Umjetnost u doba pandemije

 

Dvojica francuskih umjetnika Pierre i Gilles modele za svoje slike obično pronalaze na Instagramu. Španski konobari su već pozirali za fotografirae u njihovom studiju u Pré-Saint-Gervaisu, u blizini Pariza, ali i crni migranti i mlade žene, za jednu od poznatih Madoninih slika.

Ali šta činiti kada sedmicama duga blokada, poput one proljetos, učini sve ovo nemogućim i kada važi zabrana kontakata?

Pierre i Gilles su jednostavno pozirali sami, a njihov autoportret sigurno je bio jedna od najneobičnijih slika na izložbi, koja se trenutno može vidjeti u pariškoj galeriji Daniel Templon („Errances im mobiles“, do 31. oktobra).

Gilles nosi vuneni šešir i žuti prsluk, Pierre crnu kožnu jaknu. Poput ljudi bez krova nad glavom, obojica guraju kolica sa vrećama ispred sebe. I tako sve ide dalje na ovoj izložbi, koja se sve više udaljava od cvjetnog kiča posljednjih nekoliko godina. Umjetnički dvojac prikazuje djela iz protekla 24 mjeseca, koja su društveno kritičnija nego prije: prekrasni mladi ljudi koji stoje u zagađenim okeanima.

Jedan crni migrant, koji prodaje male Eiffelove kule. I Madona sa ogrtačem od bijelog tila i ogromnim virusom korone, koji pred njom pluta prijeteće blizu, i gotovo trodimenzionalno. Tokom godina izgubili smo nešto od svoje lakoće, kažu dvojica umjetnika, dok je njihov pogled na društvo postao tmurniji.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)

Svitanja na Hajdučkim vratima

 

Hajdučka vrata, Dženad Džino

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu blidinje.net dana 23. septembra 2020.)

Dženad Džino, nekadašnji radnik na benzinskoj crpki, kaže kako je fotografija promijenila njegov život, i to od 2013.godine, kada je kupio prvi fotoaparat. “Uspio sam ljudima kroz fotografije pokazati svoje osjećaje. Danas radim i neka videa, koja su dobro zapažena”, kaže Džino za BHRT.

“Ja sam prije svega planinar i ljubitelj prirode, koje čitavo ljeto pohodim. Zanimaju me sve prirodne ljepote BiH”, kaže Džino.
O tome što ga je fasciniralo i ostavilo bez daha, Džino kaže: ”To su neki planinski pejzaži. Ja sam vezan u za Prenj, vezan sam za Hercegovinu, i prenjska jutra možda su fascinanszna, Čvrsnica, također. Ali, recimo, svitanja na Hajdučkim vratima to je poseban osjećaj.”

Upravo je i nagrađena fotografija na natjecanju planinarske fotografije u Trifoku, prikazala ta jutra . O komercijalizaciji Prokoškog jezera kaže kako je nekad najveći problem jezera nekada bila trava koja ga je uništavala.
“Deset godina poslije, iskreno sam razočaran brojnim vikendicama i to se mora regulirati. Prebukirano je”, kaže Džino. O vraćanju ljudi prirodi u vrijeme korone, Džino kaže kako planira jedan video kojim će predstaviti Hajdučka vrata i prirodne ljepote.
“Prije par dana vodio sam grupu žena na Hajdučkim vratima i dobio podatak da je prošle nedjelje na Hajdučkim vratima bilo 200 ljudi, što je fascinantno. Pozitivno me iznenadilo to što nisam našao nijedan opušak, nijednu flašu”, kaže Džino.

(blidinje.net)

Četvrta ovogodišnja titula Bayern München

 

Fudbaleri Bayerna su novu sezonu počeli osvajanjm novog trofeja - Superkupa Evrope.

Nakon osvajanja tripla, Prvaci Bundeslige, osvajači kupa DFB i pobjednici Lige šampiona, ovo im je četvrta ovogodišnja titula. Slijedi Superkup Njemačke, i Svjetsko klupsko prvenstvo 2020.

Osvajač Lige šampiona je u Budimpešti u sjajnom meču pobijedio Sevillu, koja je osvajač Evorpske lige, rezultatom 2:1 nakon produžetaka. U regularnom toku, nakon 90 minuta bilo je 1:1, a Bavarci su već u prvom produžetku došli do gola vrijednog novog trofeja.

Gol je postigao ga Španac Javi Martinez, za koga je već planiran povratak u Athletic Bilbao. On je u 99. minuti zamijenio Lucasa Hernandeza, a u 104. postigao gol za 2:1.

Što se tiče same utakmice, prštalo je na sve strane, bilo je šansi i pred jednim i pred drugim golom, ali Sevilla je mogla i do pobjede u regularnih 90 da nije bilo Neuera, koji je odbranio zicer En Nesyrju. Bayernu su ranije poništena dva gola - jedan zbog nedozvoljene pozicije Lewandowskog, a drugi zbog prekršaja u napadu.

Sevilla je prva povela, golom Ocamposa s penala u 13. minuti, ali je Goretzka u 34. postavio konačnih 1:1. Bayern je u produžecima stigao do pobjede i slavlja.

Iduće sedmice, u srijedu 30. septembra Bayern ima priliku za novi trofej. Igra se Superkup Njemačke, Bayern Munchen protiv Borussije Dortmund.

(sport)

(spagos)

Sajam domaćih i tradicionalnih proizvoda u Mostaru

 

Asocijacija za ekonomski razvoj REDAH Mostar, u saradnji sa Udrugom Referalni centar Branitelj/Borac “ZADRUGAR“, organizuje jednodnevni sajam u Mostaru na kojem je planirano da zadruge, udruženja, firme i OPG-ovi izlažu i prodaju svoje poljoprivredne proizvode, saopćila je Asocijacija.

Sajam se održava na šetalištu (bivše Lenjinovo šetalište) preko puta gradskog parka u Mostaru u periodu od 10 do 18 sati.

Cilj sajma je promocija domaćih tradicionalnih proizvoda sa područja Hercegovine i podsticaj domaćim proizvođačima hrane i poljoprivredno-prehrambenom sektoru u Bosni i Hercegovini, a sajam je jedna od aktivnost projekta kojeg finansira „Projekat razvoja tržišne poljoprivrede“ FARMA II.

FARMA II je petogodišnji program podrške poljoprivredi u BiH finansiran od strane Američke agencije za međunarodni razvoj USAID i vlade Kraljevine Švedske.

Prethodni projekti sprovedeni kroz FARMA II pomogli su poljoprivrednicima BiH da povećaju prodaju i izvoz pojedinih kultura i prehrambenih proizvoda te će i ova izložbeno-prodajna manifestacija podržati male proizvođače iz Hercegovine.

(NovaSloboda.ba)

Čak 470 kitova nasukalo se na obalama Tasmanije

 

Australijsko ostrvo Tasmanija proteklih dana suočava se s rekordnim nasukavanjem kitova, a u proteklom danu čak 470 životinja prekrilo je tasmanijske plaže. Spasioci ulažu velike napore kako bi spasili kitove, ali plaše se da bi ih većina mogla uginuti.

Početkom sedmice na zapadnoj obali Tasmanije pronađeno je između stotinu i dvije stotine kitova, ali ovaj broj danas se povećao na 470. Ipak, čini se da je već uginula većina od 200 kitova u novootkrivenoj grupi, saopćili su australijski zvaničnici. Iz prve grupe je uginulo 90 životinja.
Spasioci uz pomoć specijalne opreme pokušavaju spasiti barem one kitove koji su još živi u plitkim vodama. U ponedjeljak su uspjeli osloboditi 25 kitova, ali ih je plima ponovo donijela blizu obale, javlja BBC.
I dalje nije jasno šta je natjeralo kitove prema obali, ali naučnici sve pripisuju snažnim društvenim vezama između kitova koji prate jedni druge u velikim grupama. Kako kažu, jedan takav zajednički pohod mogao ih je dovesti do plitkih voda.
Australijski naučnici ističu kako je ovo vjerovatno najveće nasukavanje kitova u historiji ove zemlje. Prethodno masivno nasukavanje zabilježeno je 1935. godine kada su 294 kita pronađena na plažama Tasmanije.

(bbc)

Okrutna istorija: Prvo izvršenje smrtne kazne na električnoj stolici

 

Prvo pogubljenje na električnoj stolici izvršeno je u New Yorku prije 130 godina.

Smrt prvog osuđenika bila je posebno okrutna za one koji su prisustvovali izvršenju kazne. Ne može se sa sigurnošću reći da li je William Kemmler pretrpio velike bolove. Obdukcija, obavljena od strane pet ljekara, samo tri sata nakon pogubljenja, zaključila je da je mrtvac kratko nakon prvog strujnog udara ostao bez svijesti, i da je kraj, koji je trajao osam minuta, bio "naizgled bezbolan".

Spominje se da su mu vene bile ugljenisane, a koža i kosa spaljena i izgorila, pogotovo tamo gdje su elektrode bile pričvršćene na glavu i leđa.

New York Times je detaljno izvještavao o neuspjelom eksperimentu, dan nakon izvršenja, 6. avgusta 1890. Jer, u suštini, to je trebao biti samo eksperiment. A postalo je "sramota za civilizaciju", kako su pisale novine. "Nijedan zločinac u modernom vremenu nije tako strašno stradao kao Kemmler."

Njegova smrt bila je toliko strašna da će ljudi o tome saznavali sa užasom i gađenjem.

A cilj je bio da se postigne upravo suprotno: Električna struja bi trebala biti „humana alternativa“ smrti vješanjem. Stomatolog Alfred P. Southwick iz Buffala, New York, došao je na ideju da se smrtna kazna vrši električnom strujom. Čuo je, kako je jednan pijani muškarac 1881. godine poginuo od strujnog udara, kada je dodirnuo električni generator.

U to vrijeme električna energija je bila još relativno nova stvar, njena opasnost uglavnom još nije bila istražena. Southwick je počeo eksperimentisati. Govorilo se da je strujom ubijao je mačke, pse, pa i konje. Onda se 1887. godine obratio se stručnjaku: Thomasu Alvi Edisonu.

Slavni izumitelj je u tome vidio priliku da nadmaši svog konkurenta Georgea Westinghousea.

Edison je svoje carstvo izgradio na istosmjernoj struji, a Westinghouse na naizmeničnoj struji. Tako se Edison uključio u taj pothvat i izgradio električnu stolicu, ali, koju su napajali generatori od konkurencije, u nadi da će tako diskredirati naizmjeničnu struju kao smrtonosnu opasnost. Kaže se da je čak pokušao uvesti izreku “to be westinghoused”, za ubijene naizmeničnom strujom, što mu nije uspjelo.

Država New York je 1. januara 1888. godine, prva odobrila izvršenje smrtne kazne elekričnom strujom, jer je bila "humanija i praktičnija" od vješanja, ili elektrokucijom, kako je nazvana u novom zakonu. William Kemmler, čiji su roditelji imigrirali u Sjedinjene Države iz Njemačke, nedugo zatim bio je osuđen na smrt. Tu kaznu je dobio jer je svoju suprugu svirepo ubio sjekirom.

Čitavih 15 mjeseci se raspravljalo o prednostima i nedostacima novog postupka. Kemmler, koji je bio u zatvoru u malom gradu Auburn, čekao je smrt, i ulagao žalbe. Napokon je određen dan pogubljenja. Direktor zatvora Charles F. Durston bio je odgovoran da sve proteče bez problema. Rano ujutro u 6.38 sati uveo je Kemmlera u prostoriju u kojoj je bilo prisutno 25 pozvanih. Osuđeni tridesetogodišnjak se pristojno poklonio i obratio publici: „Gospodo, želim vam puno sreće. Čvrsto vjerujem da sada odlazim na bolje mjesto i spreman sam na to. Samo želim dodati da je o meni puno toga rečeno, uključujući i mnogo neistina. Ja sam loš čovjek. Ali je prostački da me se učini još lošijim."

Poslije posljednjih riječi Kemmler je sjeo na hrastovu stolicu. Durston je kacigu sa elektrodama postavio na Kemmlerovu djelomično obrijanu glavu i učvrstio je kožnim kaiševima.

Nevjerovatno smiren, Kemmler je klimnuo glavom, kao da pokušava probati novi šešir, navodi New York Times, i zamolio Durstona da mu još malo zategne kacigu. "Sve mora biti u redu."

Ruke, noge i trup bili su fiksirani kožnim kaiševima, a na leđa mu je bila pritisnuta drugu elektroda. "Uzmite dovoljno vremena i učinie sve to kako treba", rekao je Kemmler. „Nema potrebe za žurbom. Ni ja ne želim ništa riskirati." Kada je Durston završio, otišao je nekoliko je koraka u stranu i rekao:" Zbogom, William."

Eksperiment je započeo u 6.43 sati ujutro Oko 1000 volti, dovoljno za ubijanje čovjeka, uzdrmalo je Kemmlerovo tijelo, a zatim je postalo kruto. Nakon 17 sekundi, liječnik Edward Charles Spitzka rekao je: "Mrtav je." Vrijeme je mjerio štopericom. Generator se zaustavio i Durston je počeo popuštati kožne kaiševe. Odjednom se Kemmler pomaknuo. "Dragi Bože! Živ je", povikao je jedan od prisutnih. "Uključite struju", pozvao je drugi. "Vidite da diše", rekao je treći. "Za ime boga, ubijte ga i završite to", vikao je četvrti. Durston je požuri da ponovo stegne kožne kaiševe.

Ovoga puta je generator radio mnogo duže. Kemmlerovo lice počelo je krvariti jer su mu pod kožom i u očima pukle vene. Kaže se da je miris spaljenog tijela bio nepodnošljiv. Kemmlerovo drugo pogubljenje je trajalo dugo. U 6.51 sati napokon je proglašen mrtvim.

Dugo se nagađalo šta je tako moglo poći naopako. Nisu li elektrode bile pravilno pričvršćene? Je li ih bilo premalo? Zar nije bilo dovoljno 1000 volti?

New York Times, koji je nedugo nakon pogubljenja napisao da su toga augusta bili svjedoci prvog i posljednjeg pogubljenja strujom, ali nije bio u pravu, u svakom slučaju. Malo kasnije, druge američke savezne države su takođe uvele električnu stolicu sa modificiranom električnom energijom. Smrtna kazna na elektriönoj stolici nakon toga izvedena je hiljade puta.

(faz)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Iz stare štampe: Blagaj - Tekija 1908.

 

Fotografija vrela Bune i Tekije,u Blagaju, objaljena je u engleskom časopisu "The Graphic“ od 17. oktobra 1908. godine.

Nažalost, u samom časopisu, a ni na fotografiji, nije naznačeno nešto više o autoru, ni o njegovim utiscima, tokom posjete Blagaju i Tekiji. Uočljivo je da je fotografija napravljena sa lijeve obale Bune, te da je fotograf u motiv fotografije uhvatio i jednog čovjeka u tadašnjoj, tradicionalnoj nošnji, dok sjedi na kamenom zidu, na lijevoj obali, uz rijeku Bunu.

Fotografija nudi jedan veoma čist pogled na tadašnji izgled Tekije i mlinicu nizvodno, od vrela Bune, kao i kamenitu litici iznad samog izvora Bune

Fotografija: Blagaj – Tekija, 1908. godine

priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)