od 2009. godine, po novom propisu, mnogi mladi igraći koji posjeduju više pasoša, mogu promijeniti boje nacionalnog dresa. Od ovog propisa, reprezentacija Alžira je mnogo profitirala. Islam Slimani je počeo igrati za JSM Cheraga, pa za CR Belouizdad. Ali, jedan takav igrač se nikad dugo ne zadržava u Alžiru. Prije godinu dana, njegov klub ga nije htio pustiti, on je tužio klub, jer su mu bili obećali stan, a obećanje nisu izvršili. Dobio je na sudu i sada Slimani igra za Sporting Lisabon. On je zvijezda reklamnog spota za Nike sa sloganom:“risk evrything” (riskirati sve).
Ain Benian, plažu u Alžiru, hvatanje riba praznom plastičnom flašom, Islam Slimani je već davno ostavio iza sebe.
(izvor:sdz)
Priredio: Smail Špago
Islam Slimani (26), zna tačno šta ga već čeka. On poznaje heroje alžirskog fudbala još od njegove mladosti, iz Ain Benaiana, jednog nimalo glamuroznog predgrađa grada Alžira. Tu je često sjedio na obali, a pošto nije imao para da kupi ribarski pribor, vezivao bi za kanafu praznu plastičnu flašu i bacao u vodu, nadajući se da će tako uloviti ribu. Ovu priču je ovih dana često pričao. Loviti ribu sa plastičnom flašom, ponekad je potrebna samo jedna kratka priča, kako bi se razumjelo, odakle dolazi neko, koga će, tamo kod kuće, sada svi nositi na rukama. Junaci alžirskog fudbala zvali su se do sada Rabah Mađer, Lakhdat Bolloumi ili Salah Assad. Za njih u Alžiru zna i najmanje dijete, a to je upravo zbog toga što do sada u Alžiru nije ni bilo puno fudbalskih zvijezda. Davne 1982. godine „fennecs“, ili „pustinjske lisice“ bili su na Svjetskom prvenstvu u Španiji, a 1986. godine u Mexicu. Od tada ih više nigdje nije bilo. U Španiji su 1982. godine senzacionalno pobijedili ondašnju Saveznu Republiku Njemačku, ekipu u kojoj su igrali Karl Heinz Rummenige, Breitner, Magath. Tada se nisu plasirali u završnicu, jer su Nijemci i Austrijanci poslije odigrali neriješeno, što se do danas u fudbalskom svijetu tumači kao pakt o nenapadanju, i Alžir je izletio sa turnira. Od tada je ova utakmica između Nijemaca i Austrijanaca žigosana kao „sramota iz Gijona“. Četiri godine kasnije u Mexicu, Alžirci nisu bili ni malo bolji. Navodno, Alžirci su tada u ekipi imali nekog ruskog ljekara, i niko ni do dan danas ne zna, šta je on tada davao igračima, pa su tada tako brzo trčali terenom. Ali, ostalo je zabilježeno, devetorica od tih igrača, kasnije su dobijali djecu sa tjelesnim nedostacima? Tragedija i u sportskom i u ljudskom pogledu bila je sastavni dio nastupa Alžira na Svjetskim prvenstvima. Zbog toga su Mađer i Belloumi tako popularni, jer su omogućili zvjezdane trenutke, bili su strijelci golova na Svjetskom prvenstvu 1982. godine. Islama Slimanija sada već poznaju svi kod kuće, čak i svako dijete. On je po prvi put u istoriji odveo Alžir u završnicu Svjetskog prvenstva, golom odluke protiv Rusije, završena 1:1. Slimani i njegove pustinjske lisice, pod vođstvom trenera Vahida Halilhodžića, na stadionu Porto Alegre, sada ponovo igraju protiv Njemačke, ali, u osmini finala Mundijala. Nezavisno o ishodu te utakmice, Islam Slimani je kod kuće već dugo postao perfektan lik za identifikaciju, ne samo što je igrač reprezentacije Alžira, već i što je i rođen u Alžiru. Od ukupno 23 igrača ove reprezentacije, čak njih 16 je rođeno u Francuskoj, mnogi od njih su od ranog djetinjstva prošli francuske fudbalske škole. Od 2009. godine, po novom propisu, mnogi mladi igraći koji posjeduju više pasoša, mogu promijeniti boje nacionalnog dresa. Od ovog propisa, reprezentacija Alžira je mnogo profitirala. Islam Slimani je počeo igrati za JSM Cheraga, pa za CR Belouizdad. Ali, jedan takav igrač se nikad dugo ne zadržava u Alžiru. Prije godinu dana, njegov klub ga nije htio pustiti, on je tužio klub, jer su mu bili obećali stan, a obećanje nisu izvršili. Dobio je na sudu i sada Slimani igra za Sporting Lisabon. On je zvijezda reklamnog spota za Nike sa sloganom:“risk evrything” (riskirati sve).
Ain Benian, plažu u Alžiru, hvatanje riba praznom plastičnom flašom, Islam Slimani je već davno ostavio iza sebe.
(izvor:sdz)
Priredio: Smail Špago
