Priča o prvoj poslatoj razglednici

1895.

Ko je i odakle poslao prvu razglednicu?

Prva dopisnica (poštanska vrijednosnica sa štampanom markom, otvorenim, svima dostupnim sadržajem i nižom poštarinom od one za pisma), puštena je u promet 1. oktobra 1869. godine u tadašnjoj Austro-Ugarskoj. Samo nekoliko mjeseci poslije pojavila se i prva razglednica. Ko, gdje i kada ju je poslao, danas je teško pouzdano ustanoviti. Nijemci to pripisuju Augustu Švarcu iz Oldenburga, a Francuzi Leonardu Besnaru iz Sil I Gijomeoa. Sve se svodi na razliku od nekoliko sedmica, a radi se o ljetu 1870. godine i vremenu Francusko-pruskog rata.

Od 1873. godine razglednica se polako širi na Austriju i Švajcarsku. Te prve razglednice su bile neugledne i crtež na njima je obuhvatao najviše trećinu strane. Prvo vrijeme razglednica, takozvana rana epoha, trajalo je do 1896. godine. Razglednice nisu bile brojne, a one prije 1891. i onda i danas su vrlo rijetke.

Kada je napravljena i poslata prva razglednica iz naših krajeva, nema tačnih podataka. Ali i to je moglo biti sa dolaskom AU u naše krajeve, uz sve novo, što nam je dolazilo u tom vremenu. Pretpostavka je da su prve razglednice bile sa motivima iz Sarajeva, ali paraleno i sa motivima drugih naših gradova. Sudeći po onome kako je gore napisano, bile su crtane rukom, a tek kasnije su ih zamjenile fotografije, prvo crnobijele, a vrlo brzo i one u boji, koje su prvog vremena ručno bojene. Iz toga perioda postoji niz razglednica sa natpisima na prednjoj starani uz sliku, istovremeno i na njemačkom i na našem jeziku i to i latinicom i ćirilicom, kako je to tada bio običaj.

U prilogu neki od tih prvih crteža, sa motivima Mostara iz toga perioda.

(spagos)

A onda nastupi muk…

Bili smo odjeveni i spremni za pokret na novogodišnju proslavu. Upalili smo noćno svjetlo, uključili automatsku sekretaricu, pokrili kavez sa kanarincem, izbacili mačku na dvorište. Naručili smo taxi, koji je ubrzo stigao pred ulazna vrata. Kada smo izlazili iz kuće, mačka, koju smo izbacili na dvorište, skliznula nam je ispod naših nogu natrag u kuću. Nismo je željeli ostataviti u kući, jer kada je u kući sama, uporno pokušava pojesti kanarinca. Supruga je otišla sjesti u taksi, a ja sam se vratio u kuću da bi mačku ponovo izbacio u dvorište. Međutim, mačka je pobjegla na kat.

Za to vrijeme, supruga, koji je još uvijek čekala u taksiju, nije željela da taksist zna kako će kuća biti prazna cijelu noć. Zato mu je objasnila kako sam se vratio u kuću samo poželjeti laku noć njezinoj mama (mojoj punici).
Nakon nekoliko minuta sam došao i sjeo u taksi pokraj svoje supruge. "Žao mi je što mi je trebalo toliko dugo", rekao sam kad smo krenuli.

Ona kurva se skrila ispod kreveta. Morao sam bosti u dupe sa vješalicom da ispuže van! Onda mi je pokušala pobjeći, pa sam je uhvatio za vrat. Onda sam je još morao zamotati u deku kako me ta svinja ne bi ogrebla. Ali - uspjelo mi je! Na kraju sam ju odvukao niz stepenice i bacio u dvorište!
Nadam se da se neće opet posrati pred vrata!

Tišina u autu bila je opipljiva...

(mostarskibehar)

New York: Šta se desilo sa najvećim svjetlarnikom na svijetu?

1930.

Grand Central Terminal u New Yorku, godina 1930. Hram mobilnosti, iluminacija sunca, koje šalje svoje zrake kroz visoko postavljene prozore.

Grand Central Terminal, najveća željeznička stanica na svijetu, na poznatoj fotografiji Hal Moreya. Danas se postavljaju logična pitanja: Zašto kaskade svijetla više nisu ovako vidljive? Gdje je nestala magična svjetlost? Neboderi izrasli iz zemlje, zaklonili su sunce, jedan je od mogućih odgovora. Zvuči prihvatljivo, jer od tada je mnogo toga izgrađeno na Midtown Manhattanu.

Međutim, odgovor je tačan samo djelimično.

„U februaru je položaj sunca takav da se pojavljuje kroz prozore na istočnoj strani zgrade” kažu u upravi transportnog preduzeća, kome stanica pripada.

Ali, čini se, igra svjetlosti danas nije više tako dramatična, kao što je nekada bila. Mogu li razlog za to biti parne lokomotive, koje su tada vukle vozove, i puštale višak pare, baš ovdje u stanici, pa je zrak bio pun čestica. Odgovo, takođe, negativan. Parne lokomotive su prognane iz grada još 1910. godine. Dalje, područje oko stanice, veoma gusto izgrađeno, grijano je tada na drva i ugalj.

I na kraju, još jedna pretpostavka: Dim od cigareta, koji se danas više ne provlači staničnom zgradom. No smoking! A u vrijeme kad je slika nastala, pušio je skoro svaki drugi Amerikanac. Dakle, zagađeni vazduh unutar stanice doprinio je ljepoti snopa sunčanih zraka.

A možda je i sam fotograf pripomogao baš tome rješenju…
(izvor:zeit)

Priredio: Smail Špago

Deset golova za sedam dana!

Ovo vrijedi zabilježiti.

Napadač Bajerna iz Minhena Robert Lewandowski (27) postigao je deset golova na tri utakmice odigrane u sedam dana.

Deset golova u sedam da­na, učinak jc Roberta I.ewandowskog koji će teško neko nadmašiti. Sjajni napadač je golgetersku seriju počeo postigavši pet golova u devet mi­nuta protiv Wolfsburga, nas­tavio je sa dva pogotka pro­tiv Mainza, a onda je u Ligi prvaka upisao hat-trick u duelu s Dinamom iz Zagreba (5:0).

Lewandowski je u zastrašujućoj formi, postiže golove svakih 52,6 minuta, a u zadnjih 12 susreta, nije bio strijelac samo u tri. U poslijednjih 225 minuta postigao je deset golova.

Pet golova protiv Volfsburga postigao je za manje od 9 minuta. Protiv Mainza je postigao 100. i 101. gol u Bundesligi.

Dok je igrao za Borussiu iz Dortmunda postigao je svoj 100. gol za Borussiju u svim takmičenjima. U finalu DFB kupa 2012. godine, Borussia Dortmund-Bayern München 5:2,  postigao je hat-trick, čime je Borussia osvojila prvi double u istoriji kluba.

Godinu dana kasnije, u aprilu 2013. godine, u polufinalu Lige šampiona Borussia Dortmund – Real Madrid 4:1 postigao je sva četiri gola za Borussiju.

(spagos)

Krabe: Kraljevi rakova

Kraljevstvo kraba, kralja morskih rakova, proteže se od Beringovog mora na sjeveru Pacifika do Patagonije sasvim na jugu zemljine kugle.

Naučnici sada strahuju da bi porast tempeerature morske vode mogao dovesti do toga da ove životinje prošire svoje teritorije (PNAS online). Biolozi, koje predvodi Richard Aronson iz Instituta za tehnologiju navode da je put za rakove otvoren, jer ne postoje ni geološke, niti neke druge barijere. Samo ledena voda sprječavala ih je ranije da se približe i osvoje morsko dno Antarktika i da tamo naprave zbrku ekosistema na morskom dnu.

Na sjeveru globusa na Kamčatki. krabama su već su dali ime: agresor, a pred obalama Norveške ove životinje se razmnožavaju nekontrolisano i pri tome istiskuju druge tamo već udomaćene vrste.
(izvor:sdz)

Priredio: Smail Špago

Resveratrol – supstanca iz crnog vina

čaša crnog dnevno

Crno vino aktivira milion godina staru zaštitu ćelija

Čaši crnog vina odavno se pripisuje pozitivno djelovanje. Istraživači su sada došli do stvarnih dokaza da jedna supstanca u crnom vinu stavlja u pogon jedan prastari zaštitni mehanizam ćelija.

Je li ova materija u crnom vinu zdrava ili ne? Redovno se pojavljuju studije koje opisuju supstancu pod nazivom resveratrol, koji služi da bi se nakon ispijene čaše crnog, osjećali bolje. Resveratrol je sastojak koji se nalazi u malinama, u kakao zrnima, ali prije svega u crnom grožđu. Resveratrol je još kod prvih eksperimenata u laboratoriji uništio čelije karcinoma. Na opitima na životinjama materija se također pokazala odlično. Moguće da ova materija pomaže kod oslobađanja zakrčenja arterija, kod Alzheimera i srčanih problema.

Bilo bi lijepo kad bi se sve ovo potvrdilo, a tada bi se resveratrol mogao uzeti uveče, vrlo ugodno, sa jednom čašom crnog vina.

Sada naučnici istražuju kako ova materija djeluje na ljudske ćelije. Nažalost, jedna studija od prošle godine pokazala je da resveratrol fino djeluje u laboratoriju i na životinje, ali da ne djeluje u tijelu ljubitalja crnog vina. U tu svrhu su ispitali skoro 800 starih Italijana, koji čitav život umjereno piju crno vino. Kod mnogih od njih je utvrđeno da postoje tragovi resveratrola u urinu, ali, niti su živjeli duže, niti zdravije od ostalih.

Jedna američka studija međutim daje više nade. To je jedna studija iz laboratorije. Tu su istraživači htjeli dokazati dali resveratrol može spriječiti neku bolest. Kroz tu studiju naučnici su htjeli dokazati da supstanca djeluje direktno na ćelije. Rezultati su objavljeni u časopisu „Nature“. Osnove ovog zaštitnog mehanizma su:

Resveratrol u ćelijama aktivira jedan program protiv stresa. Naučnici su ispitali enzime koji kod prenošnja genetskog materijala i popravke DNA strukture igraju posebnu ulogu. Resveratrol pomaže da se ovi procesi aktiviraju. Oni pretpostavljaju da resveratrol ima istu funkciju i u ćelijama grožđa. Bila bi to jedna zajednička osnova evolucije zaštitnog mehanizma, stara stotine miliona godina.

“Nekoliko čaša vina” mogle bi štititi ćelije, piše se u tekstu u magazinu. Nažalost, nisu naveli u kojem periodu vremena i koliko dugo bi se trebale uzimati te “doze”.

A bilo bi konačno i vrijeme da jedna studija dadne za pravo pravim ljubiteljima crnog vina, koja bi bila potvrđena rezultatima testova iz laboratorije.

(izvor:welt)

(spagos)

Kako selfimanija mijenja naše živote?

Jedna od fotografija koja se može vidjeti na izložbi fotografija pod nazivom „Ego update“ u NRW Forumu u Düsseldorfu, prikazuje djevojčicu, koja je skoro još dijete, spava sa lutkom, ima lijepu odjeću, a soba joj je obojena i namještena u dječijem stilu. Djevojčica, ali još malo pa žena. Pred kamerom svoga mobitela proba sexy pozu, povlači majicu malo naviše, pokazuje mnogo više nego što bi to smjela, i pri tome napućuje usne. Jedna sasvim normalna djevojčica, koja je u potrazi za svojim identitetom.

Na izložbi pod nazivom „Ego Update“ posjetioci mogu vidjeti djela 23 umjetnika, koji pokušavaju pokazati „budućnost digitalnog identiteta“, uz mnogo pitanja koja se postavljaju sama od sebe. Kako socijalne mreže mijenjaju ljude? Zašto toliko ljudi uživa da pravi „selfie“ fotografije i da ih postavlja u javnost? I zašto se „selfie“ prave bez prestanka?

Očigledno, život danas je vrijedan samo upola, ako nije stalno dokumentovan, uz postavljanje fotografija kao dokaznog materijala da je neko negdje bio. Ludi party, super ferije na najatraktivnijim destinacijama na svijetu. Naravno, jasno je da čovjek stalno teži ka orginalnim motivima. A može li se ponekad, ipak, malo ljenčariti? Može li se biti na plaži i uživati na suncu, a da se, pri tome, ne misli, da to nije vrijedno, ako se odmah ne nađe na internetu? Ili ukusan ručak, u nekom restoranu?

Ne, danas to tako više ne ide. Pa čak ni izležavanje nakon ručka ne vrijedi bez slike. Za koga se prave te slike? A ako se želimo makar malo biti iskren, malo za prijatelje, ali prije svega za samog sebe.

Jer, na to najčešće tjeraju dva prastara pitanja: „Ko sam ja?” i „Šta želim biti?”
(izvor:sdz)

Priredio: Smail Špago