Dienstag, 3. November 2015

Svijet je čudesno mjesto: Soba za istresanje bijesa


Nekadašnji svjetski šampion u troskoku, poljak Zdislaw Hoffman, nakon završetka karijere pronašao je jedan nesvakidašnji način da pokrene bisnis: Soba za istresanje bijesa. Nešto slično se već neko vrijeme može naći u nekoliko evropskih gradova.
U ovom prostoru, njegovi zemljaci mogu tutnjati, bjesniti, razbijati do mile volje, sve dok se ne smire. Naravno, sve to po cijeni od 35 eura za pola sata. Naime, iz početnog iskustva došlo se do zaključka da je upravo toliko vremena dovoljno nekome, da se istrese zbog nastalih problema.
„Bolje da se istutnja u jednom ovakvom, zatvorenom prostoru, nego da izaziva tuču na javnom mjestu, ili da pali kontejnere sa smećem” kaže Hoffman.
U pravu je.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

Montag, 2. November 2015

Inicijativa za obnovu i revitalizaciju Partizanskog spomenika u Mostaru


Vratimo Mostaru Mladena, Tanju, Lacu i Pavu

(Tekst je objavljen u Dnevnom listu, 2. novembra 2015. godine, autor J.S.)

Inicijativa za obnovu i revitalizaciju nacionalnog spomenika Partizansko spomen groblje u Mostaru okuplja sve veći broj potpisnika. Na samom pokretanju, potporu za inicijativu dalo je više stranaka, udruga, ali i građana koji ne žele gledati kako dio gradske povijesti propada.       Inicijativu je pokrenuo Gradski odbor SDP BIH Mostar sa željom da se Partizanskom groblju u Mostaru vrati nekadašnji sjaj, a do sada su je, pored SDP-a. potpisale i DF, SBB, SDA. Naša Stranka, Udruženje Josip Broz Tito, Židovska općina Mostar, SPKD Prosvjeta te Srpsko građansko vijeće. Inicijativom se traži od Federacije BiH da u okviru svojih nadležnosti izvrši restauraciju Spomen groblja kao simbola antifašističke borbe, arhitektonskog remek djela i kulturno-povijesnog spomenika neprocjenjive vrijednosti

Devastacija umjesto čuvanja

Čuveni arhitekt Bogdan Bogdanović bi često pričao kako će se jednog dana i zauvijek „dva grada“ gledati licem u lice, oči u oči: jedan - grad mrtvih antifašističkih junaka, uglavnom mladića i djevojaka i grad živih za koji su oni položili živote. No. danas je to daleko od stvarnosti u gradu koji često puni naslovnice medija zbog i dalje prisutnih podjela te nacionalne opterećenosti i netrpeljivosti.
„Skupimo snage, hrabrosti i znanja i vratimo Mostaru antifašistički duh i toleranciju . Vratimo Mostaru i Mladena i Tanju i Pavu i Lacu i stotine mladića i djevojaka koji su u borbi za slobodu dali svoj život jer oni su dio nas." - poručio je predsjednik Gradskog odbora SDP-a. Mostar. Edin Zagorčić.
Mostarski Savez antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata pozdravio je inicijativu. "Grad neće obnoviti Partizanski spomenik, iako je taj spomenik vrlo značajan za Mostar. Raduje me što je sve više mladih na obilježavanjima naših godišnjica, iako na njih ne dolaze gradske vlasti." - poruč io je Ibrahim Husković, predsjednik SABNOR, Mostar. Zemlje širom svijeta se ponose spomenicima posvećenim antifašizmu, a Europska Unija dan pobjede u Drugom svjetskom ratu slavi kao Dan Europe. Istodobno, mostarsko Partizansko spomen groblje propada zbog neodržavanja, zaraslo u korov. Kamene ploče, koje simboliziraju posječeno stablo, na kojima su ispisana imena poginulih u borbi protiv fašizma bivaju lomljene i uništavane dok su bilježeni i brojni pokušaji ometanja odavanja počasti poginulim Mostarcima i Mostarkama. poput paljenja ulaza u spomen obilježje pred kolonom koja je došla položiti cvijeće, prije nekoliko godina te prošlogodišnjeg kamenovanja kolone za obilježavanje 14. veljače.

Ambijentalna vrijednost

Adekvatnom restauracijom, ova jedinstvena nekropola bi mogla ponovno zablistati kao jedan od simbola Mostara. Partizansko spomen-groblje na Bijelom Brijegu sadrži sve elemente kompleksnog arhitektonskog, estetskog i pejzažnog rješenja. Ono predstavlja jedinstven spomenik u urbanom mjerilu Mostara, posebne ambijentalne vrijednosti. Jedinstvo prirode (vode i zelenila) s arhitektonskim izrazom autora je njegova neprikosnovena kvaliteta." - stoji u Odluci o proglašenju Partizanskog spomen-groblja u Mostaru nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Brojni građani Mostara su nezadovoljni odnosom lokalnih i federalnih vlasti prema spomeniku jednog vremena te remek djelu arhitekture u čijem sastavu nema eksplicitnih obilježja niti jedne ideologije. U Partizansko groblje je ugrađeno 12.000 kamenih detalja. 1193 m2 kamenih ploča mahom sa starih i urušenih mostarskih kuća te 87.000 kamenih oblutaka koje je godinama oblikovala Neretva. Ovaj jedinstveni spomenik sadrži i spomen kosturnicu s posmrtnim ostacima građana koji su položili svoje živote u borbi protiv fašizma. "Partizansko groblje je dio Mostara s kojim živimo i na koji smo navikli. Ružno je pustiti da ostanu zapušteni grobovi ljudi koji su dali svoje živote za slobodu.". poručio je Goran Kosanić, ispred jedne od potpisnica inicijative - Udruge SPKD Prosvjeta. Mostar.
Nakon rata. spomenik je u više navrata obnavljan donacijama iz Europe, no devastacija bi se odmah po obnovi nastavila. Projekt obrade, sanacije i revitalizacije Partizanskog groblja već godinama stoji u ladicama mostarske Gradske uprave zbog nedostatka sredstava za njegovu realizaciju, a koja predviđa postavljanje rasvjete i uvođenje fizičkog nadzora, kako bi se devastacija ovog vrijednog spomenika zaustavila. J. S.
(Dnevni list)


Samo jedan grad!

Ima samo jedan grad. Taj grad je Rajvosa!

(Tekst je objavljen u Oslobođenju 2. novembra 2015. godine, autor je Nada Salom)

Posljednjih decenija kritičari i teoretičari književnost ističu nespornu činjenicu rastućeg broja autobiografskih i dokumentarnih tekstova, što je „vagu“ između faction i fiction literature nagnula u korist fakticiteta u tekstu, u korist stvarnosti koja zarobljava pripovjedni interes.



Naslikao: Dragan STEFANOVIĆ | Goran Mikulić: Sve se može izdati - država, prijatelji, žena... pa čak i djeca, ali je knjigu najteže!

Vlasnik, direktor i glavni urednik izdavačke kuće Rabic, Goran Mikulić, zna gorko-ironično, ali istinito, kazati: "Sve se može izdati - država prijatelji, žena... pa čak i djeca, ali je knjigu najteže!"

Preko 60 autora

Pa, ipak, samo oko jednog serijala „okupio" je, do sada, preko šezdeset autora(!), objavljujući tekstove o Sarajevu Želimira Altarca, Ive Andrića, Duška Anđića, Esada Bajtala, Milorada Bjelogrlića,  Ahmeda Burića, Evlije Čelebi, Brace Dimitrijevića, Zlatka Dizdarevića, Jadranke Dizdar, Darija Džamonje, Zuke Džumhura, Jakoba Fincija, Alije Hafizovića, Mirze Hasanefendića, Sinana Gudževića, Zlatana Hrelje, Nagorke Idrizović, Željka Ivankovića, Mladena Jeličića, Miljenka Jergovića, Edine Kamenice, Marijana Karaule, Hamdije Kreševljakovića, Nihada Kreševljakovića, Straje Krsmanovića, Ludvika Kube, Jakše Kušana, Mile Lasića, Miše Marića, Idane Materić, Predraga Matvejevića, Enke Mehmedbašića, Marija Mikulića, Drage Moldovana, Hamdije Mulića, Ede Numankadića, Milenka Pajića, Josipa Pejakovića, Miroslava Prstojevića, Danke Savić, Save Skarića, Tonija Skrbinca, Izeta Kike Sarajlića, Hajrudina Somuna, Bore Spasojevića, Borjane Stajić, Slobodana Stajića, Mile Stojića, Nebojše Šerića, Slobodana Šoje, Bogdana Boše Tanjevića, Elija Taubera, Tina Ujevića, Josipa Vrička, Safeta Zeca, Behije Zlatar... Uz sjajno odabrane fotose za naslovnice, knjige sadrže i niz zanimljivih starih fotografija, faksimila i ilustracija, među kojima su prepoznatljivog šarma one Bože Stefanovića. Šteta je samo što zbog poznatih materijalnih razloga nisu na željenom papiru.







Ritmom dvije knjige godišnje, Mikulićev projekt "Sarajevo moj grad" dokazuje svu svoju vitalnost. Pet knjiga (želimo da mu se ostvari da ih bude 15, 50...) potvrđuje da živimo, po riječima književnika Željka Ivankovića, „u vremenu u kojemu se grad Sarajevo ima potrebu na jedan novi način samoidentificirati". To kao potrebu osjećaju i svi koji sudjeluju u ovom izdavačkom poduhvatu, kao i brojni čitatelji razasuti širom svijeta koji u ovim knjigama nalaze sebe, nalaze neke lijepe, sačuvane emocije ili barem potrebu da se one „umotaju" u neku lijepu priču, u stranice ispunjene i razlomljenim fragmentima naših malih privatnih priča.

Izuzetno je važna njihova istinitost, važni su konkretni likovi, ličnosti, čiji je najjednostavniji element karakterizacije već samo navođenje osobnog imena. A kad se radi o njihovoj emocionalnoj obojenosti na onoj prvoj, moralnoj ravni, svi su dobri - zlih nema.

Život kakav priliči Parizu, Beču...

Priče su to o značajnim ljudima koji su obilježili historiju Sarajeva u politici, gospodarstvu, umjetnosti, kulturi, sportu, poput priča o Gazi Isa-begu, fra Grgi Martiću, Isaku efendi Salomu, Mis Irbi, Danielu Ozmi, Emeriku Blumu, Ljubi Koji, Asimu Ferhatoviću Hasetu, Mirzi Idrizoviću, Dragutinu Braci Kosovcu, Miodragu Žalici, Bati Čengiću, Pavlu Lukaču, Nikoli Teškom Radniku, Mikiju Đuraševiću, fra Petru Anđeloviću, Davorinu Popoviću, Mirzi Delibašiću, Kemalu Montenu... Priče su to o sarajevskim ulicama, Ferhadiji, Jelićevoj, Radićevoj, Sepetarovcu, Mejtašu, Višnjiku, „koloniji" Džidžikovac, Vilsonovom; Grbavici...  o trgovima, građevinama, mostovima, historijskim zbivanjima, kultnim mjestima (Sloga, Hipi klupa i Veliki park, sarajevske kavane, ali i ligure...), neobičnim fenomenima koji su ostavili traga u vremenu.

Koji je to grad koji volim više od Sarajeva? - pita se u svom tekstu Josip Pejaković, i odgovara: Ima samo jedan grad. Taj grad je Rajvosa!

Sarajevo je za izdavača božanstven grad, neispričana priča koju niko nikad neće moći završiti. Njegove knjige nisu turistički vodič Sarajeva (mada pobuđuju želju da se nađete u brojnim stopama onih koji su njime hodili i vidite ga očima različitih generacija), već zbirka i za neke nove naraštaje.

- Ove knjige nastoje da sačuvaju od zaborava neke stvari u Sarajevu, da neki ljudi o kojima se više ne govori, neke ulice koje su promijenile imena, neki običaji koji su davno zaboravljeni ostanu zabilježeni; da moji unuci znaju da je postojala mahala, da je postojao Bistrik ili Vratnik.  Da je u ovom gradu bio život kakav priliči Parizu, Londonu, Beču, Briselu, kaže Goran Mikulić.

O jednom gradu kazuje se tekstovima koje ispisuju novinari, književnici, glumci, političari, naučnici, liječnici, slikari, obični ljudi koji su imali i znali ispričati neku svoju sarajevsku priču... Priče o njima ustvari su priče o nama. Knjiga je, a ovaj serijal to uistinu jeste, zrcalo koje pokazuje što god čitatelj može vidjeti.

- Sarajevo ponovno oživljuje pred nama kao grad koji živi u svojoj povijesti, arhitekturi, običajima, ali ponajviše, u svojim ljudima i po svojim ljudima: „Ove knjige,  ovako postavljen projekt, ovako široko koncipiran i otvoren, priča tu veliku, nezavršenu i nezavršivu priču o gradu koji živi i živjet će sve dok pamti. Oživljujući vrijeme, ljude i običaje, neko bivše, prošlo Sarajevo ove knjige pokazuju kako se grad pravi gradom, te kako se i koliko običajnost utkaje u memoriju jednog grada, ističe književnik Ivanković, urednik i čest promotor Rabicovih izdanja.

Kult komšiluka

Riječ je, najkraće, o jednoj velikoj čitanci o Sarajevu kroz nekoliko stoljeća, dinamično i zanimljivo ispričanoj koja nastavlja trajati u svome vremenu, svjedočeći o prošlim vremenima, radoznalo se - novinarski, literarno, reporterski, historiografski, družeći s njima.

"Budućnost pripada onima koji se najdalje i najduže sjećaju prošlosti" (Friedrich Nietzsche). Rabicov serijal potvrđuje da postoje ljudi, Sarajlije, ali i ne samo Sarajlije (mnogi se u ovim knjigama sa puno nostalgije i radosti sjećaju, primjerice, kulta komšiluka, „ma koje vjere bio") koji daju sve od sebe da bi Sarajevo mogli zvati Moj grad.

Grad koji je zbližavao ljude i život činio korisnim za druge i sebe.

Večeri u kojima se uživa

Izlazak knjiga pratile su sarajevske promocije u Bosanskom kulturnom centru, a neke su se već „listale" i  u Beogradu... To nikad nisu uobičajena javna predstavljanja knjiga, „mudrovanja" promotora, suhoparno teoretisanje... već druženja puna emotivnog naboja. Rampu između promotora i prisutnih „brišu" nastupi muzičara i glumaca: Mikija Trifunova (govori i svoju poeziju), Vesne Mašić, Josipa Pejakovića, Mirjane Popović, Ognjena i Borisa Bomoštara, Duška Eraka, ženskog zbora KUD Željezničar, Dragana Danilovića, VIS Kaktus, Mladena Jeličića Troke... Prisutne posebno dotaknu najstarije sevdalinke koje, prateći se uz saz, izvodi mladi student Muzičke akademije Zanin Berbić.

- Ovdje su ljudi koji uživaju u pričama o svom gradu Sarajevu, kazao je povodom pete knjige dr. Mehmed Kundurović, ističući kako je istinsko zadovoljstvo svakom Sarajliji, ali i ne samo Sarajliji već i svakom građaninu Sarajeva, prisustvovati večeri gdje se promoviraju priče, događaji, razgovori o gradu o kojem se ima šta kazati.


(Oslobođenje)

Svijet je pun tajni


Svijet oko nas, pun je tajni. Zbog toga ćemo se malo pozabaviti onim što je prikazano na slici u prilogu.
O čemu se radi? Kakav je ovo fenomen? Tri moguća odgovora: Novi model sunčanih naočala za Lady Gaga. Odgovor, ne. Noćni snimak vještačkih ostrva milijardeara u Dubaiju. Takođe, ne. Sva razmišljanja koja vode u pravcu očiju nekog insekta, što je bila prva asocijacija, zatim hipnoza, ili niz kobasica sa roštilja. Sve negativno.
Radi se o zapravo o nagrađenoj slici, poprečnog presjeka pupoljka žute barske ruže.
Malo teško, ali i neobično.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

Sonntag, 1. November 2015

A sad kupus, kaca, so, nekoliko zrna kukuruza i bibera


Zelene čvrste glavice kupusa kao da pozivaju da je zadnji čas za ukiseliti kupus. Sa ovim receptom nema greške.
Sastojci: 30 kg kupusa, 2 kg soli
PRIPREMA 1. Zreli kupus, čvrstih glavica, očistiti od oštečenih listova i oštrim nožem izdubiti “korjen”. Napravljeno udubljenje ispuniti solju.
2. Dno bačve posuti so i na to slagati posoljene glavice kupusa, u prostore između glavica staviti čevtrtine kupusa ili po želji još manje djelove. Ponekad znam izribati kupus, posoliti i s takvim izribanim kupusom puniti plastične vrečice koje se moraju izbušiti i čvrsto zatvoriti, te s takvim vrečicama se mogu ispuniti prostori između glavica kupusa, a kod upotrebe nije ga potrebno više rezati.
3. Kad smo poslagali sav kupus, još dodatno posolimo sadržaj bačve i dodamo vode da kupus bude gotovo sav u vodi. Ne treba biti sav jer će se njegov volumen smanjiti pa će “sjesti” u bačvu u čemu mu pomažu utezi ( kamen, vrečice s vodom, flaše s vodom ). Prije stavljanja utega dobro je staviti pritiskivač ( plastični, drvene letvice ).
4. Nakon nekoliko dana treba kupus prkontrolisati i dodati vode, ako je potrebno, a u sljedećim danima skupljati pjenu koja se stvara na površini vode. Ponekad je potrebno oprati i utege. Kupus spremljen na taj način u dobrom prostoru može trajati do kasnoga proljeća ukoliko ga zbog visoko vrijednih sastojaka i finoće prije toga ne potrošite.
Posluživanje Na masu kupusa dodaje se 2, 5 % soli, ali treba uzeti u obzir i vodu koja se dodaje u bačvu. Neko u bačvu dodaje zrna kukuruza, klinčića, lovora….

Novi Zeland novi (stari) svjetski prvak u ragbiju





Novi Zeland je po treći put postao svjetski prvak u ragbiju. „All blacks“ su u „komšijskom“ finalu savladali Australiju rezultatom 34:17 (16:3). Ovo je treća titula svjetskog prvaka za ragbi reprezentaciju Novog Zelanda. Istovremeno, Novi Zeland je prva reprezentacija kojoj je pošlo za rukom da odbrani titulu svjetskog prvaka.
Ovogodišnje Svjetsko prvenstvo igrano je u Engleskoj, a finalna utakmica je odigrana u ragbi templu Twickenham, u Londonu pred 81.605 gledalaca. Utakmici su prisustvovali princ Philip i njegovi unuci, prinčevi William i Hary. Pehar je pobjednicima uručio princ Hary.
Novi Zeland je osvojio titule svjetskog prvaka na prvom Svjetskom prvenstvu 1987. godine, kao i 2011. godine, na vlastitom terenu. Australija je bila svjetski prvak 1991. i 1999. godine.
U ovogodišnjem finalu, Novi Zeland je dominirao od samog početka utakmice, kada je stekao prednost 21:3, da bi Australija tokom meča došla na četiri poena razlike 21:17. Ipak, na kraju je bolji Novi Zeland zabilježio uvjerljivu pobjedu od 34:17.
Najbolji igrač utakmice bio je Dan Carter, koji je postigao 19 poena u njegovoj 112. a ujedno i posljednjoj utakmici za nacionalni tim. U nastupima za reprezentaciju, postigao je ukupno 1598 poena, što do sada nije pošlo za rukom ni jednom ragbi igraču.
U utakmici za treće mjesto, Južna Afrika je pobijedila Argentinu sa 24:13.
Naredno Svjetsko prvenstvo u ragbiju održaće se 2019. godine u Japanu.
Dosadašnji svjetski prvaci u ragbiju:
1987. Novi Zeland (u finalu 29:9 protiv Francuske, igrano: Australija i Novi Zeland)
1991. Australija (u finalu 12:6 protiv Engleske, igrano u Engleskoj)
1995. Južna Afrika (u finalu 15:12 protiv Novog Zelanda, igrano u Južnoj Africi)
1999. Australija (u finalu 35:12 protiv Francuske, igrano u Walesu)
2003. Engleska (u finalu 20:17 protiv Australije, igrano u Australiji)
2007. Južna Afrika (u finalu 15:6 protiv Engleske, igrano u Francuskoj)
2011. Novi Zeland (u finalu 8:7 protiv Francuske, igrano na Novom Zelandu)
2015. Novi Zeland (u finalu 34:17 protiv Australije, igrano u Engleskoj)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

Druge zemlje, drugi običaji: I nakon fešte, fešta


Iako je Oktobarfest već odavno završen, on je u Münchenu stalno prisutan. Mnogi se ovdje tokom čitave godine poistovjećuju sa pivom i kultom piva.
„Bierhalle” = pivnica, „Biergarten” = pivska bašta i naravno „Bierkrug” = pivska krigla, prisutni su na svakom koraku. Malo koji turista će ovdje doći i proći, a da ne popije barem jednu kriglu piva, bez obzira na žeđ. To se podrazumijeva, isto kao negdje u Italiji naručiti pizzu, ili na Baščaršiju pojesti ćevape.
Ponekad se stiče utisak da München utapa u pivu. Kad čovjek tu boravi početkom oktobra, kada mu u glavi još tutnji, a u stomaku tinja, posvuda se osjećaju tragovi pive.
U pivnici Kog Gruama, u kojoj se tokom čitave godine konzumira samo pivo, i to ne u malim količinama, posjetiocu već na ulazu u pivnicu postaje jasno da se ovdje pliva u pivu. Ne pliva, nego roni.
A po život neophodni kisik, hvata se na slamku iznad površine. Domaći se u vezi toga sa gostima šale, govoreći kako oni u pivu rone, bez tih dodatnih slamki.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)