Freitag, 27. März 2015

Sudbine - S kim se mi to vozimo?


Jürgenovu sestričnu, djevojku od 16 godina, koja je izgubila život u avionskoj nesreći Germanwingskovog aviona početkom ove sedmice nisam imao prilike nikad upoznati. Ustvari, nisam ni znao da postoji. Ponekad bi Jürgen u razgovoru samo spomenuo neku od svojih sestara. Jurgenovu kćerku Leoni sam imao priliku upoznati, jer je nekoliko puta dolaziila sa ocem kod Emira i Alme. Bilo mi je interesantno da djevojka igra fudbal, i to vrlo uspješno, i da sa svojih 16 godina već kuca na vrata mnogih ženskih klubova Bundeslige.
Kad se desila tragedija sa avionom, javnost je ostala potrešena saznanjem da se među poginulim nalazilo 16 učenika gimnazije iz Halterna i njihove dvije nastavnice španskog jezika. Vraćali su se sa razmjene učenika iz Španije. A što je najtragičnije u svemu tome je saznanje da je za to putovanje među učenicima bilo organiozovano izvlačenje ceduljica sa imenima, iz šešira, ko će putovati (?). Nakon nesreće ispada da je to izvlačenje ustvari bilo izvlačenje karte za odlazak u smrt.
Sudbina. Ili, kako to naš narod zna odavno reći: "Tako im bilo zapisano". Isto kao i bračnom paru iz Düsseldorfa, našim Bosancima, koji su bili na utakmici El Clacicca u nedelju večer. I bilo im zapisano da kupe kartu baš u ovom avionu.
Kao što je bilo zapisano da co-pilot ovog aviona bude Andreas Lubitz. A kako od jučer javljaju mediji nesretni co-pilot je navodno, namjerno srušio avion, i odveo 150 ljudi u smrt. Istraga će potvrditi takve navode. Danas mediji pišu da je co-pilot patio od depresije. 

Postavlja se pitanje: “Sa kim se to mi sve vozimo?” Avionskih nesreća je bilo, i biće ih. Kome bude suđeno da izvadi „kartu za smrt“ u nekom od tih aviona, neće moći izbjeći sudbinu.

Ovdje se sjetih jednog događaja, koji sada graniči sa anegdotom, a desio se negdje tamo početkom sedamdesetih godina. Tada sam još bio student u Sarajevu, i kad bi mi god to vrijeme dozvoljavalo, išao sam u Mostar. Vozom. Popularan je bio putnički u 13:25, a ako bi na taj zakasnio, bio je lokal za Konjic u 15:15, a iz Konjica drugi, šinobus za Mostar ,oko 17:50, sa dolaskom u Mostar malo prije sedam uvečer. Koristili smo i tu varijantu, jer se još uvijek moglo stići i na korzo, i na igranku, pa i na randes.
Jednom prilikom, na peronu na željezničkoj stanici u Sarajevu, čekali smo polazak ovog voza u 13:25. Studentarija, uvjek hrpa. Stavili smo torbe u kupe, i izišli vani, da vidimo koga još ima. Vagon je bio odmah iza lokomotive. Na peronu je pored lokomotive stajao jedan mladić, nekih dvadeset i koju godinu. Skontali smo da je mašinovođa, tj. onaj koji vozi taj voz. Stupili smo u kontak sa njim, malo popričali i nasmijali se, a onda do nas dođe jedan stariji čovjek sa štapom. Vidio zar, mlađarija, smijemo se, pa priupita: “A koji od vas vozi ovaj voz?”. Mi se malo razmakosmo, a mašinovođa reče: “Ja dedo, šta treba?” Čovjek se malo odmaknu, odmjeri ga od glave do pete, pa odmjeri i nas sve okolo i reče: ”A bogami se ja neći s tobom voziti! Sačekaću ja lokal”. Zar, izgled mašinovođe mu nije davao sigurnost. On mlad, a ovolika grdosija. Jedan između nas reče da je taj čovjek nekad i sam bio željezničar. Valjda ga je poznavao. Ne upitasmo ništa više, raziđosmo se, uđosmo u voz, i voz uskoro krenu. Naravno, stigli smo na vrijeme u Mostar. Ništa se dramatično nije dogodilo.

Ponekad kad se desi nešto ovako, kao kod ove avionske nesreće, padne mi na pamet i taj događaj, kao i onaj iz onog vica o popu i šoferu, kad su preselili na onaj svijet, pa došli bogu na istinu. Pop dobi uputnicu u pakao, a šofer u raj. Kad se pop pobuni i upita zašto tako, svemogući mu odgovori: “Kad si ti držao propovjedi u crkvi, svi su spavali, a kad je ovaj vozio autobus, svi su se krstili i molili bogu”.


Ljude koji su nastradali u avionu, niko više ne može vratiti. Daj bože što manje ovakvih nesreća, daj bože što više zdravih i pametnih, onih koji upravljaju velikim mašinama, ali i našim životima dok smo u njihovim rukama. I ne daj bože da se ponovi.

(spagos)

Sudbine - Avionska nesreća Germanwingsa

Avionska nesreća Germanwingsa: Izvlačenje ceduljica – karta za odlazak u smrt




U povodu avionske nesreće koja se ovih dana desila na nebu iznad Francuske, kada se avion Germanwingsa srušio i sa sobom odnio u smrt svih 144 putnika i 6 članova posade, javljaju se novi detalji, koji čovjeku ne daju mira.
Među poginulima se nalazilo i 16 učenika jedne gimnazija iz mjesta Haltern, u blizini Dortmunda i Bochuma. S njima su se nalazila i dva nastavnika španskog jezika. Učenici i nastavnici su se vraćali iz Španije, gdje su bili sedam dana na razmjeni učenika, kod svojih španskih kolega, kako bi usavršavali jezik, i upoznavali nove ljude, kulture i običaje. To je, inače, uobičajeno po programu gimnazijskog obrazovanja u Njemačkoj.
I što je najinteresantnije, ali i najtragičnije, i najtužnije u ovom slučaju, za ovo putovanje i razmjenu učenika bilo je planirano samo 16 mjesta, odnosno toliko se javilo kolega iz Španije, koji su bili spremni primiti toliki broj učenika iz Njemačke. Obzirom da je na nastavi španskog jezika bilo 40 učenika, učenici i nastavnici, dogovorili su se, kako bi sve bilo pravedno, da se pomoću ceduljica sa imenima učenika izabere 16 putnika, a izvučena su imena 14 učenica i 2 učenika. Sreća je odlučila ko će putovati na razmjenu učenika, a kad se pogleda sad, dva dana nakon nesreće, izvlačenje ceduljica sa imenima bilo je ujedno i izvlačenje ceduljica za odlazak u smrt.
Tragično!
Smail Špago
novasloboda.ba

Donnerstag, 26. März 2015

Sat za planetu Zemlju 2015.


fotos iz 2014.


U subotu se gase svjetla na Starom mostu

Centralni događaj u BiH akcije „Sat za planetu Zemlje 2015.” održaće se u Mostaru, na Starom mostu, gdje će od 20,30 do 21,30 sati biti ugašena svjetla, kao i upriličena umjetnička instalacija sa svijećama, koju će izvesti učenici Koledža ujedinjenog svijeta i Gimnazije Mostar. Program će biti upotpunjen akustičnim izvođenjima članova Rock škole iz Mostara i hora UWC-a i Gimnazije Mostar, istaknuto je na današnjoj konferenciji za novinare u Mostaru.

Događaj organizuje WWF BiH, u saradnji s Koledžom ujedinjenog svijeta u Mostaru, Ekološkim udruženjem „Eko-Most” Mostar, Rock školom Mostar, Parkom prirode „Hutovo blato”, uz podršku Gradske uprave Mostara.
U subotu će tokom dana biti organizovana i velika akcija čišćenja grada pod nazivom „Dan brige za zajednicu”, na koju su pozvani učenici i građani. kako bi pokazali svoju brigu za okolinu i grad.
Organizatori su istakli kako je svake godine sve veći odziv na ovu akciju, ne samo u svijetu negoi u BiH, te su pozvali sve zainteresovane da u subotu ugase svjetla, kao svoj doprinos akciji „Sat za planetu Zemlju”.
A. P.
(Novasloboda.ba)

Hiljade ptica selica: Dobro došlo proljeće!


Sunce budi prirodu. Hiljade divljih gusaka su na putu povratka u njihova ljetna staništa, širom Evrope. U jatima od trideset do pedeset ptica, razmaknute jedne od drugih, stvaraju nepreglednu sliku na nebu, kao što se vidi na priloženoj fotografiji napravljenoj iznad Hamburga.
Kako kažu tamošnji orintolozi, ove velike ptice, putujući daleko sa juga, ovdje se sakupljaju i pripremaju za dalji let prema sjeveru, čak da sjevernog pola, gdje se će izleći nove mlade.
Ovakve slike su očigledan dokaz da se zimi može reći zbogom, a proljeću, dobro došlo!.
(izvor:blid)
Priredio: Smail Špago
novasloboda.ba

Optičke varke: Umjetnička djela na pijesku












Svijet se ovih dana zabavljao diskutujući kakve je boje jedna haljina. Naša percepcija se često poigra trikovima.
Tako je učinio i umjetnik Jamie Hawkins, predatavljajući savršenu iluzija crtežima na pijesku. Na nekim crtežima nam se čini da dvorac lebdi u vazduhu. Ove čarolije je Jamie Hawkins, umjetnik sa Novog Zelanda uradio zajedno sa dvojicom kolega, umjetnika, Constanzom Nightgaleom iz Chilea i Davidom Renduom iz Francuske.
Ove prolazne slike su simbol života, u kome ništa nije trajno. Umjetnicima nije trebao nikakav poseban materijal za izradu slika. Dovoljan je bio jedan štap, kojim su crtali linije po pijesku. U neke slike su integrisali žive ljude, u neke predmete, a to je jedna igra koja je svojim trikovima još više pojačavala efekt slike. Zabava i kreativnost su bile najvažnije stvari za ove umjetnike, jer kako kažu: „Najsretniji život je onaj kreativni“.
Naravno, umjetnici su za prikazivanje svojih djela koristili društvene mreže, facebook i youtube, jer je vijek trajanja ovakvih djela vrlo kratak. Djela ovih umjetnika su prikazivana i prošle godine, ali se jačina njihove optičke iluzije pojačala u zadnje vrijeme, pričom o optičkoj varki već pomenute haljine.
(izvor:stern)
Priredio: Smail Špago
novasloboda.ba

Mittwoch, 25. März 2015

Na granici sjećanja – Vesna Vulović



Vesna Vulović je prije 43 godina preživjela pad aviona sa 10 hiljada metara

Slučaj pada JATovog aviona mi je uvijek nekako u sjećanju, skoro svaki put se sjetim toga događaja kad se desi neka avionska nesreća, baš zbog  slučaja, jer je stjuardesa Vesna Vulovoć preživjela pad aviona sa 10 hiljada metara, nalazeći se u središnjem dijelu aviona, vezana za sjedište. U sjećanju mi je ostalo, kako je onog vremena pričano, da je spašena jer je bila u repu aviona (?).
Bio sam u prilici dosta puta pričati ovu priču, koju sam tada, prije 43 godine pomno pratio u medijima. Međutim, mnogi nisu nikad čuli za nju, neki ne vjeruju da se nešto tako moglo desiti. U novije vrijeme, u vrijeme interneta, sve se može pričitati na Wikipediji.
Dok se danas na svim kanalima vrte slike avionske nesreće aviona Germanwingsa, koji se srušio iznad Francuske, a u kome je poginulo svih 150 putnika i članova posade, sjetio sam se ponovo Vesne Vulović. U štampi je danas na nekoliko mjesta napisano da se taj dogadjaj desio 26. januara 1972. godine. Let je bio na liniji Stockholm – Zagreb, sa spuštanjem u Kopenhagenu. Avion se srušio nedaleko od češkog sela Srpska Kamenica, (Windisch Kamnitz), koje se nalazilo u neposrednoj blizini tadašnje DDR. Poginulo je svih 27 putnika.
Svjetski mediji su nakon preživljavanja pričali o “svjetskom čudu”. Zbog ovog slučaja Vesna je ušla u Guinnesovu knjigu rekorda.

Vesna se detalja sa ovog leta sjeća i danas, iaoko su protekle 43 godine:
«Sjećam se ulaska u avion i leta Kopenhagen - Zagreb. Pamtim samo sliku žena koje su s djecom stajale u avionu kada je počeo padati sa 10.000 metara visine iznad čehoslovačkog sela Srpska Kamenica. Panika. Kazala je to jučer u izjavi za "Avaz" Vesna Vulović, bivša JAT-ova stjuardesa, jedina žena koja je preživjela nemoguće 26. januara 1972. godine i tako ušla čak i u Ginisovu knjigu rekorda kao osoba koja je preživjela smrtonosni pad.   - Evo pune 43 godine, više se mnogo toga i ne sjećam, ali ta slika poginulih putnika u avionu koji pada me proganja. Mnogo je lakše umrijeti. Teže mi je bilo da preživim nego onima koji su umrli“. 

Vesna Vulović, jedina preživjela, nastavila je da radi za JAT, ali ne kao stjuadresa, već za šalterom, nakon potpunog oporavka od povreda, među kojima su bile fraktura lobanje, obje slomljene noge i tri slomljena pršljena, od kojih je jedan bio zgnječen, zbog čega je ostala privremeno paralizovana od pojasa nadolje. Prohodala je nakon nekoliko mjeseci, poslije više uzastopnih operacija.
Vesna Vulović je primila titulu za Ginisov rekord od Pola Mekartnija. Kasnije je postala nacionalni heroj u Jugoslaviji.
Danas je u invalidskoj penziji, i kako kaže, jedva sastavlja kraj sa krajem.

U prilogu isječak iz Dnevnog avaza od 25. marta 2015. godine.

(spagos)




O košćelama u Mostaru još jednom




O košćelama smo u zadnje vrijeme pisali nekoliko puta. Najpoznatija je bila ona u Fejićevoj, kod Roznamedžijine džamije. Nažalost, zub vremena je učinio svoje, počela je predstavljati opasnost po prolaznike i otpilana je. Na njenom mjestu je prošle godine posađena nova, koja se nažalost mnogih nije primila. Ostala je suha čitavo ljeto. Ovih dana je na njeno mjesto posađena nova. Sad se sa nestrpljenjem čeka hoće li poći.
Druga košćela, koja je poznata dugi niz godina je ona u Kujundžiluku. Košćela je stradala u ratu, i na mjestu stare posađena je nova. Košćela se već razvila u fino drvo, koje stvara dobar hlad u toku ljetne žege, i pribježište je svih onih koji traže hladovina. Košćela baš zbog toga i jeste omiljeno drvo u Mostaru, jer ima jake i guste listove, a stvara neprobojni hlad.
Ilustracija su slike koje je ovih dana napravila Ajša Šehić Nametak, u Kujundžiluku i slika Brace Čampare, u Fejićevoj.
Naravno, za sve ljubitelje košćela, slijedi nastavak, narednih dana.

(spagos)