spagosmail: Šućrija Čusto: Biljezi pisma i pismenosti u Blagaju (3. dio)

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu NovaSloboda, dana 7. januara 2025. autor je Šućrije Ćusto)

Epitaf ispisan Bosnevijom/Arebicom iznad vrata semahane u blagajskoj tekiji ima interesantnu poruku:

“O Ti, koji otvaraš svaka vrata (t. j. o Bože) i nama daj otvori najbolja vrata“.

Na vanjskom zidu turbeta je natpis HU /Allah

Nacionalni spomenik Kolakovića kuća danas je samo parcela, na kojoj su vidljivi zidovi i ruševine nekadašnjeg kompleksa. Nekad to biješe prelijep objekat sa visokim bedemima i puškarnicama uz rijeku Bunu.

Unutar kompleksa Kolakovića kuće bjehu sljedeći natpisi iznad vrata soba:

Nad vratima malog ćoška:“Ja Allah (O Bože),Ja Muhammed.Kulemma dehale alejna Zekerija el-mihrabe“

Nad ostalim vratima su zapisi:

„Ja hafiz-ja hafiz.Hvala Allahu na njegovim darovima“

„Ja vahid,ja ehad,utječemo ti se..

„Ja hajju,ja kajjumu.selamun..

„O Vječiti Stvoritelju!Otvori nam najljepša vrata,jer si Ti,Onaj koji otvara svaka vrata.“

Na dolafima musafirhane bjehu natpisi:

„Hvala Allahu na njegovim blagodatima“

„O Plemeniti (Bože),koji si u svojoj dobroti jedinstven,budi nam pomoćnik posredstvom gospodina Muhameda (Vjerovjesnika).“

„Godina 1251“ (1835) uklesana u kamenu pri ulazu u kuću.

U vrijeme dvostruke agresije na RBIH sačuvane se dvije lehve sa natpisima iz ostataka ove kuće nakon granatiranja i one se danas nalaze u Muzeju Hercegovine u Mostaru.

Dolazak nove vlasti Austro-ugarske, nova vlast – nova pravila, novi način školovanja. U školstvo se uvodi pismo Latinica, dok du Bosančica i Bosnevija/Arebica potisnuti iz službene komunikacije. Možda nije loše napomenuti da je radi lakšeg vladanja, osmanska država kraljevinu Bosnu imenovala Vilajet Bosna, podojelila na sandžake/regije. Južni dio imenovaše sandžak Hersek[1]. Niža upravna jedinica bješe Kadiluk Blagaj.

Po sličnom principu, Austro-ugarska dijeli Bosnu na tri regije;Bosna,Hercegovina,Dalmacija.Četvrti dio Bosne ostade preko Drine – Sandžak pod upravom Osmanske države.

U vrijeme formiranja škole, tada zvane „opća osnovna škola“, Blagaj je imao po popisu stanovništva 1885.godine 691 stanovnika, od toga 575 Muhamedanca, 76 ortodoksa, 40 rimo-katolika. Godine 1893. vlasti austro ugarske, u skladu sa svojim političkim ciljevima u Blagaju, prišle su planiranju i projektovanju nove zgrade osnovne škole u Blagaju i Gnojnicama. Valjalo je izmjestiti školovanje stanovništva Blagaja iz mektebskih škola u jednu zgradu u kojoj će se obrazovati pismom Latinica na bosanskom jeziku u skladu sa novim austrijskim programom školovanja u Bosni. Valjalo je programom uvođenja latinskog pisma približiti lokalno i novonaseljeno stanovništvo. Vlast je odabrala parcelu k.č. 1217. Sačinjen je projekat i sagrađena škola.

Kad je zgrada završena (par godina nakon projektovanja,1893. godine) krenula je i prva generacija đaka u četvorogodišnju osnovnu školu. U periodu od vremena gradnje škole, kao uposleni pominju se: upravnik Mihajlo Mitrinović 1879. god, starješina škole bješe Mehmed Nožić, učiteljice Vanda Hrčko i Milica Zec učitelji Risto Seratlić, Omer Šuljak, Nikola Kojo. Na mjestu upravnika u ovom periodu pominju se već gore pomenuti starješina Mehmed Nožić, Risto Seratlić.

Osim objekta škole, u vrijeme Austrougarske izgrađeno je nekoliko objekata u čaršiji, kasarna ispod Karadžozbegovog mosta, pivara porodice Bilić, vinski podrum porodica Jelačić, obnovljeni Carski vinogradi.

Godine 1903. Blagajci Ibrahim ef. Drljević, Mehmed beg Velagić, Omer Obad i drugi na inicijativu Safvet bega Bašagića i Haki bega Kolakovića formiraju Gajret. U sklopu njega bitiše bosanska čitaona, narodni orkestar, pozorište. U smislu jačanja svoje tradicije i njenog nastavljanja, na inicijativu Ibrahima Drljevića hodže i Ali bega Velagića u čaršiji u prostoriji kahve[2] vlasništvo Ali bega osnovana je bosanska čitaona, gdje su Bošnjani srijedom-pazarni dan, petkom-džuma,kazivali epsko narodno blago iz pjesmarica, štampe i sl. Organizacioni Odbor Gajreta 1903. godine su činili :predsjednik Ali beg Velagić, sekretar Omer Obad, blagajnik Ibrahim-hodža Drljević (Alije) 1879-1957. Čitaona je brojila 30.ak članova, a bilo je i gostujućih kazivača.

Nad nebom Bosne puhnuše neki novi vjetrovi, pa od 10. aprila 1907..godine vlasti zabranjuju bosanski[3] jezik.I pored zabrane čitaona nastavlja sa radom.Na mjestu sadašnje Javne ustanove Dom kulture Blagaj sagrađen je znatno manji objekat 1911. godine. Nakon pretrpljene štete u I svjetskom ratu, popravlja se. Dobrovoljnim radom, donacijama imućnih Blagajaca, zabavama na kojima svira orkestar čitaone skupljaju se sredstva za gradnju društvenog doma, čije otvaranje je 27. januara 1911 godine. Nakon izgradnje novog objekta 1911. godine, formira se Narodni orkestar. Prvi učitelj muzike bio je brice iz Mostara Ilija Ivanišević, a među prvima koji su ušli u Blagajski orkestar bili su: Alija Mehić, Šerif Mehić, Mujo Hadžić, Valentin Boras, Zejnil Mrmo, Ahmed Velagić, Alija Klepo, Omer Dizdarević zvani Drina, Ibrahim Dizdarević, Zvonko Boras, Salko Klepo, Avdo Fejzić, MehŠantić o i Omer Šantić.

Nove politike i nove ideje u borbi za osvajanje dominacije i vlasti. Pokreti u susjednim državama imaju svoje planove i ideje.Dolazi vrijeme Prvog svjetskog rata 1914-1918.

Poraz Austro-Ugarske -Dolazak nove vlasti Kraljevina SHS,

Nova vlast – nova pravila, novi način školovanja.

Nakon Prvog svjetskog rata do danas dom će više puta biti popravljan, dograđivan i nadgrađivan. Grade se i nadograđuju nove zgrade, zvonici na crkvama.

Nakon Prvog svjetskog rata, počinju razne aktivnosti, sijela,teferiči, priredbe. Najčešće su ti teferiči bili u hladovini hrastove šume, pored rijeke Bune na lokalitetu Jarčište, taj lokalitet danas leži između hotela „Ada“ i Kosorske Glavice. Među poznatijim muzičarima tog vremena bili su Salko Šelo – saz, Salko Čusto harmonika-ona mala troredna sa oko tridesetak basova, Salko Bobeta harmonika „biserka“. Blagajci u šali kazivaše:“ako ne zna svirati, nije Salko“.

Isti Organizacioni odbor: predsjednik Ali beg Velagić, sekretar Omer Obad, blagajnik Ibrahim Drljević hodža, pokreće novu inicijativu, sakuplja sredstva i kupuje 15. ak žičanih instrumenata i počinje obuka muzičara. U listu broj 6 Gajret str. 120 1922. godine, tekst govori o Gajretovu teferiču u Blagaju na kome je sakupljeno 945 K-tadašnje valute za izgradnju doma kulture-slijedi spisak donatora. Jedan od pokretača ove akcije bješe Ibrahim ef. Drljević.

Nakon rata, na mjestu školskog upravnika 1919 godine bješe Mehmed ef.Jahić. Mijenjaše se brojni učitelji.

Godine 1925. u Blagaju je zabava na kojoj svira ovaj orkestar, svečani govor održao je Đorđe Skočajić a otkrivena je i nova kamena ploča iznad vrela Bune, na kojoj bijaše natpis ćiriličnim pismom:

„Njegovo veličanstvo Kralj

Aleksandar Karađorđević

Posjetio je Blagaj u povodu

Dana 25.05.1925.godine

Njegovi verni Blagajci“

Pravoslavna crkva – Svetog Vasilija Ostroškog

Dana 27. jula 1885. godine u 9 sati bješe zabava, na kojoj je osveštan temelj pravoslavnoj crkvi u Blagaju.

Bugojanski paroh Luka Lukić dozvolom visokopreosveštenog gosp. mitropolita Save osveštao je temelj novom hramu Božjem. Pri kraju osveštanja. izgovorio je g. Lukić krasno slovo. spomenuvši pripomoć i staranje Njeg. Veličanstva našega Ćesara oko dizanja crkava i škola. Ovoj besjedi odazvao se sav narod sa usklicima: Živilo Njeg. Veličanstvo naš premilostivi Ćesar Franjo Josip I. Detalji objavljeni u Sarajevskom listu 1885.godine

Gradnja crkve je započeta 1892. godine, a dovršena 1893. godine i osvećena na Veliku Gospojinu.

U njoj se nalazi ploča, dimenzija širina puta visina 80 x 100 cm, sa natpisom pismom Ćirilica:

„Vo slavu sijatija jedninosušnija životvorjašćija

i nerazdjeljnija trojici oca i sina i sjatoga

duha načini se ovaj sveti i božanstveni hram

u Blagaju u slavu i čast iže vo sjatih oca

našeg mitropolita Vasilija Ostroškog čudotvorca

trudom i prilozima srpskog pravoslavnog naroda 1892.godine.”

Prevod natpisa na bosanskom jeziku:

„ u slavu Svete i jedino (bitne)

sušne životvorne i nerazdjeljive

trojice oca i sina i svetoga duha

načini se ovaj sveti i božanstveni hram

u Blagaju u slavu i čast svetoga oca

našeg mitropolita Vasilija Ostroškog čudotvorca

trudom i prilozima srpsko-pravoslavnog naroda 1892.godine“

Zvonik je ozidan 1934. godine klesanim kamenom. Pravoslavna crkva sv. Vasilija Ostroškog 1893 godine. Proglašena je za Nacionalni spomenik BiH 2008 godine.

Katolička crkva Presvetog trojstva

Na inicijativu Fra Ive Božića, sagrađen je objekat crkve 1908 .godine. Ulaz u crkvu je sa zapada kroz polukružna vrata od punog drveta, iznad kojih je uklesan broj 1908, koji predstavlja godinu gradnje objekta. Godine 1933. dograđen je zvonik sa upotrebom betona dimenzija 4m x 4m x visine 21m. Iste godine, postavljena je kamena ploča sa natpisom na sjevernoj fasadi. Novi oltar uređen je 1956. godine. Proglašena je za Nacionalni spomenik BIH 2008 godine. Novi krov urađen je 2010 godine, unutrašnjost uređena 2013. godine

Natpis na ploči glasi:

Na prvom sastanku….

Budi mir s tobom mila vilo Bune!

Uvik smo bili virni tvojoj riči..

Njegve i lance slomili smo ropstva

Evo nas opet u tvom zagrljaju!

Vinac slave sa plodnih nam ravni

Cio tvoj narod šalje u znak hvale.

I naše molitve budu uslišane.

Sudari stoljeća nisu nas slomili.

Ustrajni smo bili i bit čemo uvik.

Hvala ti.

Dok ovim putem tvoj izvor romoni

Rod tebe nikad zaboravit neće.

Valova šum nas hrabri u životu

A ti nam budi tišiteljka mila.

Tebe nas veže ova gruda zemlje

I roda budućnost.Sve lipša izgleda.

Ovu ploču postavismo mi bački bunjevci kao znak ljubavi i zahvalnosti

Svom pradjedovskom kraju iz kojeg potiču prema narodnoj tradiciji

Naši pradjedovi koji bježeći pred Turcima naseliše krajeve današnje Bačke.

Ova je ploča podignuta i otkrivena prigodom pjevačke turneje

Hrvatskog Pjev.Društva“Neven“ kroz Bosnu i Dalmaciju 1933.

U prisustvu delegata i prinosima potpisanih društava iz Subotice

Hrvatsko Pjev.Dr…..“Neven“ Pučka Kasina

Katoličko Bunjevačko Divojačko Društvo

Dobrotvorna Zajednica Bunjevaka,

Bunjevačko Momačko Kolo.Bunjevačko Kolo iz Sombora.

Hrvatski Prosvjetni Dom -Subotica

Industrija mramora Subotica

Godine 1933. priređeno je narodno veselje povodom kolektivnog suneta sedamdesetoro djece u organicaciji Gajreta na čelu sa ing. Ragibom Kolakovićem. Svirao je narodni orkestar.

Godine 1936. formiran je fudbalski klub „Herceg“. Prvi stadion bješe iza Karadžozbegovog mosta.

Drugi stadion bješe u Jarakovini, treći stadion Provalije je i danas aktivan sa pomoćnim stadionom i popratnim prostorijama. U Blagaju jedno vrijeme bješe i FK Kosor sa stadionom u Kosoru. Nakon 1991. godine je prestao sa radom.

Godine 1939. Gajret organizuje književno veče. Učitelj u Blagaju Mehmed Leho citirao je na vrelu Bune čitave odlomke iz Bulbulistana od Fevzije Blagajca. Napomena: porodica Blagajac bješe brojna u Blagaju i Mostaru. Neki autori imenuju Fevziju „Mostarac“ vezujući ga za teritoriju, obzirom da je danas Blagaj u sastavu grada Mostara.

Nove ideje u rješavanju ekonomske krize, različiti interesi i ciljevi velikih sila u nastojanju uspostavljanja svoje dominacije obilježiće nadolazeće godine patnje u cijelom svijetu. Dolazi vrijeme Drugog svjetskog rata 1941-1945.

Kao i ranije, pobjednici uspostavljaju novu vlast. Nova vlast, nova pravila, novi sistem školovanja.

Nakon Drugog svjetskog rata, na zgradu „trgovina Merkur“ u čaršiji postavljena je crna kamena ploča u pomen poginulim partizanima, na kojoj pisaše;

„Snaga je naša planinska rijeka

Nju nikad neće zaustavit niko

Narod je ovaj umirati sviko

Da u smrti svojoj nađe sebi lijeka“

Obad O.Šefik,Kajan S.Meho,

Leho S.Sulejman,Skočajić Đ.Drago,

Drljević S.Meho,Kolaković A.Osman,

Velagić A.Safet,Softić M.Šefko,

Velagić A.Kemal,Topuz A.Smail,

Velagić A.Omer,Memić S.Ćamil,

Husagić M.Alija,Gološ M.Mujo,

Skočajić L.Bogdan-Đoka

Škola nastavlja sa radom po novom školskom programu u ovoj zgradi do 1960.tih godina, kada je prenesena u novu zgradu iza današnje „vojne pošte“ .Od učitelja u ovoj školi bjehu Jelena Skočajić, Anćika Danda, Nenad Kapić, Esad Alikafić, Duda Bajgorić, Asim Pekušić, Šaćir Balalić i drugi.

Nakon prestanka rada škole, zgrada je prepravljena u stanove za potrebe učitelja. Koju godinu kasnije, osnovna škola dobija ime „Narodni heroj Šefik Obad“. Nakon preseljenja s početka 1970.tih, zbog naraslih potreba sagrađena je velika baraka u dvorištu ispod zgrade prema rijeci za još 4 razreda .Prostor između zgrada škole i barake bješe prostrano dvorište. Ispod barake, bješe poljski wc sa nekolike kabine i placem, pored koga koristišmo kao igralište koje jednostavno zvašmo „Ćehovina“. Direktor ove škole bijaše Asim Pekušić. Škola je posadila veliki broj borića, sadnica bora u dva reda, koji odvajaše takozvani mejtefski/dječiji put i pećine od školskog dvorišta. Ovaj mejtefski put je išao preko pećina od Lehine džamije, ispod imanja porodice Smajić, kasnije Pravoslavne crkve, porodice Skočajić, još kasnije Dizdarević, Gološ i Jašarević, preko „Ćehovine“ do ulice koja nekad vodiše ispod čaršije do mekteba u blizini Kolakovića kuće. Danas ova ulica vodi od ulice Branilaca Bosne pored pošte do imanja porodice Bašić na kome nekad bješe mekteb. Na prostoru između igrališta na Ćehovini i zgrada škole i barake bijaše lijep park sa puno drveća i lijepa hladovina.Na kraju parka, takođe, bjehu borovi u dva reda, koji odvajaše igralište od parka.Na ovom prostoru do zgrade pošte bješe igralište.Ispod pošte napravi omladina prvo košarkaško igralište. Ova zgrada koristila je svojoj svrsi do izgradnje novog, tada modernog objekta nove montažne zgrade sa velikim dvorištem i igralištem ispod nje, u koju preselismo 1975 godine.

Nakon preseljenja osnovne škole, na Ćehovini-igralištu je sagrađen objekat vojne pošte. Vrijeme nakon napuštanja zgrade donosi nove promjene na zgradi. Prvo se pokušalo sa restoranom u tom objektu, ali ne zadugo, potom su bivšu zbornicu prepravili u stan, a poslje u matični ured Blagaja. Prostorije ispod- jedna učionica velikim trudom Muhameda Nožića, Ismeta Jakirovića i velikog broja izviđača, pretvorena u lijepe prostorije odreda izviđača „NH Šefik Obad“, a velika prostorija iza ove učione, u kojoj je bio ćumur, nakon čišćenja, krečenja, koristila se za igranke, disco, tombolu vikendom. Druga učionica bješe korištena za potrebe pamučne industrije. Od 1992. godine u suterenu bješe smještena ratna ambulanta Blagaj u vrijeme dvostruke agresije na RBIH 1991-1995. Po preseljenju matičnog ureda, gornja etaža je pretvorena u pogon PI „Đuro Salaj“. Generalni direktor pamučne industrije bijaše Asim Gološ, za šefa odjeljenja Blagaj postavljen je Salko Kamerić. U vrijeme dvostruke agresije na RBIH vrijedni Blagajci Alija Memić, Fadil Masleša, Šućrija Čusto su bukvalno željeznim matama zakovali pogon i na taj način spasili od krađe sve mašine. Potom je majstor iz Stoca Huso Duman očistio,podmazao i stavio u rad ovaj pogon.Nakon gašenja pamučne industrije, ukinut je i ovaj pogon, zgrada je preuređena. U njoj je danas trgovina „Hercegovina promet“.

Nova škola, rađena po projektu inžinjera arhitekture Ljiljane Kovačević, ima osam učionica, kabinete, radionicu, fiskulturnu salu, igralište. uz koje su i atletski sadržaji. Svečanost otvaranja škole pripala je predsjedniku Skupštine opštine Radmilu Braci Andriću i direktoru osnovne škole Asimu Pekušiću.

Na istoj su bili brojni Blagajc,i što svjedoče slike koje sačuva Muzej Hercegovine Mostar, na čelu sa njenim direktorom Asimom Krhanom. Desna strana slike: Asim Pekušić, Radmilo-Braca Andrić, Esad Alikafić, Džemila-Gara Pelo, Marko Jarak, Sabrija Ćatović. Detalje sa svečanosti otvaranja škole donosi Mostarska Hronika pod naslovom „Prva škola iz samodoprinosa“

Godine 1975. sagrađena je nova moderna zgrada škole, gdje se i danas nalazi otprilike na pola puta između Latinske/Rimokatoličke i Pravoslavne crkve uz ulicu Branilaca Bosne. Škola bješe opremljena modernim centralnim grijanjem na mazut. Kabinetom za hemiju, biologiju, radionom za opšte tehničko obrazovanje koje je predavao Sabrija Ćatović.U novoj školi nakon Asima Pekušića, direktor je Šaćir Balalić, sekretar Vahdeta Čusto, nakon njega kratko vrijeme Nusret Omerika.U školi je izlazio dječiji časopis pod nazivom „cvjetovi mladosti”, koji su uređivale nastavnice Radmila Brstina i Emica Kevelj. Domar bješe vrijedni Alija Memić.U vrijeme agresije na RBIH, direktor je Ahmed Balalić, nakon njega Zlatko Čerkez, a danas je to Muhamed Kajan. Ispod škole je školsko igralište sa tribinama, na kome se održaju tradicionalni međunarodni festival folklora pod nazivom „Susreti Prijateljstva“, školske sportske i kulturne manifestacije. Kao nastavnici matematike bili su Ahmed Balalić, Marko Jarak, geografije, istorije Akif Balalić, muzičko Denisa Taso,sh-hs jezik Radmila Brstina, Emica Kevelj,biologija/hemija Milada Spahić, Majda Selimotić, francuski Stevan Buha, Mladenka Krtalić, fizičko Jasna Kajtaz, Franjo Marjanović.Od učitelja još su bili Nenad Kapić, Esad Alikafić, Muhamed Nožić, Husein Kajan, Zehra Kajan, Livnjak Zinaida, Fatima Čolaković i drugi. Za higijenu su bile zadužene Džemila-Gara Pelo, Šemsa Memić, Zejna Puce.

U vrijeme agresija na RBIH 1991-1995. godine, u ovoj školi se odvijala i nastava za srednje škole po programu na bosanskom jeziku.

U zgradama osnovne škole u Blagaju osnovno obrazovanje stekoše brojni Blagajci. Mnogi postadoše dobre zanatlije, tehničari, muzičari, inžinjeri, ekonomisti, pravnici, doktori, književnici, pjesnici.

Ambulanta Blagaj

Objekat u kome je danas ambulanta Blagaj kao i većina objekata je više puta popravljana, prepravljana i služila vremenima i namjenama u skladu sa potrebama. Parcela k.č.853 površine 451m² se nalazi sa desne strane ul. Branilaca Bosne prije današnje zgrade osnovne škole u dijelu Donje mahale koga narod zove „Balalićevina“ po uglednoj i brojnoj familiji Balalić. U vrijeme Austo-Ugarske, 1885. godine na ovom placu sagradi Đorđe Skočajić veliki podrum i stan iznad njega.Njegovi nasljednici, negdje krajem pedesetih godina prodadoše opštini objekat, u koji se smjesti ured mjesne zajednice, policijske stanice, tadašnje vlasti. Godine 1977. objekat bješe preuređen i u njega se useli ambulanta i zubarska služba sa ulazima od juga iz dvorišta, dok na sjevernom ulazu ostade mjesni ured. Sekretar mjesnog ureda bješe Halil Sijerčić,matičar Hilmo Abaza. U vrijeme agresijã na RBiH ambulanta je preselila u objekat vojne pošte, a potom u prizemlje zgrade stare škole i prostorije odreda izviđača.

Na pripremi prostora i organizovanju službe aktivni du bili doktori i medicinsko osoblje koje činiše:

Dr. Edin Obradović, Dr. Sanja Obradović,Dr. Huso Obradović, Dr. Zijad Šetka.
Medicinski tehničari: Asim Fazlagić, Zerema Ćatović, Esad Batlak, Smail Klepo, Jasmina Handžar, Jasmina Demirović, Senada Čano, Ćamil Grljević, Ifeta Oglić - babica.
Vozači: Aziz Tanović, Ermin Tanović, Enver Bašić
Tehnička služba osoblje: Nela Idriz, Zarifa Pandur, Biljana Žutina, Samija Čomor

U skladu sa potrebama, posebno je organizovana i Higijensko-epidemiološka služba (uništavanje miševa, insekata, prenosnika bolesti), u kojoj su biliu Sabrija Grljević, Alma Sabljić.

Nakon agresija, 1996. godine investitor EUAM i izvođač radova Zidar Mostar objekat Ambulanta Blagaj preuređuje po novom projektu. Proširuje se na južnu stranu i na spratu iznad se pravi novi stan za doktora. Danas ambulanta Blagaj pruža usluge pacijentima od uputnica, nalaza, doktor opšte prakse, stomatolog.

Na sjevernoj strani je ploča sa natpisom;

Odlukom kriznog štaba Blagaj

Dana 6. aprila. 1992. g

U ovoj zgradi je osnovan

Ratni sanitet Blagaj

Bez obzira na složenost

Situacija i težinu uslova

Sanitet do kraja rata

Nije prekidao rad

Pripadnicima ARBIH[4], lokalnom

Stanovništvu, izbjeglicama iz

Nevesinja, Gacka,Ljubinja,

Bileće, Neuma,Stoca,Čapljine,

Dubravske visoravni i Mostara

Pruženo je više

Hiljada intervencija.

S ponosom i poštovanjem

Se sjećamo osoblja

Ratnog saniteta Blagaj.

Građani Blagaja

Još jedan natpis postavljen na spomen obilježje Šehidsko Turbe podignut je sa lijeve strane ulice Branilaca Bosne prije ulaska u staru čaršiju braniocima RBiH s motom „da se ne zaboravi-da se ne ponovi“ period agresija 1991-1995. Unutar obilježja su ispisana imena i prezimena 378 branilaca RBIH sa godinama rođenja i pogibje. U trajno sjećanje na njih je dato i ime glavnoj ulici „Branilaca Bosne“, koja počinje od Tekije do „Puta Slobode“ iza stadiona Provalije.

Natpis na ulazu spomen obilježja glasi;

„Ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli

„mrtvi su“Ne,oni su živi ali vi to ne osjećate“

Kurʹan/2,154

2 ševvala 1423 H / 06.12.20202 G

Spomen podižu građani Blagaja

Biljezi pisma i pismenosti preživjeli u nastojanju ljudi da ostave biljeg u kamenu,na hartiji, u riječi. Ovo nastojanje bosanskog čovjeka u ovom kamenjaru da ostavi trag u vremenu, prikaže prolaznost vlada i ljudi s težnjom da ostane svoj na svojoj zemlji,na svojoj baščini plemenitoj lijepo je opisao književnik i pjesnik iz Čapljine – Omer Čevra u svojoj pjesmi napisanoj 1993 godine naslova I pet puta i deset završni stih glasi;

….. ……

“Sanjah

Bar jednom da

Svojom kapom glavu

Pokrijem

Rukom svojom

Svoj bajrak ponesem

Svojim se biljegom

Obilježim

I ležim“

Biljeg/nišan sa ljiljanom prenosi njegovu poruku uklesanu u kamenu :„Samo je ALLAH VELIK, iskreno posvjedoči Omer Mehe Čevra 1957-2021 i prenese istinu djeci; Bakiru, Nejri, Naidi sa suprugom Nermom“

El Fatiha

Mnogi ne ostaviše svoj biljeg.

ZA DOBRE LJUDE

Molitvu staru Bošnjana Dobrih

Šapuću usne, iskreno čisto

Za dobre ljude, za dobre žene

Ponovi zbog mene, ponovi zbog mene.

Proteci, Bosno, umovima mutnim

Proteci, Bosno, oplemeni sve

Proteci, Bosno, oplemeni i mene

Zar dobrote dovoljno je…

Bošnjanin dobri naviku ima

Da čini dobro vjekovima

Za dobre ljude, za dobre žene

Ponovi zbog sebe, ponovi zbog sebe.

Proteci, Bosno, proteci svuda

Proteci, Bosno, izbistri baš sve

Proteci, Bosno, oplemeni mene

Da drugi uz mene oplemene…

Napomena: danas u Blagaju, na listi komisije za Nacionalne spomenike BIH i privremenoj listi nalazi se 11 lokaliteta sa objektima i zonom zaštite.

istorijsko područje – Stari grad Blagaj – broj odluke: 06-6-1029/03-5 proglašena na 11. sjednici, održanoj 6-11. decembra 2003. godine,
istorijska građevina – Karađoz-begov hamam – broj odluke: 08.1-6-1029/03-6. proglašena na 11. sjednici, održanoj 6-11. decembra 2003. godine,
istorijska građevina–Karađoz-begov most u Blagaju-broj odluke:08.1-6-1029/03-7.; proglašena na 11. sjednici, održanoj 6-11. decembra 2003. godine,
prirodno – graditeljska cjelina – Tekija u Blagaju – broj odluke: 06-6-1029/03-8.

proglašena na 11. sjednici, održanoj 6-11. decembra 2003. godine,

graditeljska cjelina-Careva ili Sultan Sulejmanova džamija-broj odluke:06-6-586/03-3.; proglašena na 12. sjednici, održanoj 20-26. januara 2004. godine,
mjesto i ostaci graditeljske cjeline-Kolakovića kuća-broj odluke:09-2-1029/03-10.; proglašena na 12. sjednici, održanoj 20-26. januara 2004. godine,
prirodno-graditeljska cjelina Stambenog kompleksa porodice Velagić – broj odluke: 06.2-02-716/03-7. proglašena na 15. sjednici, održanoj 6-10. jula 2004. godine.
Arheološkopodručje Zelena pećina – praistorijsko pećinsko naselje u Blagaju, Proglašena na sjednici održanoj od 20. do 27.novembra 2007.godine.
Crkva sv. Vasilija Ostroškog

Proglašena na sjednici održanoj od 27. maja do 03.juna 2008 godine